‘Vatreni’, ‘Zmajevi, ‘El Tricolori’, ‘Elf’, ‘Gaučosi’ i da ih dalje ne nabrajam igraju na Svjetskom nogometnom prvenstvu i tako uveseljavaju ili žaloste svoje navijače. Jedan broj ljudi tvrdi da je to samo igra, drugi pak, da je nogomet više od igre. U prilog ovih drugih mogla bi ići činjenica da su El Salvador i Honduras u kvalifikacijskim utakmicama za odlazak na svjetsko nogometno prvenstvo zaratili „zbog nogometa“ 1969. godine. Na revanš utakmici u Salvadoru igrači Hondurasa na teren su doveženi u oklopnom vozilu salvadorske vojske uz pratnju naoružanih vojnika. Uzroci rata između ove dvije države, bili su, naravno dublji, kompleksniji.
Zašto u Dragoj našoj, oko 75. posto njezinih građana ne navija za Bosnu i Hercegovinu, zašto se više od pola države raduje porazu te iste zemlje u kojoj žive?
Evo nekoliko primjera, premda ih se može nabrojati mali milijun.
Žepački načelnik, Mato Zovko, jedan od najvećih poltrona i uvlakača Bošnjacima-muslimanima, pod izlikom da je i sam bio dugogodišnji nogometaš, predložio je zajedničko, javno gledanje utakmica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Treba napomenuti da je u Žepču poznat po nadimcima: ‘Golman’, ‘Maslac’ i nanoviji poslijeratni, ‘Lažni svetac’. Rezultat tog njegova dodvoravanja Bošnjacima-muslimanima je sljedeći: „24.. o6. 1993. gorilo je Žepče, i danas nakon 33. godine gori.“
Na portalu Žepče.ba objavio je to Bošnjak-musliman, Albin Smajlović koji, gle čuda, radi kao djelatnik Doma kulture u Žepču i kojemu je načelnik Mato Zovko na određen način šef.
Za one koji možda ne znaju, tog dana prije 33. godine muslimanske snage, Armija Bosne i Hercegovine sa pripadnicima 7. muslimanske brigade i mudžahedinima iz pravca Željeznog Polja napali su HVO i Hrvate Žepča, a taj Albin Smajlović je sa snimcima proslave pobjede nogometne vrste Bosne i Hercegovine jasno rekao što on i njegovi sunarodnjaci želi i što bi radili Hrvatima Žepča.
Isto što su pokušali i prije 33. godine.
Istina, nakon žestokih reakcija od strane Hrvata povukao je tu svoju objavu i ispričao se. Naravno, isprike su neiskrene, lažne.
Načelnik i uvlakač Mato Zovko nije se ispričao.
U travničkom naselju Zaselje pucano je na pravoslavni križ s više metaka. U naselju Zaselje i Šuviri, prema popisu iz 1991. živjelo je 60. osoba, svi srpske nacionalnosti. Prema popisu iz 2013. godine u tom naselju više nema ni jednog Srbina. U Srednjoj Bosni fali na desetke tisuća Hrvata i tisuće Srba.
Otišli sami, ni'ko ih nije protjer'o, kažu bošnjački-muslimanski političari, ali i svi Bošnjaci-muslimani.
Mašallah što smo ih oĆistili, a strancima prodali priĆu da sami idu tamo gdje im je bolje! Ni'ko od tih stranaca ne razumije da smo mi na taj naĆin pripremali sve za našu državu Bosnu. Istina, ima onaj neki ameriĆki general koji piše da smo mi sve to pripremali, da Hrvati nikako nisu željeli taj rat između nas i njiha, ali on je jedan, ipak smo mi medijski uspjeli prodati međunarodnoj zajednici priĆu o našoj multietiĆnosti.
Naravno, nisu pronađeni počinitelji ovog mrziteljskog zlodjela u Zaselju.
Šta ćeš bolan, k'o će to tražiti, a i zašto, a i šta će tu križ! – razmišljaju tako, ali to ne govore naglas.
Sjećate li se, poštovani čitatelji, emisije na Face tv, radikalnog islamiste Senada Hadžifejzovića na kojoj je rekao da Dodika treba ‘ukinuti’? Eto, isto to rekao je i babin sin gostujući na tzv. Federalnoj televiziji: „Milorad Dodik nekom silom mora biti riješen“! Budući da se Dodik ne boji prijetnji, ali i da želi odmah rasčititi sve nodoumice nazvao je Bakira Izetbegovića. Razgovor njih dvojice dostupan je na društvenim mrežama pa ga ne ću prepričavati nego ću ovdje o onome što je karatkeristika nastupa, kako Bakira Izetbegovića, Senada Hadžifejzovića tako, uglavnom i svih Bošnjaka-muslimana.
Kaže narodna izreka – ‘nije majka Muju karala što se kockao nego što se vadio’, a Hadžifejzović, Bakir Izetbegović i svi ostali koji prijete smrću političkim protivnicima, nakon tih prijetnji ‘vade se’, kao, nisu oni tako mislili, nisu oni to rekli i slično.
No, pogledajmo što su problemi Bošnjaka-muslimana? Počet ćemo od onih manjih.
Bošnjački-muslimanski političari, pa i svi njihovi mediji, ne mogu Dodiku ni Čoviću ništa jer su i jedan i drugi, pametniji, mudriji od njih. Budući da ih ne mogu pobijediti pameću, argumentima, onda pribjegavaju tužakanju istih međunarodnim političarima, pokušavaju protiv njih voditi sudske procese zbog izmišljenih razloga. Nije tako davno bilo kad su od Interpola tražili da uhiti Dodika, a najnoviji primjer zbog Dodikova lobiranja.
Ali, lobiranje nigdje nije uvedeno kao kazneno djelo i što ćemo sad!?
Drugi, veći problem Bošnjaka-muslimana je taj što su u svojim usijanim glavama zamislili riješiti se Hrvata i Srba iz Bosne i Hercegovine. Kad se ne mogu riješiti dva pojedinca Čovića i Dodika, kako li se tek mogu riješiti Hrvata i Srba!
Nikako, ali rekoh, usijane glave mogu zamisliti i ono što dizelka povući ne može.
Međutim, najveći problem kojega Bošnjaci-muslimani imaju je identitet!
Budući da pojašnjenje tog njihovog problema zahtijeva nekoliko stranica, ostavit ću to za neku drugu priliku, a sada zašto 75. posto građana Drage naše ne navija za Bosnu(i Hercegovinu). Budući da i to zahtijeva puno prostora, budući da nije pošteno prepisivati, uputit ću vas, poštovani čitatelji da na društvenim mrežama pročitate tekst Ivana Kambera pod nazivom: Zašto ja, Bosanac, ne navijam za Bosnu.
Suglasan sam sa 99. posto onoga što gospodin Kamber piše, pojašnjava u tom tekstu uz samo jednu jedinu, ali bitnu ispravku. Gospodin Kamber je trebao naglasiti da je Bosanac samo zemljopisni opis, kao Hercegovac, Zagorac, Krajišnik, te ću prepisati smo četiri rečenice.
Citiram – Što se zamjera Hrvatima?
Hrvatima i Srbima se duboko zamjera što navijaju za Hrvatsku i Srbiju. A kako izgledaju gradovi u Bosni i Hercegovini u kojima su Bošnjaci u većini kad igra Turska? Jesmo li zaboravili kako je gorjelo Sarajevo poslije utakmice Hrvatska-Turska u Beču 2008.?
Eto, poštovani čitatelji, ako želite u potpunosti razumjeti utipkajte: Zašto ja, Bosnac, ne navijam za Bosnu, autora Ivana Kambera!
Jer ovo o čem pišem je mnogo dublje i kompleksnije nego se na prvi pogled čini, jer je ovo mnogo više od igre!
Draga naša, Žepče, 26. lipnja 2026. Anto Marinčić
