Ovdašnji mediji objavili su da je glavni tužilac Tužilaštva BiH 21.8. ove godine Kancelariji disciplinskog tužioca pri VSTS BiH podnio prijavu protiv, kako su objavili mediji, nepoznatih sudija “radi neovlaštenog objavljivanja dopisa Suda BiH” kojim je u predmetu po optužnici protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, postupajući sudija odlučio da vrati optužnicu Tužilaštvu BiH na doradu. U prijavi glavnog tužioca je navedeno da se odnosi “na dostavljanje i omogućavanje neovlaštenoj osobi uvida u sadržaj dopisa sudije za prethodno saslušanje”, tako da je usljed toga došlo do objavljivanja u medijima dijelova navedenog akta sudije za prethodno saslušanje čime je, smatra glavni tužilac Tužilaštva BiH, “narušen integritet postupanja u predmetu, kao i kredibilitet Tužilaštva BiH i Suda BiH”.
Imajući u vidu ovakve kvalifikacije glavnog tužioca, javnosti treba ukazati da nijedan zakon u BiH ne propisuje, ni eksplicitno ni implicitno, da je zabranjeno saopštiti javnosti akt-odluku sudije za prethodno saslušanje kojom vraća na doradu bilo koju optužnicu, kao i razloge koje sudija iznese u takvom slučaju, a koji akt je sudska odluka po svojoj pravnoj prirodi.
Počevši od Zakona o krivičnom postupku, zatim Zakona o VSTS BiH, kao i ostalih zakona, nijednim od njih nije zabranjeno da se javnosti saopšti takva odluka sudije za prethodno saslušanje.
Da bi mogla postojati zabrana njenog objavljivanja, moralo bi prethodno zakonom biti propisano da je povjerljiva informacija odluka sudije za prethodno saslušanje kojom vraća optužnicu na doradu. Jer, sudija ili javni tužilac mogu disciplinski da odgovaraju samo kada “odaju POVJERLjIVE informacije iz svoje dužnosti”, kako propisuju član 56 tačka 4, odnosno član 57 tačka 4, Zakona o VSTS BiH.
Ali, nijednom ovdašnjim zakonom nije propisano da je povjerljiva informacija odluka sudije za prethodno saslušanje kojom se vraća optužnica na doradu.
A kako bi i mogla biti proglašena povjerljivom informacijom bilo koja odluka suda, pa i ova predmetna, kada sud nije tajna organizacija već upravo suprotno, institucija čiji rad i sve odluke trebaju biti transparentne. Ako sud, njegovo postupanje, a posebno odlučivanje, nije kuća transparencije, ne znam gdje bi drugo mogao biti dom za to.
Jer, samo tako se onemogućava da se rad pravosuđa pretvori u privatnu stvar pojedinih sudija ili tužilaca, pošto bi to vodilo u eroziju kompletnog društva.
Druga je stvar to što ovakve informacije dobiju najprije, a vrlo često i jedino mediji iz Federacije BiH, a ne i iz Republike Srpske. Međutim, ta štetna praksa trebala bi da bude predmet nekih drugih rasprava.
Komentariši