Izreka „Kocka je bačena“ (Alea iacta est!) pripisuje se slavnom vojskovođi i političaru Gaju Juliju Cezaru (100. – 44. prije Krista). Budući mu je Senat zapovjedio da se iz Galije vrati u Rim bez vojske, znajući da bi takav povratak značio njegovu smrt, vratio se sa legijom vojnika pa je prelazeći rijeku Rubikon, navodno, izrekao to svoje čuveno – kocka je bačena.
Kako je poznato kocka je bačena i u SIP-u. Svakomu od nas je jasno, ili bi bar trebalo biti jasno, da je kockanje pošast te da u konačnici ne donosi dobro. No, u državi u kojoj po svemu sudeći najbolje posluju kockarnice donekle je ‘logično’ i ovo bacanje kocke u SIP-u. Pametnoj osobi jasno je da kocka nije, niti može biti, poštena. Navest ću dva bezazlena, osobna, primjera. Sa suprugom sam se dogovorio da ću prvom djetetu ja dati ime, ona drugom, a kod trećeg sina imali smo različite prijedloge i nismo se mogli usuglasiti. Dok smo razgovarali koje ime ćemo dati trećem sinu moj brat je imao prijedlog: Evo na tri mala papirića svatko od nas troje napisat će ime, od tih papirića napravit ćemo kuglice i koja ostane zadnja to ime ćete dati djetetu. Nemajući pojma o kocki, supruzi i meni učinilo se to prihvatljivim. Ono što nismo znali jest da je brat kuglicu na kojoj je napisao svoj prijedlog stavio pod nokat na malom prstu, jer kockari uvijek imaju nekakav trik, tako da je „poštenim izvlačenjem“ izvučena kuglica na kojoj je pisalo ime PDP-ova kandidata. I drugi malo manje bezazlen primjer: 1985 godine završavao sam obiteljsku kuću, ali mi je zafalilo nekih, kao sada, desetak tisuća maraka. Odlučio sam prodati „Renoa četvorku“. Dečko kojemu sam ga prodao, za ovu priču njegovo ime nije bitno, bio je profesionalni kockar. Dao mi je novac, u kući smo posao zapečatili čašicom rakije, a on je potom, onako ležerno, izvadio špil karata iz džepa i predložio da „bacimo partiju“. Naravno, usput je spomenuo kako bi mogli kockati u onih desetak tisuća maraka, koliko mi je platio auto! Da sam prihvatio kockati se značilo bi to da bih se kockao sa kućom koju sam teškom mukom doveo do krova. Jasno je da sam na tu kuću nakon postavljanja krova morao još uložiti te je cijeli svoj život održavati, ulagati u nju, ali je u tom trenutku najbitnije bilo pokriti je i useliti u nju I NE KOCKATI SE S NJOM!
Navodno je predsjednik Republike Srpske, Dodik izjavio da u Daytonskom sporazumu ne postoji zabrana za odcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. U tom smislu urađen je i prijedlog o ‘mirnom razdruživanju’. Priča se da je rađen na bazi Daytonskog mirovnog sporazuma, a predviđa formiranje dvije nezavisne političke i teritorijalne cjeline koje bi funkcionirale u skladu sa sporazumom. „Strane“, eventualne potpisnice, tog sporazuma tijekom procesa razdruživanja trebale bi, primarno, postupati svjesno i dosljedno, poštujući nepovrijedivost granica.
(Ne)legalni Schmidt upozorio je vlasti Republike Srpske da ne će dopustiti nikakvo kockanje, pardon, nikakvo kršenje, Daytonskog sporazuma. Kako bi dao važnost svom upozorenju uputio je službeno pismo predsjedniku NSRS, Stevandiću, istaknuvši da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje. No, budući NSRS nije donijela nikakav Zakon, glede ‘mirnog razdruživanja’, budući da se radi samo o najavama, deklaracijama i slično, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine i sam Schmidt, zbog te činjenice ne mogu poduzimati još uvijek nikakve korake.
Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine i dalje je u blokadi. Bošnjački zastupnici ne da će i dalje, kako su izričito najavili, blokirati rad Doma, nego ne žele ni čuti, niti raspravljati o zakonu o Sudu BiH. Ali bošnjački političari, svi do jednoga, tvrde da žele u EU! Kad smo već kod Suda ili sudova treba kazati da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbacio apelaciju oporbenih zastupnika (DF SDA) na „Povredu Ustava i Poslovnika u predmetu U-56/23 i U-7/24.“. Za manje upućene, cilj tih apelacija bio je spriječiti imenovanje Hrvata, Marina Vukoje u Ustavni sud.
Zbog ovih mnogobrojnih problema u Dragoj-Jadnoj našoj, odlutah od kocke.
Kakva je to država u kojoj se kockom, nepune dvije godine nakon okončanih izbora, odlučuje tko će biti zastupnik u državnom parlamentu? Kakva je to država u kojoj se blokira rad najvišeg zakonodavnog tijela, Doma naroda, i kakva je to država u kojoj se ne želi donijeti zakon o Sudu? Kakva je to država u kojoj u jednom od entteta, jedan od tri konstitutivna naroda želi spriječiti izbor pripadnika drugog konstitutivnog naroda u Ustavni sud? Kakva je to država u kojoj se predlaže „mirno razdruživanje“?
To je jadna država!
Ono što mnogi ne žele vidjeti, ili zbilja ne vide, same riječi ‘mirno razdruživanje’ jasno kazuju da mirnog razdruživanja nema, da je ono nemoguće. Dakle, naglašavanjem riječi mirno, jasno se kazuje da takvo razdruživanje ne bi bilo mirno nego ne bi prošlo bez krvavog rata. Vide li bošnjački zastupnici da blokadom rada vrhovnog zakonodavnog tijela, ne samo spriječavaju približavanje Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, nego da se kockaju sa državom? Vidi li na koncu Schmidt i mađunarodna zajednica da nametanje odluka i držanje Bosne i Hercegovine u kolonijalnom statusu ne može trajati dovijeka?
I na koncu, kad se Gaj Julije Cezar pojavio sa svojom vojskom u Rimu Pompej i dio Senata su pobjegli, Gaj Julije je pobijedio Pompejevu vojsku, a Pompej je ubijen. Na koncu je i Gaj Julije Cezar ubijen u atentatu.
Koja i čija vojska bi se pojavila u eventualnom razdruživanju, tko bi od članova NSRS, tko od članova Doma naroda BiH pobjegao, tko bi bio Pompej, tko Gaj Julije Cezar?
Kazuju li ove povjesne činjenice išta političarima u Jadnoj našoj!?
Draga naša, Žepče, 4. srpnja 2024. Anto Marinčić
Komentariši