Poštovani čitatelji, čuli ste za onu izreku – u lošem selu pa ga nema tko pohvaliti. Istina, nije primjereno, neću hvaliti sam sebe, ali ću vas podsjetiti, još poodavno sam napisao: I da BiH nije usvojila ovaj zakon i da ne usvoji niti jedan od onih “tri plus jedan” najnovijih “prioriteta” ona će 21. ožujka dobiti zeleno svjetlo. Jedino što bi možda poremetilo to davanje zelenog svjetla je da prije tog datuma Ukrajina izgubi rat što se, naravno, još neće dogoditi.
Dakle, jučer je predsjednica Europskog povjerenstva, Ursula Von der Leyen, objavila da će to povjerenstvo Vijeću Europe predložiti otvaranje pregovora sa BiH. I, vjerovali ili ne, kazala je kako je Draga naša BiH ostvarila impresivan napredak. Možete si misliti kakav je to impresivan napredak. Ali, političari mogu izjaviti da se vodom može potpaliti vatra jer znaju da ima čudaka koji bi i u to povjerovali.
Također, ni sam više ne znam koliko dugo, pišem sljedeće: Taktika Bošnjaka-muslimana, glede ispunjavanja 14. uvjeta za otvaranje pregovora oko ulaska u EU, je sljedeća: Inekako ćemo pristati postići dogovor oko 12. prioriteta, ali na donošenje Zakona u sudu u kojemu neće biti stranih sudaca te na donošenje Izmjena izbornoga zakona u kojemu će biti zastupljeno legitimno predstavljanje naroda NI PO KOJU CIJENU NEĆEMO PRISTATI! Istovremeno ćemo gurati priču da je za otvaranje pristupnih pregovora sa EU dovoljno ispuniti samo četiri od 14. uvjeta.
Vrijeme je pokazalo da se ne mora ispuniti niti jedan od uvjeta. Budući da sam poput onoga pijetla koji prvi kukuriječe, (zna se gdje i kako završi) evo što će se dalje događati.
Već sam napisao – Poslije dobivanja statusa pregovarača sa EU, kompletna bošnjačka-muslimanska politička oligarhija više, ne da neće napraviti nikakav kompromis nego će odbiti bilo kakve daljnje razgovore oko zakona o Sudu bez stranaca i Izmjenama izbornoga zakona u kojemu bi bilo zastupljeno legitimno predstavljanje!
Ovo ću detaljnije pojasniti.
U vremenu do 21. ožujka, a posebno nekoliko dana poslije, svi političari u Dragoj našoj, a posebno bošnjačko-muslimanski, pričat će kako su baš oni najzaslužniji što je BiH dobila to zeleno svijetlo. A onda će (ne)legalni Schmidt nametnuti tehničke izmjene Izbornoga zakona. Bošnjaci-muslimani će likovati, Republika Srpska će donijeti svoj izborni zakon. Uslijedit će strašna politička prepucavanja, zatim pripreme za lokalne izbore pa više do listopada neće biti govora o izmjenama Zakona o sudu bez stranaca niti Izmjenama izbornoga zakona u kojemu bi bilo zastupljeno legitimno predstavljanje. Nakon lokalnih izbora veoma brzo će blagdani i tako će se najvjerojatnije dogoditi da Bog, naivnog Dragana Čovića pozove sebi na polaganje računa prije nego što zakon o spriječavanju sukoba interesa stupi na snagu. Ovim ne želim da Bog Čovića pozove sebi što prije, jer to svakako nije u mojoj nadležnosti, ali iz svega dosadašnjega, razvidno je kako Čović neće dočekati Izmjene izbornoga zakona u kojima će biti zastupljeno legitimno predstavljanje. Dodik je nešto mlađi od Čovića, možda on i dočeka Zakon o sudu bez stranih sudaca.
Toliko o impresivnom napretku.
A sada nekoliko riječi o Sakibu Mahmuljinu.
I dan danas, Bošnjaci-muslimani tvrde kako oni nisu držali logore, nisu rušili vjerske objekte, nisu činili ratne zločine. Evo jedan tekst koji službeno, sudskom presudom, govori o tome što i kako nisu, odnosno jesu činili.
Saznat ćemo to iz knjige „Vareške suze“, Grete Filipović iz Zavidovića? Nakladnik knjige je Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH. Kako bi čitateljima koliko toliko približili ono što piše u ovoj knjizi ići ćemo s nekoliko citata iz knjige.
„Zovem se Greta Filipović. Rođena sam u obitelji Ante i Terezije Mijatović, 14 kolovoza 1956. u Carevoj Ćupriji, općina Olovo, tadašnja SFRJ….Povijest moje obitelji, kao i mnogih drugih hrvatskih obitelji iz Bosne i Hercegovine, vezana je uz Bleiburg i Križni put. Ivo, najstariji brat mog pokojnog oca, ubijen je u II. svjetskom ratu negdje iznad Maribora na Križnom putu….Bosanskohercegovačka sam državljanka, isto kao što sam i hrvatska državljanka, i u tome ne vidim ništa sporno. To mi je isto kao kad bih morala odlučiti koju od svoje dvije ruke više volim, desnu ili lijevu? Ja volim obje….Ovu sam knjigu napisala i zbog istine kako bih ljudima makar malo približila patnje i muke silovanih žena u ratu….U očima mojih silovatelja nijednog trenutka nisam vidjela kajanje, niti straha poput onog koji se uselio u mene 25. 1. 1994….Moji problemi koji su nastali zbog silovanja, problemi su koji će sa mnom otići u grob uz terapiju pod kojom sam stalno….Sjećam se kad sam bila na suđenju u mom predmetu na sudu u Visokom kako mi je odvjetnik, koji je zastupao Federaciju BiH, rekao da i ja snosim odgovornost za ratni zločin koji je počinjen nada mnom zato što sam otišla u logor (posjetiti brata kojega je tzv. Armija BiH, kao i mnoge druge Hrvate i Srbe, držala u logoru, nap.a.) i samim tim izazvala ratne zločince da me siluju!!!!
U knjizi, gospođa Filipović pojašnjava da je bila pripadnica Armije R BiH, no ni to joj nije pomoglo da ne bude silovana, silovana je samo zato što je Hrvatica. Silovala su je četiri pripadnika tzv. Armije R BiH, a dvojica su osuđena jer se „nikako nije moglo saznati“ tko su preostala dvojica.
„Sud Bosne i Hercegovine u Vijeću sastavljenom od sudija ovog suda, a u krivičnom predmetu protiv optuženih 1. Muhidina Bašića i 2. Šiljak Mirsada, zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva….donio je i javno objavio sljedeću PRESUDU. Optuženi BAŠIĆ MUHDIN sin….2. Šiljak Mirsad, zvani „Šiki“, sin… KRIVI SU što su Za vrijeme ratnog stanja u BiH i oružanog sukoba na području općine Vareš između Armije BiH s jedne i HVO s druge strane, prvooptuženi kao načelnik ratnog odjeljenja službe Državne bezbjednosti Olovo i drugooptuženi Mirsad Šiljak kao krim. inspektor u vojnoj policiji 122.(322) lake brigade Armije BiH…..dana 25. 01. 1994 godine u ranim jutarnjim satima zajedno sa dva NN pripadnika (nisu htjeli reći njihova imena, (nap. a.) u Varešu, u zatvoru Armije BiH – koji se nalazio u podrumskim prostorijama… u kojem je oštećena došla u posjetu svome bratu, koji je tu bio zatvoren kao ratni zarobljenik… u jednoj kancelariji u prizemlju zgrade, bez njenog pristanka nad njom izvršili seksualni odnos silovanja… OSUĐUJE OPTUŽENOG BAŠIĆ MUHIDINA Na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, optuženog Šiljak Mirsada na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.“
Njih dvojica su se žalili, ali je Sud na drugostupanjskoj presudi kazne potvrdio.Tijekom suđenja i nakon suđenja stizale su joj strašne prijetnje, a poslije presude netko joj je pokušao ubiti muža. Organi države BiH, kako to vole isticati Bošnjaci-muslimani, nikad nisu pronašli one koji su joj prijetili niti one koji su joj pokušali ubiti muža.
Nakon ovoga što piše u presudama da pogledamo kako to Bošnjaci-muslimani vide državu Bosnu(i Hercegovinu). Tužitelj koji je radio na tom predmetu kazao je gospođi Filipović: „da se na njega vrši pritisak sa svih strana da se obustavi istraga te da ni on više nije siguran hoće li istraga biti završena ili će je morati obustaviti. Kazao mi je: ‘Vjerujte mi, ja moram kriti ovaj predmet. Ni jedan trenutak ga ne mogu ostaviti na stolu, ni bilo gdje drugdje ako nisam u prostoriji. Čak i kada idem na VC moram ga skloniti i dobro zaključati'…'Ja ću se boriti da se istraga dovede do kraja i da se odgovorne procesuira. Ako budem morao obustaviti istragu budite sigurni, napustit ću posao u Tužiteljstvu.
Tko je to štitio ratne zločince? Treba znati da je Mirsad Bašić bio četvrti rangirani u Obavještajno sigurnosnoj agenciji (OSA), a ravnatelj OSA-e, Bošnjak-musliman Almir Džuvo zatražio je od Sejde Komšića da zaustavi istragu! Osim njega ni uži kolegij OSA-e: Risto Zorić, zamjenik ravnatelja zadužen za operacije te Ivan Čosi, glavni inspektor, ni godinu dana poslije ovih izviješća protiv ratnog zločinca Mirsada Bašića, niti protiv njegovih zaštitnika, nije pokrenut ni disciplinski postupak iako je o svemu bio upoznat sam vrh OSA-e! Nakon svega bošnjački-muslimanski vrh dopustio je da Mirsad Bašić kaznu služi u zatvoru poluotvorenog tipa, što znači da može izaći vani gotovo kad god hoće!!!! Jedan od silovatelja, osuđeni ratni zločinac, Mirsad Šiljak, poslije rata je napisao i objavio knjigu o silovanim Bošnjakinjama u Stupnom Dolu, kakva izopačenost, da baš on piše knjigu o silovanima.
Zbilja, zna li itko gdje se nalazi Sakib Mahmuljin, osuđen za ratne zločine nad Srbima u Vozućoj? U vili Bakira Izetbegovića u Turskoj ili ga, možda, netko krije u Republici Srpskoj!? Koji je to srpski političar zatražio njegovo izručenje? Tko je to iz državnih organa „naše države Bosne(i Hercegovine)“ za njim raspisao interpolovu crvenu potjernicu?
21. ožujka, EU će kazati – BiH je napravila impresivan napredak.
Draga naša, Žepče, 13. ožujka 2024. Anto Marinčić
Komentariši