FELJTON O BOŠNJAČKOJ NACIJI – Objavljuje Disident
PETKOM I UTORKOM, od 11. 08. 2023.godine
„BOŠNJACI IZMEĐU PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI“
NAJAVA FELJTONA U DISIDENTU:
Bosna i Hercegovina je zemlja beznađa.
Pisati o njenom identitetu je rizik koji morate prihvatiti, ako nemate izbora i morate živjeti u njoj. Ona nema vječnih heroja ni vječnih izdajnika. Danas ste jedno – sutra možete biti drugo.
Herojske priče i sudbine generala u ratu – herojska borba i mit : vremenom su prizemljeni i obezvrijeđeni.
Heroji su danas sirotinja : Generali su u zatvoru ili im se priprema zatvor. Velika većina je siromašna i bjesna: ali ne na uzroke i razloge svoga položaja: Već na Bošnjake, Srbe ili Hrvate.
Ponekad i na Amerikance ili Njemce.
Niko nema osjećaj lične odgovornosti, svi hoće „neko pravo“:
Bošnjaci pričaju o svome stradanju i „istorijskom pravu“ na „Bosnu“ i sve što čine ili ne čine, ima uvijek isti cilj „cjela Bosna“.
Srbi pamte pet vjekova turske vladavine i „turskih zuluma“; grčevito se drže Dejtonskog sporazuma i očuvanja Republike Srpske; njene institucionalne i ustavne sposobnosti da ih zaštiti od unitarnih i islamističkih tendencija ali i mržnje zapadnih zemalja inspirisane svojim porazima i ulogom pobjedničke srpske vojske u dva svjetska rata.
Hrvati jadikuju zbog Željka Komšiža – tiho tuguju za Posavinom i Srednjom Bosnom, sanjaju treći entitet i iseljavaju, ovako desetkovani etnički i politički, postaju svjesni gubitka statusa ustavotvornog naroda u BiH.
U Bosni i Hercegovini narodi sami sebe suzbijaju.
Svak je kriv onom drugom za nešto.
Ta krivnja se želi transponirati u istoriju: onu koju gradimo i koja tek treba da stigne: u budućnost. Mržnja, ovoga vremena: ovih jadnih generacija koje ne znaju izvući pouku iz pogrešnog izbora, lutanja i vlastitog grijeha: gura se u vječnost, svim budućim generacijama. Potomcima. Niko ne vidi nemogućnost opstanka bilo kakvog pravnog poretka – bilo čega zajedničkog, u razmjerama vjekovne mržnje.
Svi žele prosperitet i Evropsku perspektivu: ali, da prvo, komšiji crkne krava: komšiji Srbinu, Bošnjaku ili Hrvatu.
Ipak, pišem o tome sa nejasnim razlozima i motivima.
Ova analiza u formi feljtona, je mali pokušaj da se uhvati i zabilježi jedinstveni trenutak u postojanju jedne datosti – narodne zajednice, koja predstavlja neiskazanu stvarnost.
Nikad jasno definisanu niti formulisanu.
Iako pripadam toj zajednici, moram reći, da baš i nisam sretan pa ni ponosan što sam tu, njenom krilu ali sudbinu ne možete izabrati, kao ni osjećaj pripadnosti koji je jači od svake logike.
Tu sam – gdje sam, od narodnnih vođa – u komunizmu, u ratu, pa i danas, uglavnom sam proganjan i suđen bez suda (bilo je i pokušaja na sudu) na minderluku i šiltetu – u šurama i grupicama, prljavih i zalojenih bradatih spodoba ,koji su u pola glasa šaputali kako sam „izdajnik vjere i nacije“, zbog kritičkih opservacija na račun odluka koje su bitno obilježile njenu kolektivnu sudbinu.
Hoću reći – ne pišem herojsku epopeju oslobodilačke borbe ni slavne prošlosti, još manje, istoriju mudrosti ili kulturnog značaja vlastite nacije. To je feljton o jednoj maloj, balkanskoj zemlji i još manjoj naciji – malih dometa, skromne važnosti, u strateškim odnosima ne baš tako značajnog kolektiviteta.
Ako kažem da govorim o bosanskim, bosanskohercegovačkim ili bosansko-hercegovačkim muslimanima, skratiću je za pola miliona pripadnika – ako kažem južnoslovenski ili južnoslavenski muslimani, ne vjerujem da ću tu zajednicu definisati onako kako bi u prosjeku, njeni pripadnici, sami sebe definisali.
Ostaje mi da kažem, kako govorim o Bošnjacima, iako znam da ni tu se neće prepoznati, svi pripadnici te zajednice.
U civilizacijskom smislu Bošnjaci su Evropljani – u narodnosnom i istorijskom smislu, su Južni Sloveni uglavnom, slovenskiih etničkih korijena i pripadnosti slovenskoj grupi jezika.
U vjerskom smislu, Bošnjaci su muslimani, Suniti, hanefijskog mesheba (maturidijskog akaida)…
Komentariši