Press ESC to close

Anto Marinčić: Mali čovjek

U nizu velikih događanja na svjetskoj sceni, rata u Ukrajini, najnovijega između Izraela i Hamasa, te nešto manjih u Dragoj našoj, podizanja tužbe pred Sudom BiH protiv predsjednika Republike Srpske, Dodika, dokazivanja je li Schmidt legalan ili nije, izjava Rame Isaka da će uhititi Dodika, “male” vijesti, kao što je premlaćivanje nasmrt, Hrvata, povratnika u RS, Marka Mišića na njegovu imanju u mjestu Brezovica kada se suprotstavio kradljivcima šume, jednostavno prođu ispod radara. Zamislite, da je netko nasmrt pretukao nekog zastupnika u tisuću i nekoliko parlamenata koje imamo u Dragoj našoj, da se to dogodilo 12. listopada, zar bi se tek nakon 35 dana o tome počelo pisati? A recimo, premijer Lijepe naše, Plenković oglasio se o tom slučaju nakon 35 dana! Istina, pozvao je institucije BiH da kazne počinitelje, no koliko institucije BiH s tim imaju veze, koliko mogu imati utjecaja, a pogotovu hoće li se i koliko angažirati da se počinitelji ubojstva kazne? Nigdje ne čuh Dragana Čovića da je o tome kazao ni riječ, ako možda i jest, bilo je to nekako sramežljivo, tek usput. Koga to još u Dragoj našoj zanima mali čovjek? Koliko taj nemili događaj služi na čast vlastima Republike Srpske? I na koncu, kada ćemo čuti vijesti o tome da su krivci za njegovo ubojstvo osuđeni i smješteni u zatvor?

Branimir Glavaš, osuđen za ratne zločine nad Srbima, pobjegao je iz Lijepe naše u Dragu našu. Reagirao je, između ostalih, i Dodik, tvrdeći kako Glavaša treba odmah uhititi. Naravno, po starom običaju Dodiku je odgovorio netko od političara iz hrvatskog naroda, ovoga puta predsjednik HDZ 1990. Ilija Cvitanović: “Dodika ili ministra sigurnosti Nešića ne treba brinuti Glavaš, to hoće li Glavaš biti isporučen Hrvatskoj ili neće, stvar je države BiH, Dodika bi trebali brinuti ratni zločini u Briševu, Doboju, Kotor Varoši, pokolj u Matićima, to je problem vlasti u RS, neka se bave time”.

Ovih dana navršilo se 30 godina kako su u Fojnici pripadnici “slavne” Armije R BiH ubili dvojicu fratara. Ubili su fratre koji su, prema tvrdnjama ogromne većine ljudi kroz stoljeća sačuvali Bosnu. I pogledajte apsurd, ubili sui ih oni koji se, kao, zaklinju u istu tu Bosnu. No, ne bi to bio veći problem da se otkrio nalogodavac tog gnjusnoga čina. Ni dan danas se “ne zna” tko je idejni i stvarni nalogodavac tog zločina, kao ni zločina nad Jozom Leutarom i niz drugih. Ono što ti zagovaratelji “tisućugodišnjeg postojanja države Bosne” ne znaju jest da državu kakvu oni zamišljaju ne mogu imati dok se ne otkrije istina o tomu tko je sve i u čije ime počinio zločine. Naravno odnosi se na sve tri strane koje su ratovale i u ime svojih ciljeva činile zločine.

Eto, ponovno i ponovno se vraćamo na zločine jednih, drugih, trećih. Dokle? Vjerojatno do sudnjega dana.

Budući da se u Dragoj našoj ne događa, nije pretjerano reći ama baš ništa pametno, poštovani čitatelji pokušat što ću vam to dokazati jednim jadnim primjerom. Kao i svaka budalaština koja se brzo proširi u narodu tako je kao bomba odjeklula vijest da se Dodik sastao sa Schmidtom. Tko je plasirao takvu glupost? Predsjednik PDP-a, Borenović, kako se priča, ili netko drugi manje je bitno. Činjenica je da je takva glupost našla prostora skoro u svim medijima. Naravno uvijek ima naivnih koji će povjerovati u takvo što. S druge strane ne vidjeh niti čuh da je bilo tko objavio vijest kako Dodik ljubi ruku majke poginuloga borca vojske RS. Ne pada mi ni na kraj pameti hvaliti Dodika, ali se pitam kada bi takvo što uradio Čović, Izetbegović, Borenović ili onaj bahati Sejdo Komšić!?

 Hrvatski Sabor je krajem 2019. izglasao novi zakon u blagdanima, spomendanima u koji je uveden i novi blagdan, 18. studenog, a službeno se zove Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Taj Dan sjećanja obilježen je dostojanstveno. Na neke sitne prepirke između političara ne treba pridavati ni najmanju važnost, jasno je da s tim glupostim koje jedni prema drugima iznose žele i na toj tragediji skupiti neki politički poen. Naravno da je to i žalosno i jadno. S druge strane, Srbi niti Srbija još uvijek se nisu suočili s činjenicim da su u Vukovaru počinili strašne zločine. Nedavno me zaprepastila izjava moje prijateljice Srpkinje iz Bačke Palanke, koja mi se zaklinjala u sve sveto, da nikad nije čula pjesmu koju su, napadajući Vukovar pjevali Srbi – Slobodane pošalji salate, bit’ će mesa, klat’ ćemo Hrvate. Uvjeren sam, kada bi Srbi, srpski mediji, pustili snimke te sramotne pjesme da bi ogromna većina Srba shvatila o čem se radilo u Vukovaru te bi osudile to što se događalo. Također bi Hrvatska strana trebala pustiti u javnost snimke Oluje, i bez obzira što je to bila legitimna vojna akcija Hrvatske države, pokazati i priznati javno da su se u toj akciji događali ratni zločini prema Srbima.

U Vrapčićima, kod Mostara 20. studenog osvanuli su grafiti – Samo mrtav Hrvat dobar je Hrvat – a na prometnici koja vodi u naselje Mikulića Mahala grafit – Oj Alija pošalji salate bit’ će mesa klat’ ćemo Hrvate. (Bošnjaci-muslimani prepisali iz Vukovara)

Napisah li gore da se u Dragoj našoj ne događa, ama baš ništa pametno?

Na sjednici Predstavničkoga doma Parlamenta BiH, dogodilo se točno ono što sam najavio odmah nakon Zvizdićeva prijedloga o osnivanju Vrhovnoga suda BiH i Kojićeva prijedloga Zakona o ukidanju Suda i Tužiteljstva BiH uz jednu malu, da je tako nazovemo, pikanteriju. Zastupnik, Bošnjak-musliman Šerif Špago, kako bi se dopao Bošnjacima-muslimanima, kazao je da su prihvatili uvrstiti Kojićev prijedlog po žurnoj proceduri samo zato kako bi ga žurno odbacili, stavili ad acta. Nekoliko dana ranije, Nermin Nikšić, pred sastanak koalicije na vlasti koji je najavio Dragan Čović, kazao je: “Za nas priča o legitimnom predstavljanju apsolutno nije tema”!

Od danas ću u skoro svakom mom tekstu pisati sljedeće – Taktika Bošnjaka- muslimana, glede ispunjavanja 14. uvjeta za otvaranje pregovora oko ulaska u EU, je sljedeća: Inekako ćemo pristati postići dogovor oko 12. prioriteta, ali na donošenje             Zakona u sudu u kojemu neće biti stranih sudaca te na donošenje Izmjena izbornoga zakona u kojemu će biti zastupljeno legitimno predstavljanje naroda NI PO KOJU CIJENU NEĆEMO PRISTATI!

Da, i svaki put ću pitati znaju li Dodik i Čović ovo.

Generalni tajnik NATO saveza, Jens Stoltenberg stigao je 19. studenog u posjet Dragoj našoj. Nakon sastanka sa članovima Predsjedništva možete biti sigurni da bošnjački-muslimanski član Predsjedništva, poznat najviše po upućivanju otvorenih pisama, raznih priopćenja i sličnim bezvrijednim potezima, izjavio je kako je put Drage naše u NATO neupitan, ali i zakonska odredba. Cvijanovićka, pak, da je poznat stav Republike Srpske te od ulaska BiH u NATO nema ništa. Rekoh, nisu bili u istoj prostoriji kad se razgovaralo sa glavnim tajnikom NATO saveza. Nakon završenih razgovora s predstavnicima vlasti, te sa (ne)legalnim Visokim predstavnikom Schmidtom, posjetit će Kosovo, Srbiju i Sjevernu Makedoniju.

Ovaj njegov dolazak u Dragu našu, kako kažu, znak je kontinuiranog dijaloga i suradnje, snažna potpora i poruka partnerstva tog saveza, te razgovori oko onoga što će se događati u budućnosti između NATO-a i BiH.  Bošnjačkim-muslimanskim medijima, kao slučajno, promaklo je to da je kazao kako svaka zemlja odlučuje hoće li ili neće u NATO.

Daj Bože da stvarni cilj njegova posjeta nije suprotan onomu što javno govori.

Nakon svega, postavlja se pitanje gdje je tu mali, običan čovjek? Koliko taj mali čovjek i članovi njegove obitelji imaju od gore navedenih gluposti koje se događaju u Dragoj našoj!?

I da ne zaboravim, rođen sam na dan postizanja Daytonskoga sporazuma, na žalost ili na sreću mnogo, mnogo godina prije.

Draga naša, Žepče, 21. studenog 2023.                                                                    Anto Marinčić

Comments (97)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *