Press ESC to close

Dževad Galijašević: SALKO PLANČIĆ – NAJVEĆA MRLJA NA POLICIJSKOJ PROFESIJI

SALKO PLANČIĆ – MRLJA POLICIJSKE PROFESIJE:

Nije lako objasniti, zašto je Ramo Isak uložio vlastiti autoritet i uticaj da u Maglaju instalira, na mjesto komandira policijske stanice, psihopatu Salku Plančića i na taj način potpuno podijeli policiju a život u Maglaju učini nesnošljivim. Jedna sjedeljka u maglajskoj pekari Non-Stop, koji je Ramo Isak imao sa policijskim službenikom, Salkom Plančićem i Bašićkom, u cilju podrške njegovoj političkoj kampanji, nisu dovoljan razlog. Salko nema uticaj ni ugled, koji bi donijeo glasove Rami Isaku i njegovoj trenutnoj političkoj opciji

                                                                                                                                              
„VJEČNA VLADAVINA“  SzBiH I HARISA SILAJDŽIĆA :

Kada je u prvim danima pooslijeratne 1996.godine, Dr. Haris  Silajdžić saopštio namjeru da formira novu političku organizacijhu i da se odvoji od Stranke Demokratske Akcije, bio sam učesnik svih političkih aktivnosti u Zeničko Dobojskom kantonu, sa Fuadom Smailbegovićem, uglednim zeničaninom i bivšim komandantom brigade. Inače, Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SzBiH ili SBiH) je formirana kao unitarna politička stranka u Bosni i Hercegovini na osnivačkoj skupštini održanoj 13. aprila 1996..

Stranka je osnovana nakon razilaženja sa Strankom demokratske akcije i njeno djelovanje pratili su direktni i grubi sukobi kojih nije bio pošteđen ni sam Silajdžić. Možda je to i bio razlog da i nakon izbora iz 1996. godine kao i onih iz 1998. godine, Stranka Za BiH, prihvata učešće u vlasti sa SDA pa ako definisana kao “multietnička”, ta stranka je imala isključivo bošnjačko  rukovodstvo i bošnjačko biračko tijelo. Ali, kada je Haris Silajdžić pritisnut od strane američke vlade i ambasadora Thomasa Milera u Sarajevu, zbog svojih veza sa Islamskom Republikom Iran Haris je prihvatio novu koaliciju sa SDP BiH formirajući sa „bivšim komunistima“ zloćudnu „Alijansu za Promijene“.  Da bi opravdao ovakav zaokret Silajdžić je lično, zadužio mene da organizujem političko „Savjetovanje rukovodstva SBiH  u Zenici“ što sam ja učinio. Cjelo savjetovanje na koje Silajdžić nije došao i razgovori koji su vođeni i snimljeni te bili usmjereni od mene lično, nisu zadovoljili Harisa pa je On lično,  zakazao novo savjetovanje u jednom Domu kulture između Brčkog i Tuzle u glasovitoj i odavno poznatoj Maoči“, na kome sam učestvovao i sam te izneo stavove i mišljenja, u ime cijele kantonalne organizacije stranke u Zenici. U toku cjelog savjetovanja pa i u otvorenom razgovoru sa tri čovjeka koji su direktno upravljali Strankom Za BiH: Dr. Harisom Silajdžićem, (osnivačem i Predsjednikom stranke), Mustafom Pamukom (Predsjednikom Izvršne komisije S BiH) i Safetom Halilovićem (Generalnim sekretarom S BiH) smatrao sam da Stranka Za BiH mora imati jasnu ideologiju i da se mora opredjeliti između građansko-nacionalnog ili vjersko-nacionalnog pristupa, te da su drugi pristupi, nakon rata i sa biračkim tijelom koje je na raspolaganju politički neopravdani i promašaj koji će uništiti stranku.

„Šta će nam ideologija. Stranke se formiraju da bi osvajale vlast a mi možemo, na ovaj način, biti u vlasti ili sa desnicom ili sa ljevicom. Bez nas više neće biti moguće formirati vlast i mi ćemo tu biti zauvijek“, rakli su tada Mustafa Pamuk i Safet Halilović a Silajdžić je, nekako diplomatski podržao oba puta: i izgradnju ideoloških osnova i „vječnu vladavinu“ sa SDA i SDP. Siguran sam da na ovaj način razmišlja i Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Ramo Isak i da je tu logiku prenijeo na nadrndanog političkog primata, policijskog službenika i komandira maglajske policije Salku Plančića.                      
Naravno: svakako, privremenog komandira policijske stanice,

Jer, Strsnks Za BiH je davno već izgubila mogućnost „vječnog  vladanja“- Mustafa Pamuk i Safet Halilović su, u međuvremenu, stigli i preseliti na ahiret 2017. godine a Haris Silajdžić je nakon što mu je Visočki petljanac i bivši ministar u federalnoj vladi Vahid Hećo zvani „Smećo“, pokušao oduzeti stranku i instalirao svoga Direktora Elektroprivrede BiH Amira Jerlagića na njeno čelo, odustao i predao stranku u ruke još goreg političara i čovjeka, bivšeg SDA načelnika jedne sarajevske opštine, Semira Efendića. Koga i danas prati počinjeno a nekažnjeno ubistvo u saobraćaju,

Potvrdilo se da je ideja „vječnog vladanja“, prosto sumanuta.

                                                                                                     
ODLAZAK BAHATOG PSIHOPATE SALKE PLANČIĆA:

Izvor fotografije: Jelah.info

Ramu Isaka sam upozao u Zenici, preko legendarnog i časnog čovjeka, prvog komandanta Armije BiH generala Sefera Halilovićakojije u toba uspješno i pobjednički završio životnu bitku u Haškom tribunalu i potvrdio vojničku čast i visoki moral.

Seferova ideja je bila da iskoristimo taj njegov ugled i da u Zenicčko-Dobojskom kantonu Ramo Isak i ja formiramo njegovu stranku i povedemo političku borbu. Ja sam tada napravio grešku jer sam poslije puno premišljanja odlučio da se uopšte ne bavim „stranački“ politikom u Bosni i Hercegovini. Ramo Isak je nastupio na izborima i prošao prilično slabo pa je promijenio dres i napustivši Bosansku Patriotsku Stranku Sefera Halilovića organizovao u Zenici „krajišku varijantu Stranke demokratske akcije“ tzv. „A-SDA“. 

Postao je faktor prevage i uradio je izuzetne poteze, ulazeći u vlast, široko je otvorio vrata i svome sinu za ulazak u politiku. Svi koji imamo potomke smo naravno, puni razumijevanja za ovaj čin i sami bi dali šansu svojoj djeci kada bi imali takvu priliku.. Ramo je tu priliku izgradio sam i nikome nije ništa dužan. Zato ovo nije priča o tome. Već o načinu na koji je, snagom svog političkog mandata u Skupštini Ze-Do kantona, u savezu sa SDA, Ramo, postavio sina za Ministra prometa i komunikacija a svog igrača Daria Pekića, na mjesto Ministra unutrašnjih poslova.

Pekić je rasturio policiju: sukobio SDA i cjeli kanton sa američkom ambasadom i OHR-om i postavio mnoge propalice i vrlo slabe kadrove na odgovorne policijske dužnosti. Organizovani kriminal u kantonu je prvo odahnuo a zatim i procvijetao. Da bi unutar policijskih redova dobili ponekog policajca koji bi postupao protiv zakona i činio razna neprofesionalna nedjela i zloupotreba na čelo Unutrašnje kontrole MUP-a imenovan je MUJIĆ ESAD, zaštitnik Salke Plančića i svih sličnih bahatih galamdžija u policijskoj uniformi.

Po isteku mandata 2018-2022. Ramo Isak je napustio  „A-SDA“ i napravio nove kombinacije, koje su mu obezbjedile američku i vas-cijelu zapadnu podršku i uključile ga u savez sa „građanskim opcijama“ koje je predvodio SDP. Sin je čuvao poslanički mandat potreban za opstanak na vlasti a Ramo je imenovan na mjesto Ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH. Njegov, novoimenovani komesar rasporedio je Ramine  kadrove širom kantona a najgoreg među njima: Salku Plančića je doveo u Maglaj iz koga je Salko već bio najuren zbog učešća u masovnoj, prazničnoj tuči i disciplinskih kazni koje je dobio. Lutao je Salko od Doboj Juga do Zenice i sela Nemila i iz Nemile došao u „Nedragi Maglaj“, sa samo jednom mišlju da se sveti i da kažnjava: kolege, građane, advokate, studente… sve. Ovih dana trojica kolega a među njima i bivši zamjenik komandira Nihad Mehmedović su uspjeli pred sudom, osloboditi se namještenih optužbi koje je Salko Plančić sa svojim rođenim bratom Admirom podmetnuo.

Sve trojica moraju biti vraćeni na pozicije sa kojih su pre dvije godine na silu i nezakonito sklonjeni. Istovremeno, pred sudom se od neosnovanih optužbi „salkinih šišmiša“  u policiji uspio odbraniti i ugledni maglajski advokat Enis Mehmanedović. Svima njima, kako piše u presudi, pričinjena šteta mora biti izmirena a štetu je napravio Salko koji je umislio da je on država.

Vrijedi naglasiti da za mojih gotovo četrdeset godina provedenih za volanom u saobraćaju, sam sreo i upoznao stotine hrabrih i časnih policajaca koji su se trudili da na putu budemo bezbjedni i da nam se pruži svaka vrsta pomoći ako zatreba. Zaustavljali nas ili ne, policajci su širom ove zemlje bili jedna od najčasnijih profesija koja nam je ulivala osjećaj sigurnosti i gdje god bili: blizu ili daleko od kuće. Salko Plančić nije taj tip policajca.

On je, u stvari, teret i najveća mrlja na obrazu policijske profesije: bahati, beskrupulozni silnik skriven iza policijske legitimacije i značke. On nikada u životu, nije u kafanu, restoran, pekaru – na ulicu ili na put, izašao da bi pomogao ljudima, nego da bi ih „ulovio“. Da bi problem koji imaju učinio većim. Ako su slučajno u kvaru, silom prilika se zaustavili on će im pisati kazne zbog toga i mučiti ih: ako su slučajno slomili ruku, on je tu da im razbije i glavu. Salko nikome ne pomaže on čini sve da bude još gore i još teže.

Inače među policijskim službenicima svakako postoje ljudi koji su poput Salke, tolerantni prema kriminalcima a silu primjenjuju isključivo prema mirnim poštenim i vrijednim građanima. Oni ne znaju da službeniku policije u raznim situacijama na raspolaganju pored pendreka i sile stoji na raspolaganju i savjet, opomena i upozorenje. Ludački kažnjavati časne ljude mogu samo isfrustrirani i nasilni ljudi u uniformi. Pitanje je: Zašto je Ramo Isak stavio na kocku svoj autoritet i ugled i namjestio maglajlijama ovakvog nasilnika na čelo policijske stanice i stvorio uslove da on i „glavni gradski špijun“ Salkin brat Admir ruše opšte prilike i bezbednost i zašto su pri tome, Ramo i njegov komesar, zaobišli Načelnika PU Zavidovići i uspostavili paralelni sistem komunikacije i koordinacije u policiji..

Zna li Ramo za Salkin dvostruki život: u porodici i u policiji. Za korištenje SKY aplikacije i kontakte sa kriminalcima. Zna li da je Salko sa lokalnim gazdama dogovorio pljačku državi pripadajućih poreza itaksi: činjenicu da samo u Maglaju, velike gazde, registruju samo jedno vozilo a iste tablice samo prebacuju na druga vozila, kradući novac od osiguranja, putarina, taksi i tehničkih pregleda. Učestale pljačke porodičnih kuća na šeherskom području, u Kopicama ali i pored magistrale u Moševcu, nisu okončane nijednim izvještajem o počinjenom krivičnom djelu.

 Salko ganja poštene a ne razbojnike. Niko nije više bezbjedan u Maglaju ali pouka je u samom početku ovog teksta: Neće to trajati dugo, jer Vlada Ze-Do kantona više nema većinu koja bi je podržala u Skupštini i SDA se priprema za njenu smjenu. Ako SDA preuzme vlast u kantonu okončaće igru bezakonja. SDP će također biti prisiljen posvetiti pažnju stanju policiji – i poslati Salku Plančića i njemu slične kadrove,  u neku nedođiju u kojoj neće moći nanijeti ovakvu štetu ugledu policije i ukupnoj bezbjednosti.  

Paralelno sa potrebom da ovo pitanje rješavaju najveće političke stranke u Ze-Do kantonu, otvara se i mogućnost strateškog rješavanja odnosa između SDA i SDP.

Poslije zakazanih Kongresa desnice i ljevice, SDA i SDP će shvatiti da moraju zajedno jer imaju odgovornost da zaštite državne i nacionalne interese od kriminalnih zahtijeva malih stranaka i usamljenih lovaca u mutnom pa se „zahvaliti na uslugama“, Rami i drugim, pa organizovati zajedničku vlast po mjeri građana.  SDA će u tom slučaju, u vlast, uključiti svog Željka Komšića a SDP Elmedina Konakovića i Edina Fortu.

U svakom slučaju ovaj tip učešća u vlasti će biti brzo okončan a ljudi poput Salke Plančića zamjenjeni boljim. Potvrdiće se stara narodna kako neki poput Salke, ponegdje i ponekad mogu „kako hoće“ ali sigurno neće vječno i neće „dokle hoće“. U političkim strankama će izrasti svijest, da težak život i neimaština predstavljaju dovoljan teret Maglajlijama i da svo to kvazi policijsko bahaćenje i drndanje naroda dođe na naplatu i na izborima i bez njih i na kraju svega,  zakon će biti primjenjen i prije ili kasnije sve to  sankcionisati.

Dolazak zakona i profesionalno ponašanje policije značiće neizbježni odlazak Salke Plančića sa komandirske pozicije u Maglaju.

ŽIVI BILI PA VIDJELI!

Comments (182)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *