U svakom narodu, rekao bih onako iz domoljubnog raspoloženja ponajviše kod nas u Dragoj našoj, ima bezbroj mudrih izreka, izreka koje govore o stanju duha, države, naroda, kraja. Trebao bih napisati i nacije, ali budući da u Dragoj našoj postoji više nacija, koje se jedna prema drugoj ponašaju kao rogovi u vreći naciju ćemo izostaviti. Jedna od tih narodnih mudrosti kaže – nije lako ni budala biti, treba prvo pamet izgubiti.
Zbilja, treba prvo pamet izgubiti, poludjeti pa organizirati koncert partizanske pjesme u Lisinskom.
Vjerujem, poštovani čitatelji da ste primijetili kako nikada ili veoma rijetko spomenem nešto o Lijepoj našoj, ali ovoga puta, ludost koju su napravili u Lisinskom daleko je iznad svih ludosti koje se događaju u Dragoj našoj i zato ću još malo o tome.
Prije svega gole činjenice.
¸ Koncert su organizirali, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA) i Grad Zagreb. Od mnogih „antifašista“, koji su, gle čuda živi iako ni jedan od njih biološki u najboljem slučaju ne može imati manje od stotinu deset godina, spomenut ću samo jednog reprezentativnog, najvećeg među antifašistima ne samo u Lijepoj našoj nego i u Australiji. Pogađate, radi se o Dikobrazu koji je poznat po čuvenoj izjavi da je Hrvatska dva puta pobijedila u ratu, jednom, 1941. kada je stvorena Nezavisna država Hrvatska (NDH) i drugi puta 1990. Što se tiče njegova ugleda kao antifašista u Australiji on se ogleda u činjenici da je Dikobraz zaboravio ili negdje ‘izgubio’ ček od 50.000 dolara koje mu je Dijaspora dala za obranu Hrvatske. Zbog te izjave o dvostrukoj pobjedi i onoj kad je stvorena NDH, antifašisti i svi lijevi mediji pa čak i Srpske novosti Milorada Pupovca tog bandita Dikobraza, zovu antifašistom!
Zamislite sad koliko treba biti lud pa ispred srpskog naroda podržati onoga koji govori o pobjedi pri stvaranju NDH!
Kaže još jedna narodna mudrost – O pameti nisi nipošto skupa. Zbog te mudre izreke nećemo ni o Daliji Orešković ni riječi.
Ministar vanjskih poslova Drage naše, Dino Kartel, da vas nečastivi ne bih naveo na pomisao kako naš ministar ima veze ili ne daj Bože dublje veze sa narkokartelom Dino, naglašavam da mu osobno tako samo tepam, a i Elmedin Konaković je predugo za izgovarati i pisati, zatražio je zabranu najavljenog nastupa Jelene Karleuše u Sarajevu. Da, to je onaj ministar koji se hvali svojom, ali i multietičnošću Sarajeva. Razlog je kaže, Karleuša negira ‘genocid’ u Srebrenici, pa ‘di ćeš njoj dopustiti nastup u našem Šeher Sarajavu!
Eto, domet našeg ministra Elmedina Konakovića je do Karleuše, a što će kad ga ne će u posjet primiti nitko relevantan iz svjetske politike! Budući da je toliko uspješan da može dobaciti od Marin Dvora do Skenderije, nezadovoljan nekim stavovima iz Bruksellesa, putem društvenih mreža uputio je niz kritika na račun EU. Smeta mu što službeni Brukselles ne prihvaća njegovu tezu da su za probleme na putu Drage naša k Europskoj uniji krivi Čović i Dodik te nekakav maligni ruski utjecaj, nego iz EU tvrde da su krivi svi političari, dakle i on. Ne daj Bože da ima ikakve njegove, niti krivice drugih bošnjačkih-muslimanskih političara što se Draga naša našla na crnoj listi Moneyvala. Ne, i za to su krivi Dodik, SNSD, Dragan Čović i HDZ BiH! To, što vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, dakle Konaković i Trojka nisu popisali imovinu i to je krivnja Srba i Hrvata, nikako njega i Trojke. Kaže narodna izreka – brigo moja pređi na drugoga. No, ako naš Dino Kartel ne može ništa uraditi glede vanjske politike on ima Stranku, a ta stranka „Narod i pravda“ (NIP) predložila je izmjene Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Najvažnije što su predložili jest da Hidžab ne smije biti prepreka kod zapošljavanja.
Što nam zapravo tim prijedlogom NIP i Dino Kartel poručuju?
Mi želimo islamsku državu kao što je Iran! Kaže narodna izreka – bit će, kad na vrbi rodi grožđe.
U lijepoj našoj, Domovinski pokret pripremio je nekakvu rezoluciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ovaj pokušaj neodoljivo podsjeća na onu priču i viku o Velikoj Srbiji. Što neki srpski političari više govore o Velikoj Srbiji ona sve manja pa tako, što neki hrvatski političari više govore o položaju Hrvata u Dragoj našoj i njih je sve manje. Najbolje bi bilo da im više rezolucijama deklaracijama ili nekim zauzimanjima za njih ne pomažu.
U ovoj euforiji oko Svjetskog nogometnog prvenstva, u očekivanju da nam Draga naša, Zmajevi, donesu titulu svjetskih prvaka jer u ekipi imamo one koji se krste, križaju i ‘umivaju’ (uče fatihu) mnogi su zaboravili na Visokog predstavnika, ali izvjesni Sejo Sušić nije. No, ne brine njega toliko tko će biti Visoki predstavnik nego hoće li ostati bonnska ovlaštenja. Jer, kako tvrdi, bonska ovlaštenja su posljednja brana de facto raspadu Bosne i Hercegovine. Nadalje, tvrdi mudri Sejo Sušić, ako ne bude bonnskih ovlaštenja Dodik i Čović ne bi imali institucionalne prepreke. U svom lamentiranju tvrdi da je po pitanju secesije opasniji Dragan Čović! Ipak, naš dragi Sejo Sušić se nada kako će bonnska ovlaštenja ostati, a kaže mudra izreka – ekstremne nade se rađaju iz ekstremne mizerije (Bertrand Russell)
I tako, dok se neki još nadaju povratku partizana, dsok pjevaju – po šumama i gorama naše zemlje ponosne i ne znajući čija je zemlja jer se o tome narodi u Dragoj našoj nisu dogovorili niti će se kad dogovoriti, dok neki čekaju da se prestane negirati ‘genocid’ u Srebrenici, dok čekaju da nam stranci i Europa nešto riješe, dok čekaju nove bonnske ovlasti ili da naši Zmajevi osvoje svjetsko prvenstvo u nogometu treba ih sve podsjetiti na onu narodnu – čekaj magarče dok trava naraste!
Draga naša, Žepče, 19. lipnja 2026. Anto Marinčić
