Prije nego li kažem nešto o završenoj sjednici PIC-a nekoliko riječi o razmišljanju Bošnjački-muslimanski političara. Za razumijevanje njihova stava o OHR-u, o Visokom prrdstavniku, općenito o međunarodnoj zajednici potrebno se vratiti kratko na vrijeme samog potpisivanja Daytona. Tada su, prvi Bošnjaci-muslimani, govorili da će OHR, odnosno Visoki predstavnik, u Dragoj našoj biti tek koju godinu. Činjenica je da su se Bošnjaci-muslimani odlučili za poziciju žrtve jer su zaključili da će međunarodna zajednica uvijek biti na strani žrtve. Ne može se reći da Bošnjaci-muslimani nisu bili žrtve u proteklom ratu, ali je istina da su žrtve bili pripadnici sva tri naroda. Gdje su bošnjački-muslimanski političari promšili? Prvo, ako je netko žrtva svijet će ga jedno vrijeme podržavati, ali to podržavanje ne može i ne će trajati beskonačno. Evo jedan, na prvi pogled, banalan primjer. Prolazio sam automobilom na semaforu u ulazu u Doboj, Vidio sam čovjeka bez obje ruke kako moli milostinju. Naravno, ta scena čovjeka bez obje ruke me jako pogodila, dok sam čekao na zeleno svjetlo dao sam mu prilično velku svotu novca. Istog čovjeka sreo sam opet nakon dva tri dana i opet sam mu dao novac, međutim, budući da sam tih dana veoma često putovao na tom pravcu počeo sam smanjivati svoj dar u novcu, a kod desetog susreta sa njim prošao sam ne davši mu ništa. Vjerojatno vam zvuči grubo, ali je istinito i uvjeren sam da bi, kao ja postupila ogromna većina ljudi.
Bošnjaci-muslimani i dan danas nastoje kod međunarodne zajednice i dalje zadržati status jedine žrtve u proteklom ratu, što, naravno, nije točno. Istina, još uvijek im prolazi ta politika, a dokaz je deklaracija o Srebrenici, ali je pitanje koliko će im ta deklaracija i hoće li im donijeti korist koju od nje očekuju. Naravno, naivno bi bilo misliti da ne očekuju materijalnu korist od te deklaracije, a već sam napisao, što će uskoro pokušati na temelju te deklaracije tražiti. Druga, sasvim sigurno veća greška u njhovoj fundamentalnoj zacrtanoj dugoročnoj politici, je stvaranje iluzije kod Bošnjaka-muslimana da će međunarodna zajednicima Bošnjacima-muslimanima napraviti državu. Vrlo brzo poslije potpisivanja Daytona, bošnjački-muslimanski političari promijenili su svoje mišjenje glede OHR-a i Visokog predstavnika te vatreno zagovaraju njihov ostanak, ako je moguće sljedećih tisuću godina. Naime, postalo im je jasno da odlaskom OHR-a, ukidanjem bonnskih ovlasti, više ne mogu ničim ucjenjivati Hrvate i Srbe i da konačno moraju sjesti s njima za stol te razgovarati o uređenju ove države. I sada dolaze do problema. Kako će običnom Bošnjaku-muslimanu pojasniti da su im od devedesete godine prošlog stoljeća pa sve do danas prodavali iluziju o nekoj, samo njihovoj, državi Bosni. Još uvijek ne možete sresti niti jednog bošnjačkog-muslimanskog političara koji ima hrabrosti izaći pred javnost i kazati Bošnjacima-muslimanima – NE POSTOJI DRŽAVA BOSNA! Cijelo vrijeme smo vas lagali!
Zbog te svoje decenijske laži, decenijskog prodavanja iluzija o državi Bosni ne žele odlazak OHR-a, ne žele se riješitim kolonijalng statusa jer znaju kad stranci odu, a jednog dana će otići, ova država Bosna i Hercegovina može postojati samo kao država tri jednakopravna, konstitutivna i suverena naroda. Po svemu sudeći nekima od njihovih političara postaje jasno da se odlazak stranaca bliži. Nadalje, jedino ako nisu kod očiju slijepi, moralo bi im biti jasno da Schmidt više ne može donijeti odluku o zabrani političkog rada Dodiku, Čoviću ili bilo kojem drugom političaru, a čemu su se oni cijelo vrijeme nadali. I mnogo bolnija činjenica je ta da više nema ni najmanje šanse ukinuti Republiku Srpsku, da name šanse vladati nad Hrvatima tamo gdje su oni u većini, odnosno u Hercegovini. Dapače, ne mogu vladati ni nad Hrvatima jednog malog Žepča, a kamoli nad onima u Hercegovini. Njihova nadanja u Ameriku, odnosno u Murphya kopne, a činjenica koja se ne može skriti da se Satler, kao predstavnik EU i Marphy kao predstavnik Amerike, ne ne slažu, nego se imaju dijametralno različita mišljenja glede Bosne i Hercegovine, što će veoma brzo saznati i šira javnost nikako im ne ide u prilog. Ne ću sada kalkulirati kako će se završiti američki izbori, ali je više nego jasno, ukoliko pobijedi Trump da od samo njihove države Bosne nema ništa.
U kontekstu svega ovoga treba kazati kako je ovo dvodnevno zasijedanje PIC-a samo bezvezno traćenje vremena, novca i samo produljenje neke nade, neke iluzije o samo našoj državi Bosni. Stadardna retorika o krivcima u Republici Srpskoj u Hrvatima u potrebi donošenja državnog proračuna, o poštenim lokalnim izborima, Schmodtove najave da će djelovati ako Dodik ili netko drugi podriva državu BiH I tralala. Tralala, uistinu su samo mlaćenje prazne slame.
Draga naša, Žepče, 16. lipnja 2024. Anto Marinčić
Komentariši