Referat Dževada Galijaševića na međunarodnoj konferenciji islamske misije u Moskvi (30.11.2023.-01.12.2023.)

Duhovne i moralne vrijednosti kao osnova za prevenciju destruktivne ideologije u kontekstu savremenih izazova

I. Uvod

A. Pozdravna riječ

B. Postavljanje teme

C. Ciljevi izlagaanja

2. Kontekst Savremenih izazova

A. Globalni društveni i politički pejzaž

B. Uticaj tehnološkog napretka

C. Socijalni i ekonomski izazovi

D. Rizici po identitet i vrijednosti

3. Destruktivna ideologija: definicija i karakteristike

A. Razumijevanje pojma destruktivne ideologije

B. Identifikacija ključnih karakteristika

C. Primjeri destruktivnih ideologija u savremenom svijetu

4. Duhovne vrijednosti Islama

A. Temeljni principi islamskog vjerovanja

B. Važnost ličnog duhovnog razvoja

C. Tolerancija i međureligijski dijalog

5. Moralne vrijednosti Islamskog učenja

A. Etika i moral u islamskom kontekstu

B. Društvena odgovornost i pravda

C. Poštovanje ljudskih prava

6. Prevencija destruktivne ideologije kroz edukaciju

A. Uloga obrazovanja u formiranju ličnosti

B. Integracija duhovnog vaspitanja u obrazovni sistem

C. Kritičko razmišljanje i analiza informacija

7. Savremeni izazovi i relevancija duhovnih vrijednosti

A. Radikalizacija i ekstremizam

B. Medijski uticaj na formiranje stavova

C. Očuvanje kulturnog i verskog identiteta

8. Studije slučaja i Analize

A. Proučavanje primjera uspiješne prevencije destruktivne ideologije

B. Identifikacija slabosti u pristupima koji nisu bili efikasni

9. Zaključak

A. Sažetak ključnih pojmova

B. Značaj duhovnih i moralnih vrijednosti u suzbijanju destruktivne ideologije

C. Poziv na zajedničko djelovanje

10. Pitanja i Diskusija.

I. Uvod

Pozdravna ijreč

Prije svega, želim da vas srdačno pozdravim i izrazim svoje oduševljenje što danas ovde, zajedničkim naporom, pokušavamo dati neke odgovore i proširili svoje razumijevanje o ključnim aspektima duhovnih vrijednosti i kako se one mogu koristiti kao moćno sredstvo u borbi protiv destruktivnih ideologija ali i kako mogu biti zloupotrebljavane i kompromitovane..

Danas ću pokušati objasniiti svoje viđenje aktuelne teme, koja se tiče duhovnih i moralnih vrijednosti u kontekstu savremenih izazova. Ova tema nikada nije bila samo od akademske važnosti, već se direktno odnosi na naše svakodnevne živote, naš identitet i budućnost naše uže i šire zajednice.

Postavljanje teme

Danas ću pokušati istražiti, ovu složenu temu bez zadnje namjere, da budem umišljeni i neovlašteni sudac u tumačenju ovako značajnog fenomena ali sigurno neću biti ni  apologeta već poznatih, „provjerenih“ stavova koji ne pokazuju dovoljno kritičnosti i manifestuju nesposobnost razumijevanja cjeline problema i  stanja koje nije dobro. Želja mi je da približimo naša uvjerenja o tome, na koji način se duhovne i moralne vrijednosti vjere, a time i Islama, mogu pozicionirati kao ključna osnova u prevazilaženju izazova, koje pred nas stavlja savremeni svijet. Kroz analizu savremenog konteksta, pokušaću sagledati kako se identitet svakog vjernika, a posebno muslimana, oblikuje u globalnom društveno-političkom pejzažu, s posebnim osvrtom na uticaj tehnološkog napretka, socijalne i ekonomske izazove, kao i pretnje po očuvanje duhovnih vrednosti.

Ciljevi izlaganja

Cilj je, svakako, dublje razumijeti kako i koliko  duhovne i moralne vrednosti koje izviru iz monoteističkih religija, a time i iz Islama, mogu poslužiti kao ključna linija odbrane protiv destruktivnih ideologija.  Ovo rszmstrsanje, nadam se, pružit će nam ne samo uvid u suštinu problema, već i konkretna riješenja koja će  pomoći da gradimo stabilnije i prosperitetnije društvo.

U analizu savremenih izazova koje stoje pred svim monoteističkim religijama a svakako, i pred Islamom, veoma je važno prepoznavanje i razumijevanje destruktivnih ideologija i načine na koje duhovne i moralne vrednosti mogu poslužiti kao ključna odbrana.

2. Kontekst Savremenih Izazova

Globalni društveni i politički pejzaž

Globalni društveni i politički pejzaž u kojem se neka vjerska, pa i islamska zajednica nalazi danas obilježen je promjenama u geopolitičkom okruženju koje imaju snažan uticaj na svaku zajednicu, a muslimanska zajednica nije izuzetak. Često smo svjedoci brzih promijena u međunarodnim odnosima, što direktno oblikuje percepciju i položaj muslimana širom sveta. Kako se nosimo s ovim dinamičnim okruženjem, geopolitičkim promjenama i kakav uticaj to ima na našu zajednicu? Rekao bih da se nosimo vrlo loše: da nismo pripremljeni za djelovanje našeg okruženja na nas i da nismo spremni ponuditi odgovore na ovu vrstu i brzinu promjena. Dodao bih da smo, uglavnom, nedovoljno obrazovani i da smo podložni svakoj vrsti manipulacije. Pri tome smo sukobljeni među sobom, duboko podjeljeni pa o mnogim važnom pitanjima ne prihvatamo iste odgovore i nemamo iste stavove…

Palestinsko pitanje, naročito nakon brutalne Izraelske agresije na Gazu, uloga Muslimanske braće u razaranju Sirije i Libije u okupaciji Egipta i slabljenju arapskih država za ovaj rat u Gazi kome svjedočimo, baš kao i  Iransko-irački rat, podjele unutar muslimanskog svijeta vezano za podršku Zalivskom ratu iz 1991. god, sukobi među muslimanskim zemljama vezano za američku okupaciju Avganistana, Iraka, Sirije te posebno blaga i neuvjerljiva kritika onih među nama koji se identifikuja sa Al kaidom i Al Nusrom kao i samoproklamovanom, “islamskom uz loše odnose između Saudijske Arabije, Irana i Turska), kao i sukobi među islamskim pokretima, dovode u pitanje postojanje umišljene Huntingtonove monolitne prijetnje od strane islamske civilizacije. Posmatrajući blok država, od Afrike do Centralne Azije i sukobe između muslimana i pravoslavnih Srba na Balkanu, hindusa u Indiji,, jevreja u Izraelu i katolika na Filipinima, Hantington je zaključio da “islam ima krvave granice”. Njegova kasnija knjiga, „Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka“, pružila mu je priliku da proširi tezu iz svoga članka, kao i da je popravi ili izmijeni. Međutim, on je odabrao da jednoj sekciji da podnaslov “Krvave granice islama”, kao i da izjavi da “granice islama su krvave, kao i njegovo dvorište”. Tako je ustrajao na provokativnoj i nepreciznoj frazi “islam ima krvave granice” umjesto da kaže da zemlje u muslimanskom svijetu imaju krvave granice. Fraza eksplicitno pripisuje prolijevanje krvi, religiji islama, a ne samo postupcima nekih muslimana.

Na Zapau, ove procese koje sami pokreću i usmjeravaju kao i zločine koji se čine unutar njih, tumače kao izraz primitivne svjesti,ne prihvatajući da ih je kolonijalna uprava zapadnih zemalja, zaustavila u razvoju i nametnula im tehnologiju, način života i društvene odnose, koje ne razumiji ili ih teško prihvataju.

Ipak pitanje koje je postavio Hantington u vidu definicije, ostaje bez jasnog odgovora u slučaju, gotovo cijelog Bliskog Istoka i Balkana.

Kada će i hoće li, „krvave granice u našem dvorištu“ koje je Zapadna vojno-politička i finansijska elita proizvela, prvo „ratom protiv terorizma“ a zatim i „Arapskim proljećem“ postati krvave granice „u islamskom dvorištu“ postsovjetskogi postjugoslovenskog  prostora i  tj. kada će muslimani u  ispoljiti stepen netolerancije i mržnje i kada će pokrenuti proces unutrašnjih podjela, svojstven mnogim islamskim društvima i državama, te koliko su podjele u političkim strankama i džamijama, realna prijetnja jedinstvu muslimanske zajednice te da li su baš uzroci podijela i sukoba, u esenciji samog Islama?!

Odgovor na ovo pitanje je jednostavniji od mogućnosti zajedničkog djelovanja i sprečavanja podjela: zapadne zemlje, sa svojim integracijama i monolitbim nastupom spram Islama i Pravoslavnog hrišćanstva je, iskoristio svoju prednost i učinio sve da mi budemo podjeljeni, sukobljeni i dezorijentisani kako bi se dominacija i hegemonija organizovanog Zapada produžila u nedogled. Tačnije, Hantington nije u Sukobu civilizacija pisao nikakvu „analizu stanja i prilika“ nego program budućeg zapadnog djelovanje među drugim, ne-zapadnim civilizacijama, i to na način izazivanja sukoba i ratova, prividno, zbog neuređenih granica među njima.

Bio je to odgovor na pobjednički Fukujamin poklič o  konačnoj pobijedi Zapada nad komunističkim rivalima i najavu završetka istorije. Zapad je kroz Hantingtona i „Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka“, dobio konačan pravac svoga djelovanje i identifikovanu žrtvu. Zašto smo dozvolili sebi da budemo dio žrtvovanog svijeta, pitanje je za sve nas, samo zato, da bismo shvatili kako što brže izaći iz ovog začaranog kruga koji su Zapadne zemlje pripremile za nas.

Naravno da je u ovakvoj prilici Rusija, više od prijatelja islamskom svijetu – Rusija je ponudila koncept ravnopravnosti i integriteta svim narodima, religijama i državama. Na unutrašnjem planu Rusija je stvorila model saradnje između različitih vjerskih zajednica i dokazala da se može zajedno i pripadati svojoj časnoj vjeri  i braniti svoju domovinu od našada sa Zapada.

Muslimani i pravoslavni hrišćani Rusie su u tom slučaju svojim međusobnim odnosom pokazali pravi put, svima.   

Uticaj tehnološkog napretka

Tehnološki napredak je još jedan ključni faktor koji oblikuje savremeni svijet, a ni muslimanska zajednica nije imuna na te promijene. Internet, društvene mreže, i brza razmena informacija stvorile su globalno selo. Kako ove tehnologije utiču na naše shvatanje islamskih vrijednosti i identiteta? Da li se tradicionalne vrijednosti zadržavaju ili transformišu pod uticajem digitalne ere?

Svakako je korištenje digitalnih tehnologija omogućilo distribuciju mnogih, ekstremnih političkih poruka koje su se skrivale iz duhovnosti i snage vjere. Uglavnom je Islam bio žrtva te vrste manipulacije pa su na zapadu skovali neprimjerene termine poput: „politički Islam – Islamizam“, ili „Islamski ekstremizam i radikalizam“ te, posebno „Islamski terorizam“.

Birajući najgore među muslimanima, angažujući ih, plaćajući i obučavajuću Zapadne službe (prije svega Američke i Britanske) su stvarale vlastitu vojsku za Islamski svijet. Ta vojska je uz vjerske pokliče predstavljala sebe kao „muslamsnska vojska“ dok je izvršavala zapadne naloge i slijedila zapadne ciljeve. Zapad je kroz tu svoju vojsku, stekao priliku da optužuje cjeli Islamski svijet i vrijeđa Islam kao religiju Mira i pokornosti Jednom, Jedinom Bogu.

Socijalni i ekonomski izazovi

Socijalni i ekonomski izazovi često su tijesno povezani s društvenim i političkim promenama. Pitanja nezaposlenosti, ekonomske nepravde i socijalne napetosti postoje u mnogim islamskim zemljama uprkos enormnom bogatstvu drugih, navodno bratskih.. Kako ovi faktori utiču na stabilnost i harmoniju u svakom društvu i kako je uopšte moguće očuvati islamske vrijednosti u vremenu velikih ekonomskih razlika?

Rizici po identitet i vrijednosti

Na kraju, tu su i rizici po identitet i temeljne vrijednosti. Globalizacija, kulturna raznolikost i međunarodne tenzije direktno utiču na očuvanje svakog vjerskog pa i islamskog identiteta? Koje vrijednosti su posebno izložene pretnji, i kako možemo ojačati svoj kulturni kapital u ovim izazovnim vremenima?

Cilj je razumijeti duboke slojeve savremenih izazova i osvijetliti put ka očuvanju duhovnih i moralnih vrednosti u ovom izuzetno dinamičnom okruženju.

U prošlosti, tokom mnogo milenija, s koljena na koljeno, prenosila su se raznovrsna i bogata mitska ( grčki: mythos – kazivanje, pričanje) i vjerska predanja, koja su u sebi sadržavala i mnogo mudrosti i filozofije.

Prema indijskim mitskim i vjerskim predanjima, vjerske himne indijskih brahmana, zvane „Vede“ (Veda – znanje) spjevane u slavu Bogova sunca, vode i vatre; predstavljaju najstarije spomenike sanskritske književnosti. One potiču iz 14. vijeka prije nove ere i dijele se u četiri grupe: Rig – Veda; Šama – Veda; Atharva – Veda i Jažur – Veda. Zatim, tu je i Mahabharata:  filozofsko – religiozni i viteški ep hindusa , od oko 100.000 stihova, opisuje borbu Bharate sa Pandovom i propast pravog, Bharate.

RAMAJANA je ep nastao u četvrtom vijeku prije nove ere (24.000 stihova u sedam knjiga) opisuje doživljaje Rame sina kralja Dašarate, u kome se utjelovio bog Višnu. Rama se bori za spas svoje otete žene Site sve do trenutka dok je konačno ne spasi.

UPANIŠADA je zapravo dio Vede i predstavlja filozofsko-religiozne rasprave, neke vrlo stare iz predbudističkog doba a neke sektaške iz naše ere.

ZEND-AVESTA (sendvasta – živa riječ), predstavlja svetu knjigu zenskog naroda starih perzijanaca i njihovih potomaka, Parsa i Gebara. Temelj joj je religiozno-filozofsko učenje Zarasutre. Među te početke religiozne i filozofske misli mogli bi ubrojati i „Babilonski epos“ ili „Gilgamešepos“ ispisan na 12 glinenih ploča, na kojima ima podataka i  o drevnom potopu.

U Kini opet, TAOIZAM predstavlja mješavinu prastarog šamanizma i filozofije dvaju kineskih filozofa – Laozi i Zhuangzi. Buda, Konfučije i Zarasutra, najznačajniji mislioci stare Azije, pojavljuju se kao kulminacija jednog istorijskog procesa u kome filozofija nema snage da se oslobodi vjersog i mitskog odnosa prema stvarnosti, te uz promišljanje o životu i smrti traži oslonac i pomoć nadzemaljskih sila.

Kod pojedinih naroda te sile predstavljaju božanstva sa konkretnim imenom: kod Vavilonaca je to Marduk, kod Feničana Adonis, kod Egipćana Oziris.

Germani su svojim bogovima pripisivali svijest o krivici i učili, da će „u sutonu bogova“, zajedno sa svijetom i bogovi biti povučeni u propast.

Stari Grci bili su politeisti, svoje molitve upućivali su bogovima lova, ljubavi, ljepote, rata i mira te Vrhovnom gospodaru svih bogova – Zevsu.

Stari Rimljani slavili su vlastite imperatore kao spasioce i izbavitelje. Od ovih prapočetaka vjerovanja, razvili su se cjeloviti koncepti vjerovanja, obreda i simbola – stvoreno religijsko vođstvo i religijska hijerarhija, i ne samo to; izgrađen je jedan univerzalan pogled na svijet koji uz dogmatsko učenje u mnogo čemu se naslanja i na naučna dostignuća epohe. Alegorije i metafore, u vjerskim knjigama, rječitošću i intelektom umnih vjernika, postaće proročanstva i Božja volja, napisana pa realizovana. Tako su nastale i razvijale se moderne religije. Danas, religije imaju različite postavke i postupke, zavisno od istorijske svijesti koja tu religiju oblikuje.

Hinduizam poznaje tri puta do spasenja i to: djela, saznanje i predanje.

Budisti smatraju, da je za svo zlo ovog svijeta kriva, isključivo, težnja za životom. Zato je konačni cilj Budizma gašenje života i prelazak u nirvanu.

Kršćanstvo i Hrišćanstvo smatraju, da bez obzira na svu uzvišenost pokušaja da ostvari spasenje, ono je nemoguće, ako ne priznaje jedinog, pravog Boga, onog koji se otkrio u Bibliji. I mnoge druge religije imaju svoje pisane, vjerske autoritete, odnosno svete knjige, putem kojih se Bog obratio vjernicima (Talmud, Kabala, Kur'an…).

Kur'an je glavni izvor cjelokupnog Islama. To je prva i posljednja instanca kojoj se treba obratiti u svim pitanjima koja stoje u vezi sa Islamom.  Kako je alegorija uvijek bila „jezik bogova“ to su sva pitanja na koja nije bilo jasnog odgovora u Kur'anu, rješavana analizom života Muhameda a.s., Njegovih postupaka, savjeta i preporuka – zabrana ili prećutnih odobravanja. Iz ovog je nastao i formulisan drugi izvor Islama – SUNET.

Skup ashaba koji su se sastajali sa ciljem tumačenja pojedinih Kur'anskih odredaba ili da vjećaju šta je po nekom pitanju Muhamed a.s. rekao ili naredio, šta je odobrio ili zabranio, zove se IDžMAI -UMET, a Njegove odluke čine treći temeljni izvor islamske dogmatike i prava (inače Ashabi su ugledniji i učeniji drugovi Muhameda a.s.).

Četvrti izvor Islama je pravna analogija, KIJASI – FUKAHA. Njome su se koristili već prvi nasljednici Muhameda a.s. a razradili su je pravnici i naučnici.

3. Destruktivna Ideologija: Definicija i Karakteristike

Najjednostavnije bi bilo pojam destruktivnih ideologija definisati kao usvojene i primjenjene koncepte, društveno štetnih ideja čije se djelovanje i efekat djelovanja ne mogu ni kontrolisati, a ni predvidjeti.

U suštini, razumijevanje ove teme ključno je za prepoznavanje izazova s kojima se suočava svako društvo i za oblikovanje efikasnih strategija prevencije.

Razumijevanje pojma destruktivne ideologije

Dakle, šta tačno i precizno podrazumijevamo pod destruktivnom ideologijom?

To je kompleksan pojam, ali možemo ga posmatrati kao skup vjerovanja, stavova ili ideja koje, kad se primene, dovode do štetnih posledica po pojedinca ili društvo u celini. Ova vrsta ideologije često služi kao katalizator za nasilje, ekstremizam i dezintegraciju.

Identifikacija ključnih karakteristika

Kako prepoznajemo destruktivnu ideologiju kada je vidimo? Ključno je razumijeti njene karakteristike.

To mogu uključivati apsolutizam, netoleranciju prema drugačijim stavovima, manipulaciju informacijama, težnju ka dominaciji i odbacivanje osnovnih ljudskih vrijednosti. Kroz analizu ovih karakteristika, stvara se osnova za identifikaciju destruktivnih ideologija u savremenom svijetu.

Primjeri destruktivnih ideologija u savremenom svetu

Da bismo ovo apstraktno razumevanje približili stvarnosti, istražićemo konkretne primere destruktivnih ideologija u savremenom kontekstu. Proučavanje tih primera omogućiti će bolje razuijevanje njihovih uzroka, dinamiku i, što je najvažnije, načine kako se nositi s njima. Ovo je ključni korak ka razvoju efikasnih strategija prevencije. Nužno je istražiti suštinu destruktivnih ideologija i steći dublje razumijevanje kako bi se zaštitili od njihovih potencijalno razornih uticaja na naše društvo i vrednosti. Hvala vam na pažnji, i budite spremni za dalje učenje i razmatranje ovih ključnih pitanja. U principu; prilično je jednostavno destruktivne ideologije „denuncirati“ kod drugačijeg – u drugoj zajednici, drugoj državi ili drugoj vjeri.

Svakako treba poći od sebe i od onoga, što u određenim okolnostim može biti pripisano i onima koji ne pripadaju takvoj ideologiji i spremni su da joj se suprostave. Takva ideologija – koja je nastala sa ciljem slabljenja već formiranih i etablkiranih pravnih i dogmatičkih pravaca u Islamu. Riječ je o „vehabizmu“.

Autorstvo nad ovim imenom a prilično i nad stvorenim uslovima nastanka, ima bez sumnje, Velika Britanija.

Ako je vehabizam „tadikalna ideologija“ bazirana na zloupotrebi vjere onda je radikalna politika platforma „Muslimanske braće“, koju su zajedno sa Hasanom al Banom, prije gotovo čitav vijek, izgradili opet, Britanci. Ideologija koja pretenduje da poništi „mezhebe“ i predstavi seebe avangardom koja slijedi vjerski pravac prvih muslimana neodvojiv je od radikalne političke platformom „Muslimanske braće“.

Vehabizam zagovara odbacivanje svakog modernizma i vraćanje svetoj prošlosti i prvim sljedbenicima islama,prethodnici islama (prethoditi na arapskom sellefe – zato vehabija vole sebe da zovu selefije).

Na Bliskom Istoku i na Balkanu, vehabizam je ideološki osnov za okupljanje i formiranje militantnih organizacija, koje svoje vjerske i političke ciljeve žele realizovati silom.  U suštini: Spoj ultra konzervativnog socijalnog, kulturnog programa vehabizma i političkog radikalizma(Hasana Al Bane, osnivača i Sejida Qutba potonjeg ideologa egipatske “Muslimanske braće”) proizveo je i Al kaidu i DAEŠ (Islamsku državu – ISIL, ISIS…) kao globalne vojne, političke i terorističke organizacije i postao je glavno obilježje šireg i značajnijeg, politički radikalnog islamističkog pokreta.

Vehabijska ideologija i sam njen program, na žalost, od ranije, a pogotovo danas, su naišli na plodno tlo u mnogim zemljama, kako na Bliskom istoku i drugim dijelovima Azije a organizacija „Muslimanska braća“ djeluje u preko 60.država.

4. Duhovne Vrijednosti vjere

Temeljni principi islamskog vjerovanja

Stvarna suština Islama iskazana je na jasan i nedvosmislen način u Kur'anu, tako da su svi ovi pomoćni izvori Islama samo rezultat ljudske nesavršenosti, nesposobnosti da se u potpunosti shvati Božji jezik čak i kada je Božja namjera shvaćena, dakle, nesavršenost ljudska traži oslonac na lični stav o Božjoj volji. Kur'an je „jasna knjiga“, koja sama ističe i objašnjava pravila svoga tumačenja. Kur'an čini 6360 ajeta (po Pandža – Čauševićevom prijevodu, mada broj nije strogo određen). Ajeti koji imaju jasno i čvrsto značenje su „ummul kitabi“- Osnova i Temelj Kur'ana.

Oni ajeti koji na prvi pogled nemaju čvrsto i određeno značenje, mogu se tumačiti samo prema jasnim ajetima (Kur'an 3/7 str. 71 i 72 – prijevod Pandža – Čaušević).

Kur'an je, dakle, Božja objava, upućena ljudima i narodima sa ciljem da potvrdi ranije Božje objave i da narode ujedini u Islamu. Najkraće: Islam je vjera i civilizacija muslimana (civilizacija kao ukupnost pravila života, kako intelektualnog, tako i umjetničkog, moralnog i materijalnog, u jednom društvu).

U vjerskom smislu „musliman“ je osoba koja bol svladava i život predaje jednom jedinom Bogu.

Osoba koja vjeruje u ono što je objavljeno Musau i Isau, koja slavi Kur'an objavljen Muhamedu a.s. i koja prihvata Islam kao vjeru, najsavršenije i posljednje volje, jednog i jedinog Boga.

Temelji Islama definisani su „šartima“, Božjim zapovjedima. Dini – islamski šarti, njih trideset i tri, mogu se podijeliti u zapovijedi: o islamskom vjerovanju (šest Imanskih šarta), o islamskim dužnostima (pet islamskih šarta) i o islamskom obredu (četiri abdestska, tri tejemumska, tri gusulska i dvanaest namaskih). To je, naravno, samo jedna od brojnih podjela postavljenih radi lakše percepcije suštine i funkcije Islama.

ISLAMSKO VJEROVANJE – IMAN, čini šest temeljnih istina:   

1. Amentu billahi    – vjerovanje u Boga,
2. Ve melaiketihi    – u Božje meleke,
3. Ve kutubihi        – u Božje kitabe, objave,
4. Ve rusulihi       – u Božje poslanike, pejgambere,
5. Vel jevmil ahiri     – u sudnji dan,
6. Ve bil kaderi, hajrihi ve šerihi minallahi teala – vjerovanje da sve što se događa, biva po Božjem     određenju.

 GLAVNE ISLAMSKE DUŽNOSTI  čine:

1.Očitovati pripadnost Islamu – Kelime i Šehadet
2.Klanjati propisane namaze
3.Postiti mjesec Ramazan
4.Davati zekat (pokljanjati vlastita dobra, davati milostinju…
5.Obaviti Hadž.

Važnost ličnog duhovnog razvoja

Duhovni razvoj predstavlja ključnu komponentu ličnog usmeravanja u islamskom učenju. Kroz molitvu, kontemplaciju i proučavanje svetih tekstova, pojedinac razvija dublje razumijevanje vlastitog duhovnog bića i svoje veze s Bogom. Vjernik razumije i svoje odgovornosti prema Bogu, premazajednici ( porodica, džemat, umet). U ovoj suštinskoj vezi pronalazimo snagu i smisao koji vjernika usmjeerava u suočavanju s izazovima koje donosi moderno doba.

Tolerancija i međureligijski dijalog

Rusija je danas najbolji primjer međukonfesionalnog dijaloga i razumijevanja hrišćana i muslimana. Država je garant tog odnosa i čini sve da taj odnos i produbi i unaprijedi. To čini dobro svakom građaninu ali i doprinosi opštoj stabilnosti države koju svi osjećaju kao svoju i žele dati doprinos njenom napretku.

Kada dođemo sa Balkana, prostora bivše Jugoslavije, mi odlično prepoznajemo taj neosporni kvalitet zajedničkog života i razumijevanja. Prije svega zato, što smo dozvolili, da u određenim geopolitičkim igrama jačanja Njemačke, njenog nadmetanja sa Britanijom i pokroviteljske uloge Sjedinjenih Američkih država – da to izgubimo. Da odbacimo zajedništvo i prihvatimo oružije koje su nam doturili sa Zapada – pa da se ubijama bez milosti. Ubijanje je stalo ali povjerenje u zajedničke ciljeve i interese više ne postoji. Zauvijek je izgubljeno. I kada vidimo da je u Rusiji zajednički život imperativ i da je to izvor dodatne i moralne snage Rusije mi razumijemo, da smo malo učinili na zaštiti tih vrijednosti i da ova generacija nosi žig krivice zbog toga 

Duhovne vrijednosti Hrišćanstva i Islama, osim što su usmerene ka pojedincu, na širem planu, najveće države na ovom svijetu, takođe promovišu važnost tolerancije i dijaloga. Zajedno podučavaju da se različitosti među ljudima, uključujući i vjerske razlike, moraju poštovati. Kroz otvoren dijalog sa drugim zajednicama, gradeći mostove razumijevanja, jačamju se temelji harmoničnog života u svijetu koji je sve više povezan, ali i suočen sa izazovima.

Stoga, je nužno naglasiti da su duhovne vrijednosti Hrišćanstva i Islama ne samo ključne za lični razvoj, već i za gradnju mostova razumijevanja u širem društvenom kontekstu. Neka ova saznanja, o mogućnosti i nužnosti zajedništva u Rusiji, služe kao svjetionik u suočavanju s izazovima savremenog doba.

5. Moralne Vrednosti Islamskog Učenja

U srži islamskih vrednosti,su moralni aspekti islamskog učenja koji naglašavaju društvenu odgovornost, pravdu, i poštovanje ljudskih prava kao ključne stubove na kojima počiva islamski etički sistem.

Etika i moral u islamskom kontekstu

Islamska etika je zasnovana na jasnim principima koje nameće Kuran i Sunnet. Ovi principi često obuhvataju poštovanje drugih, iskrenost, ljubaznost, milosrđe i poštenje u svim životnim sferama. U suštini, islamska etika postavlja visoke standarde ponašanja, koji nastaju iz dubokog razumijevanja odnosa između čovjeka i Boga i ne prihvataju ekstremizam u bilo kojoj formi.

Društvena odgovornost i pravda

Moralne vrednosti islamskog učenja postavljaju izuzetan naglasak na društvenoj odgovornosti. Islamski moral podstiče pojedince da se brinu o siromašnima, siročadi, i onima u nevolji. Koncept zekata, obavezne dobrotvorne donacije, osmišljen je kako bi obezbijedio pravednu raspodjelu bogatstva u zajednici i doprineo daljem razvoju i jačanju vlastite vjere. Pravda se, prema islamskom učenju, ne sastoji samo u jednakosti, već i u davanju svakome onog što mu pripada.

Poštovanje ljudskih prava

Islam uči o neprikosnovenosti ljudskog života i dostojanstva. Ove vrijednosti sežu od prava na slobodu vjeroispovesti do prava na pravično suđenje.

Ovo poštovanje ljudskih prava unapređuje harmoničan život u društvu, ojačavajući vezu između pojedinca i zajednice. Stoga, moralne vrednosti islamskog učenja ne samo da postavljaju standarde za pojedinca, već služe i kao temelj za izgradnju fer, pravednog i humano orijentisanog društva. Neka nas ovo razmatranje nadahne da praktikujemo ove vrednosti u svakodnevnom životu i prenosimo ih dalje u društvo koje teži pravičnosti.

6. Prevencija Destruktivne Ideologije Kroz Edukaciju

Ključni segment ovog razmatranja je; kako se nositi s destruktivnom ideologijom kroz edukaciju i fokusira se na ulogu obrazovanja u formiranju ličnosti, integraciju duhovnog vaspitanja u obrazovni sistem, te važnost kritičkog razmišljanja i analize informacija.

Uloga obrazovanja u formiranju ličnosti

Obrazovanje ne samo da prenosi znanje, već i oblikuje ličnost pojedinca. Kroz strukturiran i holistički pristup obrazovanju, imamo priliku uticati na formiranje karaktera, etičkih vrednosti i društvene odgovornosti učenika. U kontekstu suzbijanja destruktivne ideologije, obrazovanje je ključni front na kome se gradi otpornost.

Integracija duhovnog vaspitanja u obrazovni sistem

Osim sticanja akademskih veština, obrazovanje treba da podstiče duhovni razvoj. Integracija duhovnih vrjednosti u skladu s islamskim učenjem, u obrazovni sistem pruža dublji kontekst i moralni okvir za učenje. To pomaže u izgradnji svesnijih, etičkih i odgovornih građana sposobnih suočiti se s izazovima savremenog društva.

Kritičko razmišljanje i analiza informacija

Savremeni svet obiluje informacijama, ali i dezinformacijama. Kroz razvoj kritičkog razmišljanja i analitičkih vještina, obrazovanje može pružiti alate koji su neophodni za prepoznavanje i razumijevanje destruktivnih ideologija. Kritičko razmišljanje osposobljava pojedince da postavljaju pitanja, analiziraju argumente, i donose adekvatne odluke.

Ključna uloga obrazovanja u suzbijanju destruktivne ideologije kroz edukaciju koja, ne samo da prenosi znanje, već formira moralni kompas i oblikuje sposobnost pojedinca da se kritički suoči s informacijama. Ta saznanja su temelj za izgradnju obrazovnih sistema koji ne samo da informišu, već i oblikuju buduće generacije s duhom otvorenosti, tolerancije i svesti o važnosti moralnih vrednosti.

7. Savremeni Izazovi i Relevancija Duhovnih Vrednosti

Savremeni izazovi i duhovne vrijednosti Islama imaju ključnu ulogu u suočavanju s problematikom radikalizacije i ekstremizma. Kroz analizu medijskih  uticaja na formiranje stavova, nužno je razmotriti značaj očuvanja kulturnog i vjerskog identiteta u svijetlu savremenih promjena.

Radikalizacija i ekstremizam

Jedan od najvećih izazova današnjice jeste rastući fenomen radikalizacije i ekstremizma. Ovaj kompleksan problem zahijteva multidimenzionalni pristup, a duhovne vrijednosti Islama nude vrijedan okvir za suočavanje s tim izazovom. Kroz promociju tolerancije, dijaloga i pravednosti, islamske vrijednosti mogu igrati ključnu ulogu u prepoznavanju zloupotrebe vjere i  sprečavanju ekstremizma i formiranju otpornog društva.

Medijski uticaj na formiranje stavova

U eri digitalnih medija, moć informacija i uticaj medija postali su izuzetno snažni. Analizirajući kako se stavovi formiraju pod uticajem medijskih kanala, možemo bolje razumeti kako se destruktivne ideologije šire. Dužnost nam je promovisati medijsku pismenost i podsticati kritičko razmišljanje kako bismo osnažili pojedince da prepoznaju manipulativne informacije.

Očuvanje kulturnog i vjerskog identiteta

U globalizovanom svijetu očuvanje kulturnog i vjerskog identiteta postaje izazov. Islamske duhovne vrijednosti nude orijentir za očuvanje identiteta u suptilnom balansu između interakcije s globalnim društvom i čuvanja autentičnosti. Kroz promociju razumjevanja i dijaloga, možemo graditi mostove među različitim kulturama i religijama. Savremeni izazovi zahtijevaju promišljen pristup, a duhovne vrijednosti Islama pružaju dublji kontekst i vodilju.

8. Studije Slučaja i Analize

Konkretni primjeri uspješne prevencije destruktivne ideologije, istraživanje i identifikaciju slabosti u pristupima koji nisu bili efikasni su neophodni.

Studije slučaja i analize služe kao dragocjeni alati u razumijevanju praksi koje su dovele do uspjeha, ali i onih koje zahtevaju reviziju i poboljšanje.

Proučavanje primjera uspješne prevencije destruktivne ideologije

Prvi korak u razumijevanju kako se suočiti s destruktivnim ideologijama jeste analiza primjera uspješnih preventivnih mjera. Proučavanjem slučajeva gdje su zajednice uspjele efikasno odgovoriti na izazove, moguće je identifikovati ključne elemente i strategije koje su doprinele pozitivnim rezultatima. Ovo pruža osnovu za oblikovanje preventivnih pristupa u različitim kontekstima.

Identifikacija slabosti u pristupima koji nisu bili efikasni

Jednako važno kao proučavanje uspeha je i analiza neuspešnih pristupa. Identifikacija slabosti u metodama koje nisu donele očekivane rezultate omogućava nam izbegavanje ponavljanja istih grešaka. Ovo je ključno za kontinuirano poboljšavanje strategija prevencije i prilagođavanje njihove efikasnosti u promenljivim okolnostima.

Studije slučaja omogućavaju nam da dublje razumemo dinamiku destruktivnih ideologija, ali i da steknemo uvid u različite pristupe njihovoj prevenciji. Analizom primera uspeha i neuspeha, gradimo temelj za buduće strategije koje će biti sveobuhvatne, prilagodljive i efikasne.

9. Zaključak

Sumirajući ključnw pojmove, potrebno je naglasiti  značaj duhovnih i moralnih vrijednosti u suzbijanju destruktivne ideologije, te uputiti, jasan poziv na zajedničko delovanje.

Sažetak ključnih pojmova

Analizom savremenih izazova, razmatranjem definicije destruktivne ideologije, istražujući duhovne i moralne vrijednosti Islama, a zatim se posvetiti njihovoj primjeni u prevenciji destruktivnih ideologija kroz obrazovanje i druge strategije pravi je zadatak, koji se mora izvršiti.

Značaj duhovnih i moralnih vrednosti u suzbijanju destruktivne ideologije

Kroz teme i analize jasno se pokazuje da duhovne i moralne vrijednosti Hrišćanstva i Islama nisu samo apstraktne filozofije, već ključni resurs u suočavanju s izazovima koje donosi savremeno društvo. Njihova univerzalna relevantnost postavlja ih kao temeljni element u izgradnji otpornog društva koje se suprotstavlja destruktivnim silama.

Poziv na zajedničko delovanje

Naše diskusije i naši radovi, analize i govori, trebali bi inspirisati i druge na zajedničko delovanje. Duhovne vrijednosti Hrišćanstva i Islama nude etički okvir koji može biti most među različitim zajednicama, vjerskim ili kulturnim. I ova konferencija zato predstavlja Poziv  svima, da ove vrijednosti prenesemo u praksu u našim svakodnevnim životima, kao i da ih integrišemo u šire društvene inicijative.

Zajedno možemo biti pokretači pozitivnih promena. Kroz dijalog, obrazovanje i angažovanje u zajednici, moguće je izgraditi društvo koje je čvrsto ukorjenjeno u moralnim vrijednostima, što će ga učiniti otpornim na destruktivne uticaje.

10. Pitanja i Diskusija

Ova konferencija je zaslužna za svojevrsno otvaranje prostora za mnoga pitanja i diskusije. Aktivna participacija u ovom dijalogu ključna je kako bi se produbilo razuimjevanje tema o kojoj se danas govori.

Pitanja kao put ka daljem istraživanju

Naravno, pitanja su važna kao doprinos zajedničkom naporu jer predstavljaju most ka daljem istraživanju i razumijevanju problema. Bez obzira da li se odnose na temu koju razmatramo ili na šire društvene izazove, jer ta radoznalost podstiče kontinuiranu analizu i učenje.

Diskusija kao prostor za razmenu ideja

Diskusija je prilika za razmjenu ideja, mišljenja i iskustava. Kroz ovo međusobno djeljenje, moguće je izvući nove perspektive i inspiraciju tim prije ako je diskusija otvorena i inkluzivna i ako podstiče raznolike glasove i stavove.