Anto Marinčić: Slavlje

23. svibnja 2024. izglasana je rezolucija o Srebrenici. Što je bitno kazati o ovom događaju?

Kao prvo, rezoluciju su željeli Bošnjaci-muslimani i pripremali su je godinu dana u tajnosti. Zašto je trebala tajnost kod pripreme ove rezolucije? Svatko od nas ima mišljenje po tom pitanju, ali činjenica da se nešto priprema u tajnosti, pogotovu jer se tiče i drugih, a ne samo Bošnjaka-muslimana, govori o tome da predlagači rezolucije nisu imali čiste nakane. Jer, ako su im nakane bile čiste, nisu imali valjana razloga to što pripremaju držati u strogoj tajnosti.

Službeno iza rezolucije stoji Njemačka i Ruanda. Ima li tu nekih nesporazuma? Nemam nikakve nakane svrstavati se uz one koji odobravaju ili ne odobravaju donošenje te rezolucije, ali se mora reći, degutantno je da rezoluciju o genocidu pokreće baš Njemačka! Ili Nijemci misle da se zaboravilo na holokaust kojega su počinili, da se zaboravilo na milijune mrtvih zbog Hitlerove sulude ideje o arijevskoj rasi!? Kad se, nekih mjesec dana prije zakazane sjednice na kojoj se planirala donijeti ta rezolucija, saznalo za to krenula su lobiranja, a 23. svibnja dobili smo rezultat, 84. za donošenje te rezolucije, 19. protiv.

Što je vidljivo iz glasovanja?

Nitko, osim Srba, ne potencira 68. članica UN-a koje su bile suzdržane, a normalnom logikom to bi značilo da nisu bile za donšenje te rezolucije te je zbir suzdržanih i onih protiv veći od onih koji su bili za donošenje rezolucije. Ovakav zbroj, i plus još oko dvadesetak članica koje nisu bile nazočne na Skupštini, daje za pravo Srbima da osporavaju donešenu rezoluciju. Kada je i kako na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda donešena  odluka da važi ovakav način glasovanja manje je bitno od činjenice da ovo nema baše neke veze sa demokracijom u koju se neke članice UN-a, posebno Amerika, zaklinju. Ako bi se, pak gledalo na broj stanovnika koje imaju one članice koje su glasovale za rezoluciju, opet ispada da je Dodik u pravu jer je većina stanovnika na zemlji, prema njegovom izračunu protiv rezolucije o Srebrenici.

S druge strane, Bošnjaci-muslimani slave donošenje ove rezolucije. Imaju li razlog za slavljenje?

Točno je da je u Srebrenici ubijeno preko osam tisuća Bošnjaka-muslimana, točno je i da je sud u Haagu kazao da se tu radilo o genocidu, ali je također točno da je na drugim mjestima, drugim državama, pobijeno mnogo, mnogo više ljudi nego u Srebrenici, a da to Sud u Haagu i nikakav sud, nije okvalificirao kao zločin genocida. Točno je da je Izrael, samo u ovom zadnjem ratu protiv Hamasa pobio mnogo više ljudi nego je ubijeno u Srebrenici i da to nitko nije, a po svemu sudeći i nikad neće okvalificirati kao genocid. No, točno je i to da ne bi trebalo licitirati s brojem ubijenih.

Da sada pokušamo dokučiti koje su nakane (zadnje) Bošnjaka-muslimana, zašto su tražili ovakvu rezoluciju. Ne može se reći da to nije zbog moralne satisfakcije za žrtve i za njihove preminule rođake, i to bi bilo u redu, ali ma koliko se Bošnjaci-muslimani trudili iz petnih žila dokazati da ta rezolucija nije zbog osude jednog naroda, u ovom slučaju srpskog, ma koliko se trudili objasniti kako to nije pečat genocidnosti stavljen svim Srbima, u takvo što im nitko ne vjeruje. Zašto im u to nitko ne vjeruje? Pa jednostavno, jasno je da im je to bila nakana i nikakve tvrdnje ne mogu uvjeriti ljude koji razmišljaju svojom glavom u nešto drugo. Nadalje, cilj koji su u pripremi rezolucije krili, a pred samo donošemje rezolucije javno rekli, jest uvesti u obvezno obrazovanje u cijeloj BiH da se uči o genocidu, da se uči kako su Srbi i Hrvati, ali i Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na BiH. Da je ovo točno govori i promocije knjige čiji je izdavač bošnjačko Udruženje žrtava genocida, samo dva dana poslije donošenja rezolucije, pod nazivom „Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini – Agresori za veliku Srbiju i veliku Hrvatsku“. Ono što Bošnjaci-muslimani za sada nisu otvoreno rekli, tu nakanu su krili dok se rezolucija ne donese, jest da će vrlo brzo tražiti ratnu odštetu od Srbije i Hrvatske. Bilo bi zanimljivo čuti misle li da tu odštetu trebaju dobiti i Hrvati i Srbi koji žive u BiH? Naravno da ne misle, nego misle da to trebaju dobiti samo Bošnjaci-muslimani. Oni koji možda sumnjaju u moju tvrdnju da će tražiti ratnu odštetu od Srbije i Hrvatske, mnogo brže nego misle uvjerit će se u točnost ove tvrdnje.

Što će biti rezultat donošenja ove rezolucije?

Odnosi u BiH među tri naroda su se ovom rezolucijom veoma pogoršali, u budućnosti će se pogoršati još više, povećat će se mržnja među tri naroda do nemogućnosti postojanja BiH! Drugo, o tome sam već pisao i u mom romanu, nema šanse da se tri naroda dogovore oko povjesnih događaja, nema šanse da se napravi neki zajednički obrazovni program. Istina, ovi međunarodni mafijaši, kako ih od milja zovem, mogu i možda će se drznuti nametniti neki zajednički program, ali ne treba ići daleko u prošlost pa se sjetiti kako je komunistička Jugoslavija učila po školama da nema Boga, kako je ta ista ideologija tvrdila da su Hrvati izričiti negativci i što sve ne, ali se narodu ne može izbrisati kolektivno sjećanje.

Doduše, mora se kazati da se i kod Bošnjaka-muslimana pojavila jedna osoba, i to gle čuda radikalni Senad Hadžifejzović, koji je u svom obračunu sa Zlatkom Lagumdžijom ponovio sve isto što i Dodik govori glede rezultata glasovanja, zapravo ustvrdio je da Lagumdžija, Konaković, Bećirović i Sejdo Komšić nemaju što slaviti jer je ovakav ishod glasovanja poraz za Bošnjake-muslimane.

Donošenje rezolucije slave Bošnjaci-muslimani, a njenu propast slave Srbi, što li i jedni i drugi, slave sam Bog zna!

Draga naša, Žepče, 29. svibnja 2024.                          Anto Marinčić