Pre nekoliko dana završena je Svjetska izložba odbrane 2024, u Riadu, Saudijska Arabija. Izložba naoružanja i municije na svjetskom nivou ne bi bila ništa posebno da svijet danas nije uzavreo što od ratova koji se vode, što od mogućih i veoma realnih velikih ratova sa korišćenjem i nuklearnog naoružanja. Nesumnjivo da je rat u istoriji čovječanstva realnost, pa čak i u pravnom smislu legitiman, zato postoji i međunarodno ratno pravo. Bez ikakve sumnje možemo reći da postoje odbrambeni ratovi ali i agresorski, da postoje pravedni ali i nepravedni, kao i opšte manipulacije i laži koje prate te ratove, tako da mnogi ljudi ne znaju koji ratovi su koje prirode. Suština u vezi ratova, često kao i u politici nije kao što izgleda, i nije onakva kako se želi nametnuti.
Sve gore rečeno nije predmet ovog kratkog teksta, već je to želja da se „baci oko“ na licemere i njihovo licmjerstvo u vezi ratova.
Svjetski, a i naši srpski mediji, ispaljuju svaku vrstu osude na pretnju Rusa i Rusije da će (samo u određenim situacijama) koristiti nuklearno oružje. Zar pretnja nije bolja od izvršenja?! Nemojte ugrožavati život Rusije, otkidati dijelove organizma ruskog i da od tih otetih dijelova već stotinama godina, pravite kancer Rusiji – I NUKLEARNOG RATA NEĆE BITI. Pa zar ne bi bilo bolje da je krajem Drugog svjetskog rata predsjednik SAD zapretio vlastima Japana da kapituliraju ili će SAD baciti nuklearnu bombu na Japan. Još je u prvom slučaju uslov za nuklearni napad – životna opasnost Rusije.
Trebamo li biti svi isti, isti kao oni, kao licemjeri, pa da je prihvatljiva smrt više stotina hiljada ljudi (jer se naoružava Ukrajina i ko zna koliko će još poginuti ljudi, i ne samo u Ukrajini, već će oni, licemjeri, naoružavati i druge kako bi ih gurnuli na sve one koji se nalaze na strani na kojoj je i Rusija), a nije prihvatljiva smrt, recimo, milion, dva ljudi, u slučaju da Rusija iznuđeno koristi nuklearno naoružanje, a čije korišćenje ne bi doveleo do uništenja čovječanstva. Da li njihova, zapadna prihvatljivost ili neprihvatljivost broja ubijenih ljudi zavisi od toga na čijoj strani ljudi ginu. I opet pitanje, zar pretnja Rusije da će u iznuđenoj konkretnoj situaciji odgovoriti nuklearnim napadom, nije bolja od opasnog ćutanja i izvršenja, kao što su svojevremeno izvršile SAD?
Licemjerstvo se ogleda i u činjenici da mnoge, što privatne što državne firme, zbog nacionalnih odluka i zakona, ne smiju izvoziti naoružanje i municiju u zemlje zahvaćene ratom, već to rade preko „trećih lica“ koji to čine. Ogromno je licemjerje u tome što te firme i države, koje naoružanje i municiju prodaju „trećim licima“ znaju da će uglavnom, to isto završiti u Ukrajini. I mnogi ugovori koji su sačinjeni na Svjetskoj izložbi odbrane u Riadu, sačinjeni su sa „trećim licima“ sa namjerom da naoružanje i municija završe u Ukrajini. Nažalost, velika je vjerovatnoća da su i neke srpske firme, recimo poput srpske kompanije PR – DC postigle takve ugovore sa „trećim licima“, a sa krajnjim ciljem da predmet trgovine završi u Ukrajini. Ako je to tačno, tu nastupa problem. Ne uzimam u obzir lukavo izbjegavanje odluka i zakona. Nije isključeno da je spomenuta firma upravo u Riadu potpisala takve ugovore sa predstavnicima, recimo Nigerije, Liberije i Konga, kojim će srpske bespilotne letjelice kasnije završiti u Ukrajini. A za prevoz naoružanja iz Afrike koristiće se ukrajinski avioni. U ovom slučaju moguće je da novac za isporuku naoružanja će biti prebačen preko kompanije GRAWIT LIMITED koja je na Kipru, u Katar i Kipar. Ova mogućnost se ne čini fantastičnom sobzirom na pad ukrajinskog aviona 2022. godine u Grčkoj a koji je nosio oružje za Kijev.
Možda je centru na Zapadu do te mjere stalo da pokvari odnose Srbije i Rusije, na način da je spreman i da podstakne i omogući prodaju oružja i municije Ukrajini a koje proizvode srpske firme.
Licemjerni trgovci treba da znaju da su novac i vlast velika iskušenja i malo je njih koji mogu odoleti takvom iskušenju. Odolevaju samo oni koji shvataju posledice koje dolaze od prodaje naoružanja i municije i razumeju da narod i država mogu imati ogromnu štetu jer pojedinci da bi zadovoljili svoju pohlepu u novcu, neće da vide mrtve koji su posljedica upotrebe njihovog oružja, a neće da vide ni mogućnost koju stvaraju da od najvećeg i istorijskog prijatelja, Rusije proizvedu neprijatelja na silu.
Možda bi bilo dobro da ti trgovci i političari osjete strah od suda naroda, koji može doći kad se uvidi sva šteta, koju pojedinci naprave čitavom narodu i državi, a zbog zadovoljenja svoje pohlepe. A zašto ne reći i da se ispune strahom od Suda Božijeg.
I na kraju da postavim „suludo“ pitanje, da li čovječanstvo posle velikog užasavajućeg rata i uspostave novog svetskog poretka može očekivati međunarodnu sveopštu zabranu proizvodnje naoružanja i municije koja služi za ratne svrhe.
Autor teksta je Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš
Komentariši