Na Kosovu se odvija pravi sukob civilizacija u kome jedna agresivna civilizacija pljačkša i ubica ratuje protiv pravoslavnih hrišćana.
Korak po korak, odluka po odluka, zakon po zakon i praksa koja kreira uslove i način života Kosova bez bilo kakve veze sa Srbijom. U jeku velikih globalnih sukoba i lažnog dijaloga koji jedino Srbima na Kosmetu ne garantuje ništa, ni bolji život, ni politički status, ni slobodu a ni bezbjednost. Srbi su progonjeni na cijelom Kosovu, a Sjever Kosova pretvoren je u ono što su Ukrajinci pravili u Donbasu: red politike i zabrana, red brutalnog nasilja i ubistava, navodi Dževad Galijašević za IN4S portal, povodom situacije na Kosmetu koja iz dana u dan postaje sve napetija.
Na red je došao i dinar i svi razgovori oko tog pitanja svode se na priču o ekonomskim razlozima i interesima. Prividno, dinar je manifestovao otpornnost na Kosovu, u sredinama u kojima žive Srbi. Međutim, uredbom Centralne banke Kosova* (CBK) gotovinska plaćanja i platne transakcije od 1. februara obavljat će se isključivo u evrima, uz prelazni period za građane kako bi se prilagodili izmjenama. Jedina valuta dozvoljena na Kosovu, uključujući i sjever, te dijelove u kojima srpska zajednica čini većinu, bit će evro, što će isključiti dinar iz platnog prometa.
Vlasti Srbije i cjelokupna javnost u Srbiji su shvatile da Kosovo*, ovim potezom, nastoji obustaviti dijalog i dovršiti progon srpskog naroda.
Srbi u institucijama takvog Kosova* imaju o čudno mišljenje koje je izneo ministar za zajednice i povratak u takozvanu vladu Kosova* Nenad Rašić: „Postoje dva načina da se primeni odluka Centralne banke Kosova* (CBK) da jedina valuta bude evro, čime bi se ukinula upotreba srpskog dinara. Jedna opcija je, kako je rekao, da Centralna banka Kosova* postigne dogovor sa Narodnom bankom Srbije o transakcijama, a druga da banke koje imaju filijale na Kosovu* i u Srbiji omoguće distribuiranje transakcije u evrima“. I time je priča o prekidu veza sa Srbijom i brisanju tragova Srba na Kosovu* dobila novi zamah i novi izgled.
Srbija ima i druge mogućnosti i puno bolje opcije od ovih o kojima govori Vuk Branković u vladi tog Kosova. A to je da ovo pitanje posmatra usko, kao monetarno i ekonomsko, pa da ograniči potpuno kretanje robe iz drugih država prema takvom Kosovu i da kaznene takse koje Kosovo*, već godinama primjenjuje prema robi iz Srbije, uvede i sama prema svim dobavljačima iz drugih zemalja. Dugo zadržavanje tuđe robe, neprijateljski orijentisanih država, nove carinske obaveze i nove takse, koje bi se naplaćivale na silom uspostavljenoj granici Srbije i takozvanog Kosova, popravilo bi ekonomsku situaciju i stvorilo novi fond koji bi predstavljao i bio usmjeren na pružanje pomoći Srbima na okupiranoj zemlji, navodi Galijašević.
Naravno, i potpuno zatvaranje svih graničnih prelaza, zabrana prolaska sa dokumentima tzv. Kosova i zamjena isporuke robe tom neprijateljskom režimu silom otetog Kosova – uz prekid bilo kakvog dijaloga sa okupatorima i njihovim slugama na Kosovu* te proglašenje Kosova* okupiranom zemljom. Iako djeluje radikalno država sa integritetom bi morala razmisliti o svim opcijama i ovakvim odgovorima, koje javnost očekuje a šiptari već odavno zaslužuju, smatra naš sagovornik.
Dok se vatre budućeg „ograničenog ali krvavog sukoba“, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu* pale, javlja se dilema: jesu li Bošnjaci i Šiptari potpuno izgubili osjećaj za prilike na Balkanu i moguće rasplete krize i srpskog trpljenja – tačnije da li je Kurti potpuno podivljao i poludio, ili se dešava ono što svi vide a malo ko razumije. Jer sve što se dešava, na Kosovu, neskriveni je dio američke politike na Balkanu i američkog odnosa prema Srbiji, iako je sigurno povezano sa sudbinom cjelog srpskog naroda: i u Crnoj Gori, Republici Srpskoj i cjeloj BiH. Kosovo? je bilo i ostalo američki projekt i američka vojna baza. Svakako da podršku svim radikalnim mjerama pa i ovoj zabrani dinara na Kosovu* podržava istorijski, „dežurni ubica Srba“ Njemačka i da sve to rade Švabe u Evropskoj uniji i što nagrađuju sve Kurtijeve mjere, na razne načine; bezviznim režimom i podržavljenjem Kosova, navodi Galijašević.
On dodaje da ne postoji dilema da je njemačka nacija i država opsjednuta mržnjom protiv Srpskog naroda i zbog poraza u dva svjetska rata i zbog načina na koji su stvarali i obnavljali Jugoslaviju, kao najveću prepreku nacionalnom interesu Njemačke, strategiji prodora na Istok i ekonomsko političkoj vezi Berlin-Istanbul-Bagdad. Dalje, navodi on, oni se zato utrkuju i najglasnije prijete, galame i histerišu protiv Srbije. Zato se guraju u prvi red, da podrže svaku akciju nasilja ili ponižavanja Srba. Ali, Njemačka je danas geopolitički bijesni pas bez zuba i Njemačku, niko ne treba pitati ništa niti treba strahovati od nje. Prijem u Evropsku uniju je šarena laža i besmisleno je poštovati Njemačku i na koljenima izvršavati njene naloge. Njemačka, kao geopolitičko strašilo i vjekovni zlotvor je konačno na kraju svoga značajnog i uticajnog položaja u globalnoj zajednici. Zato prije konačnog pada Njemačka žuri da projekat „Kosovo država“, realizuje što prije, kako njoj i cjelom Zapadu ne bi više visio nad glavom, kao Damoklov mač, kad god se pomene međunarodno pravo i terirorijalni integritet Ukrajine, dok se cjeli Zapad trudi da svoj angažman predstavi kao visoki moral, smatra Galijašević.
Istina je da stvarni agresor na Srbiju preko Kosova* jesu Sjedinjene Američke Države, a to znači i NATO, Velika Britanija i EU; i Njemačka i Francuska; otprilike tim redoslijedom. Istovremeno gurajući se na čelo tog antisrpskog pokreta na Zapadu, Njemačka želi kod svojih EU-Briselskih sljedbenika očuvati iluziju njene važnosti po svim pitanjima uređenja Evropskog kontinenta i održati privid vlastite uloge u nastanku i postojanju Evropske Unije. Njemačka je vojni i geolopolitički pacov koji samo gricka sir, koji amerikanci, kao mamac stavljaju pred nju. Ta država je danas država kukavičke politike i koja sve institucionalne mehanizme koristi da i njemačka nacija konačno postane kukavička nacija i da joj nikada više ne padne na pamet, da napada Veliku Britaniju ili Sjedinjene Američke Države.
A tek Kurti, on jeste lokalni džukac, zaražen geopolitičkim bjesnilom anglo-američkog interesa i njemačke politike, a to znači zadužen da manifestuje i uskladi svoje antisrpske nagone sa globalnom antiruskom orijentacijom i interesima Zapadnog svijeta. Suviše je Kurti nebitan da bi u takvom projektu bio saradnik ili službenik zapada, već u toj agresiji, on predstavlja tek malog klovna zaduženog za slanje najprljavijih prijetnji i poduzimanje razbojničkih i terorističkih mjera prema srpskoj sirotinji na Kosovu u skladu sa osnovnim američkim ciljevima. Što znači: razoriti i porobiti, što su Amerikanci morali lično uraditi sa još 18. NATO država, zatim konvertovati, amerikanizirati, pozapadnjačiti i izvršiti punu akulturaciju kao proces koji su Ukrajini uspjeli završiti za osam godina a sa Srbima nije išlo ni nakon Osmanskih pet vjekova kao ni nakon više od dvije decenije poslije razaranja i okupacije, navodi naš sagovornik.
Sada su na redu oštrije mjere a njih će izvršiti čovjek bez ikakvog vojnog i bezbjednosnog iskustva, čovjek koji je povezan sa terorizmom ali i čovjek bez vojske.
Pored evidentnog i prikrivenog američkog nasilja na Kosovu, ono će, sa albanskom dominantnom ulogom uvijek biti samo prostor koji nije sposoban artikulisati ambiciju da bude država. Sa postojećom političkom sviješću, od Tačija, do Haradinaja i Kurtija, Kosovo prosto nikada neće imati liderstvo i elitu sposobnu da artikuliše bilo kakvu formu suvereniteta, čak ni u odnosu na svoje pokrovitelje; u odnosu na NATO zemlje (SAD, Veliku Britaniju, Njemačku ili Tursku).
Albanci ili Šiptari na Kosovu* uvijek su, kroz istoriju, podržavali okupatore (Osmansko carstvo, Italiju, Njemačku i NATO) i zato nikada nisu stradali, čak su svoju poziciju koristili da ubijaju, ne samo Srbe kao narod, nego da ubijaju svaki trag srpskog naroda na Kosovu, koji otkriva koliko duboko i koliko dalek je srpski identitet i nacionalni interes ukorijenjen na tom tlu. Albanskih tragova, starih petnaestak vijekova nema ni u Albaniji a kamoli na Kosovu*. Svi stari spomenici, manastiri i crkve svjedoče da druge kulture i drugog identiteta, koji kroz istoriju gradi i Kosovo i Metohiju osim Srpskog, nije nikada ni bilo. Zato, će okupirano i silom oduzeto Kosovo, uvijek biti u političkoj kontradikciji dvije albanske težnje: da nastavi prkositi Srbiji kao NATO protektorat ili da se pripoji drugoj državi – Albaniji i obnovi, nekadašnju fašističku tvorevinu, koja u mislima i osjećanjima živi kao ideja Velike Albanije. I jedna i druga mogućnost su privlačna albanskim političarima na Kosovu, jer odvajaju Kosovo i Metohiju od istorijske, kulturne, vjerske i političke matice – Srbije. U ovoj fazi glavni cilj je „Kosovo bez Srba“. Ničim ometena proizvodnja i trgovina drogom te komunikacija i saradnja sa radikalnim islamističkim elementima i terorističkim organizacijama u ovoj godini, nakon ukidanja dinara, predstavljaće još važniji stub ekonomskog oslonca albanskih elita i cjele zajednice. Posljedice svih ovakvih odluka nesumnjivo, će biti strateške i vrlo strašne pa politički odgovor na njih mora, konačno biti adekvatan, zaključuje Galijašević.
Izvor. IN4S
Komentariši