Press ESC to close

Dane Čanković: Profesore Blagojeviću, Rusija je uvijek uz srpski narod i njegovu državu

Uvaženi profesor i bivši sudija Milan Blagojević objavio je juče autorski tekst „O stvarnom odnosu Rusije prema nama“ (tekst je na linku: https://www.rtvbn.com/4066073/dr-blagojevic-o-stvarnom-odnosu-rusije-prema-nama ).

U njemu je „istine radi“ analizirao odnos „Rusije prema nama“ iznoseći određene činjenice sa pogrešnim zaključcima, ili ostavljajući čitaocu da na osnovu samo iznesenog, pogrešno zaključi.

Da je sve tako kao što sugeriše poštovani profesor u tekstu, moja „presuda“ Rusiji, uz njegovu napomenu, ne želim joj zlo, bila bi smrtna kazna, sa porukom na kraju teksta „Rusiji i Rusima želim svako dobro“

Da bi se razumio srpsko-ruski odnos potrebno ga je staviti u bar malo širi okvir u odnosu na onaj koji naznačava Blagojević iznoseći činjenice.

Dobar primjer kako činjenica, ako se ne stavi u širi konteskt, može odvesti u pogrešan pravac jeste – Pre nekoliko godina (ne znam da li još) u Banjoj Luci na zidovima ugostiteljskih objekata mogle su se vidjeti stare fotografije tog grada, na kojima su se vidjele tadašnje radnje čiji su nazivi uglavnom bili napisani latiničnim pismom. Zaključak, Srbi i u tom vremenu masovno su pisali latinicom. Te fotografije nastale su u periodu Nezavisne Države Hrvatske (1941.), kada je okupator donio zakon o zabrani upotrebe ćirilice. Ne ulazim u razloge zašto je neko u prošloj deceniji građanima Banja Luke poturio fotografije iz okupacionog perioda, na kojima se ne vidi datum, samo iznosim činjenice.

Ne znam ni kakva je muka navela profesora Blagojevića da napiše spomenuti tekst, koji kao i stare fotografije Banja Luke, navodi na pogrešno zaključivanje. Poznavajući profesora ne mogu pomisliti na zlu namjeru. Ali, kako profesor kaže, „istine radi“, sad ću ja radi istine svoje…

Sanstefanskim sporazumom (1878.), zahvaljujući pobjedi Rusije u ratu protiv Turske, Srbija i Crna Gora, do tada vazalne kneževine, dobijaju nezavisnost. Što bi neko rekao „malo li je“ iako je stvarno tim sporazumom Srbija uskraćena za određene srpske teritorije. Ali, kao što to ponekad biva, vlast i poneki vladari srpskog naroda bili su okrenuti, nerijetko i podanički, prema Zapadu, a srpski narod i tijelom i dušom Rusiji. Možda je Rusija zbog nepovjerenja prema tadašnjoj Kneževini Srbiji tako postupila, a Zapad iste te godine na Berlinskom kongresu pripaja (u Blagojevićevom tekstu) spomenute srpske teritorije Kneževini Srbiji.

Zapad to radi zbog sebe, zato što je mislio da je stavio pod kontrolu Kneževinu Srbiju i on zapravo na taj način proširuje svoj uticaj na prostore na kojima su živjeli oni koji su okrenuti Rusiji.

Kada su vođe i vlast srpskog naroda okrenute Rusiji, ona sve čini da bratski uzvrati. Vidjelo se to u vrijeme Prvog srpskog ustanka i Đorđa Petrovića Crnog, da „ne govorim“ o velikom podvigu i žrtvi, sada već Svetog Cara Nikolaja Romanova, koji je zbog pomoći srpskom narodu (iako nespreman) ušao u Rat i žrtvovao i sebe i Rusku imperiju.

Da ne poznajem profesora Blagojevića, rekao bih da on podlo uvodi vrijednog rodoljuba i rusofila Jovana Dušanića navodeći njegovu knjigu „Utemeljivači Republike Srpske na prelasku iz XIX u XX vijek“. U njoj se opisuje incident koji se desio januara 1918. na prijemu kojeg je za strane diplomate priredio Vladimir Iljič Lenjin, a povodom Oktobarske revolucije. Na tom prijemu srpski poslanik M. Spalajković rekao je „okrenut prema Lenjinu ne više od metar od lica: Vi ste bandit… sramotite slovenski rod i ja vam pljujem u lice!“. Sve to je izneseno u smislu optužnice protiv ruskog napuštanja Srbije. Proširen „okvir“, a tada je Rusija bila potčinjena SSSR i Lenjinu.

Srpski i ruski narod imaju moćnog i lukavog zajedničkog neprijatelja, koji ta dva naroda doživljava kao jedan. Zato vjekovima istim „formulama“ i sredstvima lukavo pokušava da ih pokori i zagospodari njihovim prostorima i bogatstvima. Zajednički neprijatelj najbolje i najlukavije je to radio preko „instaliranog“ SSSR-s i Lenjina na čelu, kada je u pitanju Rusija i ruski narod, a kada je u pitanju Srbija i srpski narod, preko Jugoslavije i one vlasti koje su bile protivne interesima Srbije i srpskog naroda.

Sve takve vlasti po pravilu su radile ne samo da udalje jedan od drugog srpski i ruski narod, već i da ih posvađaju, pa čak i da ih uvedu u međusobni rat.

Specifična situacija je bila sa Pobjednikom Staljinom (koji nije bio loš prema Rusiji i ruskom narodu kao Lenjin) i koji je ušao u sukob sa Brozom (Titom) koji je jedan od najvećih štetočina srpskog naroda.

Nije ni čudo što se u Brozovoj Jugoslaviji promovišu samo oni Srbi koji su ostvarivali zapadne ciljeve – udaljavali Srbe od Rusa. Njima su se dizali spomenici, davali nazivi ulica po njima… Vuk Stefanović Karadžić, možda je najveći od njih. I ako ima određenu vrijednost mnogo je uradio i na odvođenju srpskog naroda od ruskog a prema Zapadu.

Autor spomenitog teksta navodi Rezoluciju SB UN, broj 836 od 4. juna 1993. godine, koja nije mogla biti donesena bez saglasnosti Rusije. A upravo „zahvaljujući“ toj rezoluciji Srbi i Republika Srpska doživjeli su teška vazdušna bombardovanja i stradanja – ko se od nas ne sjeća, recimo, vazdušnih bombardovanja Srpske 1995. godine, navodi profesor Blagojević.

„Mudro“ ne navodeći da je „bombardovanje“ izvršio NATO (to izgleda, malo ko se sjeća), već ističe da je to „omogućila“ spomenuta rezolucija ističući da je usvojena u SB UN zahvaljujući Rusiji i opet ne navodi da ta rezolucija ne daje mogućnost NATO-u da izvrši takav neprijateljski čin prema srpskom narodu. Rezolucija daje za pravo UNPROFOR-u… Ali dobro profesore Blagojeviću, šta ćemo sa učešćem NATO-a u padu Republike Srpske Krajine, šta ćemo sa NATO agresijom na Srbiju i Crnu Goru, šta ćemo…?

Da li je i za to kriva Rusija.

Profesor navodi da Rusija nije našla za shodno da pomogne u odbrani SR Jugoslavije 1999. godine, opet „mudro“ ne navodeći ko je izvršio tu agresiju. NATO, da se ne zaboravi.

On dodaje da Rusija nije pomogla u sprečavanju okupacije Kosova i Metohije, opet „mudro“ ne navodeći ko i uz pomoć koga se vrši ta okupacija.

Samo naivni, neozbiljni ili zlonamjerni mogu smatrati da je bilo pametno i dobro za srpski narod da se 1999. godine direktno Rusija uključi u sukob.

U to vrijeme bila je samo jedna dominanta sila koja je preko NATO-a, MMF-a, i Svjetske Banke kontrolisala vlade mnogih država i njima suštinski upravljala. Rusija je tada bila na koljenima, a spomenuta dominantna sila molila je “crnog vraga” da Rusija ishitreno reaguje.

Da je Rusija tada reagovala, na način kako to Blagojević u tekstu smatra poželjnim, spomenuta sila okupila bi, što milom što silom, skoro čitav Svijet i udarila na nespremnu Rusiju, a srpski narod bi tada već bio pregažen.

Ovako, nažalost, uz dosadašnje neminovne žrtve, za razliku od scenarija 1999. i uključivanja Rusije u kojem bi srpski narod bio totalno poražen, a za koji je Blagojević mislio da je dobar, sadašnja mudra politika Rusije donijeće i veličanstvenu pobjedu srpskog naroda i vraćanja Kosova i Metohije u sastav Srbije.

Rusija predvodi čovječanstvo u stvaranju pravednijeg društva kojeg će činiti suverene države i narodi…i srpski narod, uz Božuju pomoć, ponovo će biti na pravoj strani istorije.

Spomenuti tekst profesora Milana Blagojevića imao bi veću težinu i time bio opasan ako bi služio već osmišljenoj strategiji preumljenja srpskog naroda.

Ne sa Rusijom već sa Zapadom i njihovim „novim vrijednostima“.

Autor teksta je Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš

Comments (4)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *