Poštovani čitatelji, ovu kolumnu ću pisati na mandarinskom jeziku i nadam se kako ćete sve razumjeti. Ako, pak, ne budete razumjeli tu je Visoki predstavnik da vam sve protumači jer je on tumač mandarinskog jezika.
Državni zavod za statistiku Kine objavio je 2022 godine da Kina ima 1.411.750.000 stanovnika, no godinu dana ranije imala je 1.412.600.000. Na taj veliki demografski pad, na jučerašnjoj sjednici pred Vijećem sigurnosti, svoju ogromnu zabrinutost zbog negativnog stanja u toj maloj zemlji izrazio je i (ne)legalni Christian Schmidt. Nije zadovoljan ni predsjednikom manjeg kineskog entiteta, Tajvana, jer podriva daytonski sporazum i suverenitet Kine. Izrazio je bojazan kako bi se njen predsjednik mogao odreći Kine i javno kazati tvorcima Daytona, eto, odrekli smo se cjelovite Kine, sad možete tamo raditi što god poželite. Nije zadovoljan ni političkim napadima na pravosudni sustav Kine jer bi to moglo dovesti do raspada te male države. Posebno je naglasio, kako on već treću godinu zaredom podnosi svoja izviješća Vijeću sigurnosti, potvrđujući time svoju legitimnost. To što ga jedna mala državica, koju većina svjetskih velikih država skoro da i ne zna pronaći na zemljovidu svijeta, pa čak ne zna ni njezino puno ime, optužuje da je nelegalan, da je prevarant i kako ga sve ne nazivaju, njega baš i ne brine. Tko je taj Li Bećiri da pred ovim Vijećem sigurnosti kaže kako nemam legitimitet, važno mi je da je predsjednik Kine Xi Jinping stao uz moju stranu. Uostalom, taj Li Bećiri iznosi samo svoje osobne stavove, koliko je meni poznato Kina ima tročlano predsjedništvo i ako sve tri člana nisu usuglasila svoj stav, njegovo izlagaje ništa ne vrijedi. Još jednom, tko je taj Li Bećiri!? Hajde da samo predsjednik tog manjeg kineskog entiteta osporava moje izviješće, ali zamislite vi, čak su i odvjetnici nekih osuđenika, među njima i premijera Li Nova, tražili da izbacim iz svog izviješća to da su osuđeni jer bi to moglo dati za pravo predsjedniku manjeg kineskog entiteta, da nešto u toj ogromnoj državi nije u redu.
Ono što nisam stavio u ovo svoje izviješće jesu problemi u toj maloj Kini. Brojna su to poskupljenja koja građanima Kine otežavaju život. Hajde što to, Li Bećirijevim Kinezima, otažava život, ali oni ne mogu ni umrijeti kako treba. Zamislite za jedno grobno mjesto u gradu Li Bi Ha Ću treba izdvojiti između 600 i 900 juana. Rekoh, to nisam stavio u svoje izviješće ovom Vijeću sigurnosti, a možda sam trebao. Ostavit ću to za neku drugu priliku, ako je budem imao, sada ću o još jednom problemu.
Na suprotnu stranu Li Bećiriju i njegovim mandarincima stavio se i mađarski premijer. E, to je ozbiljno naljutilo veći kineski entitet. Čuj, pa taj se Mađar svrstao u naprijetelje cjelovite nam, nedjeljive, suverene, bogate, u svijetu jako priznate Kine i plus je i protiv moga izviješća! To je nedopustivo, pokazat će mo mi njemu! Iako su protiv moga izviješća Amerika i Engleska, raduje me da je uz mene stala i Rusija. Kad sve zbrojim, moglo bi biti da je onaj predsjednik manjeg kineskog entiteta u pravu, više od pola stanovništva ove kugle zemaljske podržava mene i moje izviješće. Moram priznati, malo mi smeta što je Li Bećiri iznio stavove potpuno suprotne mojima, ali možda je to i dobro, sad nitko ne može reći da ja slušam što govore Li Bećirijevi mandarinci. Međutim, poslije ove sjednice Vijeća sigurnosti dolazi ona zakazana za 23. svibnja. Badava se trudi Li Bećiri spriječiti donošenje rezolucije o genocidu u Tajvanu jer će za tu rezoluciju glasovati Rusija, Mađarska i mnoge druge države. Priče nekih da sam svojim djelovanjem, svojim nametanjem zakona podijelio Kinu nisu točne. Također nisu točne najave Li Bećirija da će rezolucija o genocidu na Tajvanu ugroziti stabilnost Kine. Kako god bilo, ja sam još uvijek Visoki predstavnik, još uvijek mi na račun sjeda super mjesečna plaća tako da se ne brinem kako ću sebi kupiti grobno mjesto kao ovi u toj ogromnoj državi i velikom gradu Li Bi Ha Ću.
Eto, poštovani čitatelji, budući ni meni nije lako pisati na mandarinskom, pogotovu što neki Li Bećirijev službeni jezik nazivaju kineskim, a u ustavu piše da se naš službeni jezik zove mandarinski, ipak se nadam kako ste sve razumjeli. Ako pak imate neke dvojbe, neka pitanja, obratite se Christianu Schmidtu jer je on ovlašćeni tumač. Čega ono? Zbilja je težak ovaj mandarinski, ne mogu na tom jeziku naći izraz kojim bih pojasnio za što je ovlašćen Schmidt.
Dra Ga Na Ša, Žepče, 16. svibnja 2024. Anto Marinčić
Komentariši