Aktivacija NATO-a u Bosni i Hercegovini je rezultat želje alijanse da ojača i očuva svoju hegemoniju, smatra stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević. U članku posebno napisanom za publikaciju “О Сербии по-русски“, bosanski ekspert objašnjava koje procese Sjevernoatlantski savez generiše u zemlji i zašto je za Zapad Republika Srpska – problem koji se mora “riješiti” po svaku cijenu.
Način na koji bosanski političari u Sarajevu preuzimaju obaveze i sprovode politiku “natoizacije” Bosne i Hercegovine, koja nije rezultat dogovora između entiteta i naroda i koja nije utemeljena u vladinim institucijama, direktno destabilizuje zemlju i ugrožava njenu bezbjednost. Istovremeno, način na koji političko Sarajevo demonstrira poslušnost i izvršava naredbe iz Washingtona i Londona – iz Bruxellesa, Pariza i Berlina, predstavlja nedostatak bilo kakvog razumjevanja državne izgradnje u Sarajevu i bilo kakvog suvereniteta države Bosne i Hercegovine.
Sve se ponavlja s javnim kršenjem usaglašene politike u zemlji, daju se nerealna obećanja, kao tokom prošlogodišnje posjete delegacije sedišta NATO-a iz Brisela, na čelu sa liderom inicijativne grupe Borom Onenom, kao i sa Rohanom Maksvelom (koji rukovodi Programom partnerstva procesa planiranja i analize (PARP) za Bosnu i Hercegovinu) i komandantom NATO štaba u Sarajevu brigadnim generalom Pamelom MaGah. Takvim akcijama se pokazuje da zajednički koncept odbrane i bezbjednosti, kao i Dejtonski sporazum, su samo mrtvo slovo: za NATO i političko Sarajevo.
Način na koji to rade zvaničnici iz Sarajeva je najsigurniji put ka potpunom međuetničkom i međugrađanskom sukobu. U tako složenoj državi kao što je Bosna i Hercegovina, pitanja saradnje sa NATO-om i spoljnom politikom ne mogu biti isključivo vlasništvo jedne zemlje, niti se mogu podjeliti “opšti institucionalni okviri”.
Kakav je smisao mnogih sastanaka i objavljenih mjera, ako svi relevantni pokazatelji obavještajne i bezbjednosne zajednice nedvosmisleno potvrđuju da je situacija u oblasti bezbjednosti i odbrane stabilna i da niko ne pokušava ugroziti granice i teritorijalnu cjelovitost države? Smatra se da sinhronizovane akcije komande NATO-a i stalni pritisak na politički i odbrambeni sistem dovode do nestabilnosti situacije, do proglašenja cijele nacije koja je pretrpjela neuspješne napade NATO-a, prijetnji bezbjednosti i stavljanja pod vojni nadzor.
Srpski narod u Bosni i Hercegovini i u Srbiji bio je meta surove agresije i bombardovanja od strane većine zemalja članica NATO pakta, a Srbi iz Republike Srpske Krajine, sa područja današnje Hrvatske, su bezdušno protjerani i ubijeni uz pomoć NATO alijanse i njihovih vojnih snaga.
Zbog toga je izuzetno licemjerno tumačiti da takvi sastanci treba da osiguraju postizanje sporazuma o aktivnijim akcijama NATO-a u Bosni i Hercegovini i razmještanju NATO trupa u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, ovaj sporazum se sklapa samo sa predstavnicima Bosne i Hercegovine u institucijama, sa kojima se izolovano, polutajno usklađuju mjere, akcije i procesi koji pokušavaju da dovedu Republiku Srpsku do likvidacije.
Agresivna propaganda o navodnoj ruskoj prijetnji kao razlogu povećane prisutnosti i ubrzanja opasnog i svakodnevne “natoizacije” Bosne i Hercegovine ima svoje unutrašnje, anti-srpske razloge, kao i spoljne, geopolitičke. Na domaćem frontu, većina ljudi očekuje da će se aktivnosti usmjerene na slabljenje konstitucionalnosti Srba i Hrvata nastaviti i ubrzati, da će biti podržane snagom vojno-političke mašinerije NATO-a i da će dovesti do destabilizacije Republike Srpske.
Naravno, bez obzira na objašnjenja, NATO agresivno ulazi u Bosnu i Hercegovinu zbog jačanja vlastite geopolitičke dominacije i želje da očuva svoju hegemoniju po svaku cijenu, čak i u zemlji koja na prvi pogled nije toliko važna. Od svih vidljivih akcija, očigledna namjera NATO-a je da, u promjenjenim globalnim političkim uslovima i uslovima bezbjednosti, uvuče čitavu Bosnu i Hercegovinu u rovove, kako bi se suočila sa Rusijom, Kinom, Turskom, Iranom, Indijom i drugim velikim i važnim državama koje nisu dio ove vojno-političke organizacije. NATO u Bosni i Hercegovini, kao i politička volja Bosanaca, predstavlja kompleksan problem; alijansa predstavlja prijetnju miru i stabilnosti Republike Srpske, koja nema ni svoje vojne snage ni obavještajne službe, a radni mehanizam MUP-a Republike Srpske, broj zaposlenih i način profesionalnog ponašanja jasno pokazuje da je MUP Republike Srpske osnovan kako bi bio najbolji čuvar javne sigurnosti i da ova struktura djeluje u skladu sa poznatim, strogo definisanim procedurama.
Trebalo bi napomenuti da je uticaj ove agresivne politike bio uravnotežen u samoj operaciji “Althea” zahvaljujući pristupima Austrije i Slovenije i njihovom uticaju. Prema toj operaciji, odbrambene strukture susjednih zemalja su djelovale smireno i iz pozicije profesionalnog pristupa, isključujući ulogu u političkim procesima i mogućem euroatlantskom putu. Ovo je nedvosmisleno najava da će oni predvoditi ovu operaciju početkom sljedeće godine. Mađarski general ima povjerenje da će principi mirovne podrške i realizacija aspekata bezbjednosti Dejtonskog mirovnog sporazuma biti očuvani tokom ove operacije i njene uloge u očuvanju mira.
Originalni tekst na ruskom jeziku možete pogledati klikom na Link!
Komentariši