Anto Marinčić: „Vajkrem država“

            Još prije skoro trideset godina Bosnu i Hercegovinu sam prvi, od milja nazvao, krstio u Draga naša. Na moju žalost, a vjerujem i na žalost njezinih naroda i građana, ili eto, ako netko tako više voli, njezinih građana i naroda, morat ću je prestati tako zvati. Neki bi, vjerojatno, bili zadovoljni da je zovemo samo Bosna, ali to je nemoguće, jer je to odmah podjela države, a bit ću slobodan kazati najveći protivnici podjele Bosne i Hercegovine su Bošnjaci-muslimani. Dakle, kako ne bismo učinili nažao Bošnjacima-muslimanima ne možemo je zvati samo Bosna jer je  tako dijelimo, jer bi tako Draga naša ostala bez Hercegovine. Nadalje, ako bi je zvali samo Bosna, našli bi se neki pa rekli, zašto državu zvati po jednoj rijeci. Onda bi se Hrvatska mogla zvati, recimo Sava, ili Njemačka bi se mogla zvati Rajna. Sukladno tomu, ako bi je zvali samo Bosna onda je logično da je jezik kojim se u njoj govori bosanski, Hrvatska i Hrvati bi svoj jezik onda morali preimenovati u savski, Nijemci njemački u rajanski jezik…

Neeee!

Zbilja ne ide da se država zove samo Bosna. Hajde razmislimo, možemo li je onda zvati Hercegovina? Ako bi je tako nazvali opet bismo je podijelili. I opet dolazimo do istog problema. Ako je zovemo samo Hercegovina,  po nekoj logici službeni jezik u toj državi trebao bi se zvati hercegovački. A da je, možda nazovemo Srpska Republika Bosna i Hercegovina? Kako bismo onda mogli zvati službeni jezik u takvoj eventualnoj državi? Srpskobosanskohercegovački. Hm? Kakav bi to bio jezik koji tako rogobatno zvuči!

            Jesam li ja to negdje čuo da se u zadnje vrijeme (u zadnjih milijun godina) u ovoj Dragoj našoj, koju ne znamo kako je nazvati a da svi u njoj budu zadovoljni, događaju nekakve turbulencije ili mi se to samo pričinilo? Spominju se krupne riječi kao, otcjepljenje, državni udar, vraćanje na izvorni Dayton, spominju se neke sudske presude, neke nove optužnice za rušenje ustavnog poretka i ne znam više što ne. Neki, točnije samo Bošnjaci-muslimani čak spominju i rat!

            Ah, da, sad se sjetih. Jedan građanin Njemačke, zove se Christian Schmidt, je tu da riješi sve gore navedene dvojbe i više od toga. Jer taj Schmidt najbolje zna kako nama treba urediti državu, jer on zna bolje od svih koga treba smijeniti, koga zatvoriti u zatvor, jer on za to ima ovlasti, ima certifikat Vijeća sigurnosti da u Dragoj našoj može donosti zakone i jedini on ih tumačiti, da može raditi što god mu padne na pamet. Tako je nametnuo i izmjene kaznenoga zakona jer, dosjetio se, mogao bi se pojaviti netko i kazati, ne ću slušati njegove zakone, a ako ne intervenira u kazneni zakon kako ga onda može spriječiti da ga ne sluša.

I tako je Schmidt politiku prebacio u pravosuđe. A politika u pravosuđu je itekako poželjna jer se samo političkim suđenjima mogu riješiti političke nesuglasice, jer se samo nametanjem kaznenih odredbi, tko njega ne sluša, može napraivti i urediti neka država.

Naravno, bošnjački-muslimanski političari su objeručke, s oduševljenjem, prihvatili poklon Danajca, bez velikog promišljanja što bi se moglo dogoditi. Osim toga, nisu imali na umu onu čuvaj se Danajca i kad ti poklon daje. I Dodik i Srbi su ga se prepali, podvili su rep, bar tako pišu neki bošnjački-muslimanski „intelektualci“.

            Ali, ne lezi vraže, ’em se Dodik ne boji, ’em nisu baš svi iz međunarodne zajednice to Schmidtovo prebacivanje politike u pravosuđe prihvatili zdravo za gotovo. Tako su oni Mađari počeli nešto govoriti protiv Schmidtova prebacivanja politike u pravosuđe. A tko su to Mađari pita se izvjesni Mahir Mešalić, Bošnjak-musliman, inače član neke Demokratske Fronte, čiji se lider zove Sejdo Komšić. Dakle, Levant Mađar, samo po sebi jasno je da je Mađar, inače zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine države Mađarske izjavio je: „Danas smo ovdje da pokažemo i dokažemo podršku predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, protiv kojega se vodi politička hajka, kao i da pokažemo solidarnost prema svim građanima Srpske, ali i cijele Bosne i Hercegovine“!

            Bit će da se ova izjava nije svidjela Bošnjacima-muslimanima.

            Potom se čula vijest da je Rusija zatražila izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a zbog stanja u Bosni i Hercegovini.

            Ni to se nije svidjelo Bošnjacima-muslimanima, uostalom, tko je ta Rusija!

Kako bi se Mađarima pokazalo da je „naša Bosna“ jača od svih tu je ratoborni Zukan Helez, koji nije dao odobrenje za slijetanje mađarskog vojnog aviona na teritorij Bosne i Hercegovine. Budući da je u javnosti Zukan Helez poznat kao jako sirov, tu su uskočili bošnjački-muslimanski „intelektualci“ Željko Sejdo Komšić i Denis Bećirović koji traže izuzimanje mađarskog kontigenta iz misije EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Na to će mađunarodna zajednica, bez pogovora pristati jer, svi oni koji ne podtržavaju ono što žele Bošnjaci-muslimani, nemaju što razgovarati, a kamoli biti u Bosni i Hercegovini.

I što imamo danas?

Bošnjaci-muslimani, orkestrirano, sukladno onoj drž'te lopova kokodaču o napadu na ustavni poredak države, o državnom udaru, zapadnim političarima govore kako bi moglo doći do rata, da oni žele europsku Bosnu i Hercegovinu, jednom riječju govore im ono što misle da zapadni političari žele čuti, pri tome zaboravljaju kako su ti zapadni političari premazani svim mastima i da oni dobro znaju što je konačni cilj te bošnjačke-muslimanske politike, zaboravljau da o tome hoće li ovdje biti rata ne odlučuju ni Htrvati, ni Srbi, ni oni Bošnjaci-muslimani nego baš ti kojima oni kukaju kako bi ovdje moglo biti rata.

I da se vratim na novo ime za ovu našu na silu državu.

Iako se o tom Mahiru Mešaliću ne može reći niti jedna jedina lijepa riječ, iako je očito da iz dna duše mrzi Hrvate i Sebe, kao i sve što nije islamsko ipak se mora priznati da je dao dobro ime za novi naziv Bosne i Hercegovine. Od sad bi je mogli zvati Vajkrem država u kojoj bi svi bili mekani poput vajkrema, moglo bi nas se sve na kruh namazati od naše dobrote, a i što bi fallo da nam se zajednički jezik zove vajkremski!

Draga naša, Vajkrem naša, Žepče, 7. ožujka 2025.                      Anto Marinčić