U savremenom svijetu često čujemo riječi o nepravednom položaju muslimanske žene, o njenom bespomoćnom stanju, ovisnosti o muškarcu i slično. Da li je to zaista tako, je li muslimanka zaista nijema i nezaštićena? Razmotrimo ova pitanja u svjetlu savremenosti i donesimo jasnoću stvarnom položaju muslimanke, posebno u ruskom društvu. Položaj žene, kako ga afirmiše islam, drugačiji je nego na Zapadu, ali nikako se ne može nazvati niti potlačenim niti bespravnim.
To je zato što naše muslimanke teže porodici, domu, rađanju i odgajanju djece. Ova dobra u zemaljskom životu ne možemo nazvati ograničenjem prava ili slobode žene. To je životna misija, priroda žene, smisao njenog života. Islam usmjerava ženu na pravi put, pruža razumijevanje da je rađanje djece, očuvanje tradicija, stvaranje porodičnog doma – načini ostvarivanja njenog identiteta kao žene i majke. Muslimanska žena je ta koja je središte oko kojeg se vrti život porodice. Islam podučava da život žene treba slijediti temelje moralnosti i čestitosti. Takva žena, supruga, zauzima najčasnije mjesto u porodici i društvu. Svaka muslimanka može uspješno kombinovati porodični život, majčinstvo i vođenje domaćinstva s interesantnim poslom, obrazovanjem ili nekom drugom korisnom djelatnošću. Ako želi, muslimanka može voditi vlastiti posao ili učestvovati u javnom i političkom životu društva, raditi za dobrobit muslimanske zajednice u prihvatljivim sferama kao što su medicina, obrazovanje, dizajn i šivanje odjeće, kulinarstvo, itd.
Kao što je poznato, supruga Poslanika Muhammeda (mir neka je s njim) – Hatidža – uspješno je vodila trgovinski posao i pružila Poslaniku pouzdanu materijalnu i duhovnu podršku u najtežim vremenima, pomažući mu da postigne svoj cilj.
Islam poziva na poslušnost i čestitost žena, usmjereno prema isticanju njihove posebne vrijednosti. Ograničavanje razvratnosti i neuzdržanosti, neurednih seksualnih veza, na neki način se u zapadnom društvu doživljava kao ograničenje slobode žene, narušavanje njenog privatnog života, njenog izbora. Da, u ovoj životu svako bira svoj put za življenje u društvu.
Da bi taj izbor odgovarao moralnim normama, humanosti, međusobnoj pomoći, postoje pravila vaspitanja. Kanoni islama pozivaju na početak vaspitanja djeteta još u utrobi majke, od rođenja razvijati ljubav prema roditeljima, rodbini, stvarati čvrste porodične veze. U muslimanskim porodicama starije roditelje, rodbinu ne šalju u domove za stare. Ako djeca ostanu bez roditelja, rodbina odgaja ta djeca, ostaju u porodicama. Razvoj institucija za stare i siročad smatra se sramotom za muslimansko društvo.
Govoreći o slobodi muslimanke, koju slobodu propagatori žele nametnuti? Slobodu od porodičnih veza, ljubavi prema roditeljima, rađanja djece, odgovornosti prema onima koji se oslanjaju na nas. Ideja “živi za sebe” proturječi vjerskim kanonima. Kada sam posjetila jednu od evropskih zemalja, upoznala sam ženu u svojim sedamdesetim godinama, koja ima dva odrasla sina i stariju majku koja doživljava svoje godine. Rekla mi je da su joj sinovi nakon 15 godina napustili roditeljski dom i počeli živjeti samostalno. Na prvi pogled, čini se da je dobro kada se djeca rano osamostale i napuste roditeljsko gnijezdo. Postavila sam pitanje: da li se vraćaju kako bi se brinuli za svoje roditelje u starosti. Odgovor je bio negativan, ne vraćaju se. Roditelje u starosti čeka dom za stare. Njena starija majka također je završila u domu za stare. Iako ova žena, naša junakinja, u svom domu čuva ogromnog psa od 100 kg, o kojem se brine kao o malom djetetu, čisti za njim, hrani ga, izvodi ga. Zašto ljudske vrijednosti dobijaju tako tragičan zaplet?
U muslimanskim porodicama, životinje u kući imaju svoje prostore, mačke mogu hodati po kući, dok psi moraju biti držani u dvorištu kuće, u posebnim kućicama. U tome postoji mudrost postojanja. Vjerski kanoni nas štite od raznih posljedica.
U Ruskoj Federaciji Islam je druga najmasovnija religija nakon pravoslavnog kršćanstva. Trenutno broj muslimana u Rusiji iznosi oko dvadeset pet miliona ljudi, što čini sedminu ukupnog stanovništva Rusije koje je, prema podacima iz 2023. godine, iznosilo sto četrdeset šest miliona ljudi. Prvi muslimani pojavili su se na teritoriji Rusije u sedmom veku na području Dagestana – to su bili trgovci iz Halifata, kao i ratnici. Na teritoriji Derbenta i dalje se nalazi najstarija džamija u Rusiji, koju su izgradili još u osmom veku, a na ovim područjima nalaze se grobovi saputnika Poslanika Muhameda, mir na njega, ili sahaba. Istorčari su došli do zaključka da se Islam na teritoriji koja će u budućnosti postati ruskom teritorijom pojavio mnogo pre nego što je Rusija krštena – za dva veka, pa je stoga Islam, kao i judaizam, najstariji oblik abrahamovskog monoteizma. Razlika između krštenja Rusije i islamskog vjerovanja je u tome što se islam širio po Rusiji ne voljom kneza, već nenasilno i sporo. Broj muslimana u Rusiji ima tendenciju stalnog povećanja, što se događa zbog prirodnog prirasta njihovog broja i migracija iz zemalja poput Azerbejdžana, Srednje Azije i Bliskog istoka.
Iako je Rusija sekularna država, islam se smatra tradicionalnom religijom, a ne religijom doseljenika, kao što je to na primjer u Francuskoj. Narodi Ruske Federacije imaju jednaka prava, uključujući pravo da ispovijedaju svoju tradicionalnu religiju.
Ako govorimo o društvenom životu muslimanki, možemo navesti primjer da je islam gotovo prije 14 stoljeća dopustio potpunu financijsku neovisnost žena, njihovo pravo da posjeduju i raspoložu imovinom bez nadzora i kontrole muškarca. U Velikoj Britaniji je tek 1882. godine donesen zakon koji je ženama prvi put dao pravo raspolaganja vlastitom imovinom i zarađenim novcem.
Sažimajući, želio bih napomenuti da je u islamskoj porodici žena prije svega pravedna supruga i čuvarica domaćeg ognjišta. Radost muževljevih očiju, pomoćnica i savjetnica. “Pravedna supruga je polovina imana za muža.”
Komentariši