Po tko zna koji put potvrdila se ona od pokojnog Alije Izetbegovića – do podne mislim ovako, a poslije podne onako. Nije prošlo mnogo vremena otkako je Ramo Isak javno govorio o ratu, spremnosti Bošnjaka-muslimana na rat, (dokaz, snimak njegova govora sa skupa na Smetovima, iznad Zenice) da bi ovih dana izašao pred javnost i sa važnim izrazom lica kazao da rata ne će biti. Fino od njega, neka se i on konačno malo spametovao. Da ova maksima pokojnog Izetbegovića važi skoro za sve bošnjačke-muslimanske političare govori i postupak njegovog sina Bakira, koji je stavio potpis na sporazum o izmjenama Izbornoga zakona još prije dvije godine u Mostaru, i to pred međunarodnim političarima kao svjedocima, pa je to povukao. Nedavno smo čuli opetovano i energično ponavljanje ministra vanjskih poslova Drage naše, kako on nema nikakve veze sa narko kartetlom „Tito i Dino“. Ovih dana novinar Avdo Avdić, istina glasnogovornik SDA i Bakira Izetbegovića, onaj koji je u javnost plasirao vijesti koje su željeli Mehmedagić Osmica i Bakir Izetbegović, kazao kako je nakon najnovijeg pravdanja Elmedina Konakovića, da nema veze sa tim narko kartelom sada, sve sigurniji da ih ima. Hoće li uskoro, kada se razotkrije sve o tom narko kartelu, i Elmedin Konaković poslijepodne misliti onako?
Sa dnevnog reda, sjednice Vijeća ministara, skinut je prijedlog Izmjena izbornog zakona, kao i zakona o Sudu. Do početka te sjednice su bošnjački-muslimanski članovi Vijeća mislili da to treba biti na dnevnom redu, a poslijepodne se Zukan Helez predomislio kao i njegov vođa, pokojni Alija Izetbegović u Lisabonu, pa je stavio veto na stavljanje tog zakona na dnevni red. Znamo što je uslijedilo nakon povlačenja potpisa Alije Izetbegovića na Cutileirov plan, što će uslijediti nakon odbijanja Bošnjaka-muslimana na izmjene Izbornoga zakona u kojemu bi bilo zastupljeno legitimno predstavljanje i nakon sustavnog odbijanja da se strani suci maknu iz Suda, još ne znamo, ali sasvim sigurno znamo da bi, ukoliko se imovina proglasi vlasništvom države BiH na ovim prostorima odmah izbio rat, kao što znamo da bi rat izbio i pet minuta nakon objave da se RS otcjepljuje od BiH! Što bi značilo, može i ovako i onako, sve zavisi od toga što kom u trenutku odgovara.
Onaj bezlični član Predsjedništva Drage naše, Denis Bećirović, bio je u posjetu Njemačkoj i kako bi se dodvorio Švabama, poput sluge poniznoga, kazao je da BiH nikad ne može Nijemcima zaboraviti što su primili oko pola milijuna državljanja BiH u vrijeme rata u BiH. Hoće li se ikada Bećirović ili netko od bošnjačkih-muslimanskih polotičara sjetiti i javno zahvaliti Hrvatskoj koja je zbrinula pola milijuna Bošnjaka-muslimana. Ili se samo Švabama može izraziti zahvalnost? Uostalom, Hrvatska nam nikada nije ni pomogla, kazat će, jer poslijepodne misle onako.
Hrvatski političar u BiH, Ilija Cvitanović izrazio je uvjerenje kako će se svi, dakle i svi iz Republike Srpske, odlučiti izaći na izbore po Schmidtovom nametnutom zakonu. U tom slučaju Srbi bi priznali Schmidta za Visokog predsatvnika, prihvatili da on tumači Dayton kako hoće. Ali što ako svi Srbi u Republici Srpskoj budu jednistveni i ne izađu na izbore po novim pravilima? Što bi im to mgao uraditi Schmidt? Ništa, vjerujte ništa. Hoće li u tom slučaju i gospodin Cvitanović kazati, do podne sam mislio ovako, poslijepdne onako?
Zamislite što nam rade dušmani, ovi iz BHT1 isključili su signal tzv. federalnoj televiziji. I mi sad ne možemo emitirati političke emisije u kojima bi pljuvali po Hrvatima i Srbima. Ali i to isključenje će biti do podne. Veoma brzo, poslijepodne će BHT 1 vratiti signal tzv. Federalnoj televiziji.
Budući da osobno tvrdim kako je krajnji cilj bošnjačke-muslimanske politike uspostava islamske države Bosne(i Hercegovine) znam da mnogi ne dijele moje mišljenje. No je li to tako ili nije govori nam knjiga Edina Garaplije, pod nazivom „Tamni vilajet“ Ukratko, Garaplija piše i tvrdi da je krajnji cilj bio uspostava islamističke države, a da je specijalna postrojba „Ševe“ po izvaninstituconalnoj zapovijedi Alije Izetbegovića imala zadaću likvidiranja onih koji su se suprotstavljali tom činu.
„Mi smo u operativnoj akciji „Orao“ po nalogu svoga pretpostavljenog, diektora AID-a Kemala Ademovića, sredinom 1996 godine uhitili Nedžada Herendu, „Brku“ kao osobu osumnjičenu za najteže ratne zločine i niz drugih kriminalnih djela. Na toj lokaciji on nam je potvrdio sva saznanja od ranije i njoš neke nevjerojatne zločine nad civilima, zarobljenicima, ali i najvišim političkim vojnim i policijskim autoritetima koji su tada zasmetali najvišem bošnjačkom rukovodstvu. „Brko“ nam je potvrdio da je on kao pripadnik „Ševa“ dobivao naloge preko svojih šefova, Dautbašića, Mujezinovića i Ugljena, koji su preko svojih šefova, kosovaca Muslimovića i ministra Alispahića komunicirali sa najvišim vojnim vrhom bošnjačke vlasti, Alijom Izetbegovićem i njegovim sinom Bakirom….“
Treba li još uvijek dokazivati tko stoji iza pokušaja uspostave islamske Bosne(i Hercegovine), tko stoji iza naloga za politička i druga ubojstva, kao što je ubojstvo Joze Leutara?. Ali, sukladno bošnjačkoj-muslimanskoj politici – do podne ovako poslijepodne onako – i ova knjiga Edina Garaplije doživjet će istu sudbinu, može i ovako a i onako, bitno je da se ne odustane od ideje islamske Bosne(i Hercegovine). Istina, takvo što će trebati dočekati, možda nekad, a možda i nikad.
Glede rasprave u UN-u, o rezoluciji o Srebrenici, za prosječnog poznavatelja stanja u Dragoj našoj sve je jasno. Stavovi na svim bošnjačkim-muslimanskim i srpskim portalima su dijametralno suprotni. Ono što treba znati, usvojila se ta rezolucija ili ne, je sljedeće: Nema te rezolucije, nema tog Vijeća sigurnosti, UN-a, niti izvanzemaljaca, koji će natjerati Srbe da prihvate to da je u Srebrenici bio genocid! Nema tih kazni niti ne znam kakvog rigoroznog kaznenog zakona koji će spriječiti Srbe da negiraju genocid! Naprotiv, usvojila se ta rezolucija ili ne, poslije ovoga i onaj najnepismeniji i onaj najobrazovaniji Srbin zamrzit će Bošnjake-muslimane još više.
Što su Bošnjaci-muslimani dobili s pokretanjem ovoga? Možda misle da su dobili nešto
bitno, ali više je nego jasno da im, donese li se ta rezolucija, neće omogućiti uspostavu unitarne ili, graDžanske BiH, kako to misle. Možda je vrijeme da se odreknu politike do podne ovako poslijepodne onako.
Komentariši