Tekst započinjem „spoznajom“ koju petnaestak godina iznosim – Svjetski centar moći (u prošlim tekstovima sam navodio ko je i koga sve kontroliše) odavano je odlučio da ruši sve vrste suvereniteta; države i identitete i da čovječanstvo uvede u razne vrste kriza i sukoba u kojima će biti korišćeno do sada neviđeno oružje (kako sam pisao), dakle i nuklearno. I to neće značiti „smak sveta“, ali ogromna razaranja i strašne ljudske žrtve, naročito u Aziji – Da. Sve će to pratiti vještački izazvane bolesti (biohemijski rat i rat virusima modifikovanim protiv naroda sa specifičnom genetskom strukturom) i nestašica hrane, nametanje besmisla i potpune nemoći, kako bi taj centar svjetske moći bio pozvan od ljudi i naroda da nametne mir i diktaturu koja je do sada nezamisliva i to sve preko svjetske vlade i NATO-a koji će se transformisati u svjetsku vojsku. Njihov krajnji cilj je uništenje čovjeka po Božijoj Blagodati i stvaranje njihovog nalikčovjeka. U prijašnjim tekstovima navodio sam šta je uzrok takvoj želji. Nikada nikmome nije i neće poći za rukom da zagospodari čitavim čovečanstvom. Taman kad pomisli da će uspjeti, počinje poraz.
Dinamika takvog sukoba zavisi od procesa uništavanja dolara, i on je u oba smjera, uzročno-posljedičan. Ima više od peseset godina kako je osmišljena najveća pljačka čovječanstva u dosadašnjoj istoriji i to preko dolara bez pokrića, a koji je nametnut za „upotrebu“ čitavom čovječanstvu. Organizatori pljačke nikad neće biti kažnjeni, niti će biti nadoknađena izazvana šteta. Uništenje dolara za „organizatora“nije nikakav problem, niti mu pravi štetu, zato što kroz sukobe, on otvara novi proces pljačke i dolaska do svojih ciljeva. Još će krivicu za uništenje dolara i izazivanje svjetske ekonomske krize prebaciti na one koji su vršili proces dedolarizacije.
Obezbeđivanje energenata (nafte i gasa, kao i drugih ruda metala…) od strane spomenutog centra moći i njihovo usmjeravanje za proizvodnju naoružanja i municije, takođe će odrediti dinamiku velikih sukoba. Ti svjetski sukobi biće pokrenuti politikom „zavadi pa vladaj“ (posljedica dugoročne takve politike, od stvaranja Ukrajine i vještačkih naroda – jeste sukob Ukrajine i Rusije, što je samo početak ratnih dešavnja) a usmjereni protiv Rusije i Pravoslavlja, dok će se u Aziji voditi zastrašujući sukobi sa ogromnim ljudskim žrtvama.
Centar svjetske moći pokrenuo je sukob protiv Rusije i Pravoslavlja na širokom polju i to će biti sukob dugog trajanja (više godina). Situacija sa Ukrajinom je samo jedan segment tog „lepezastog“ plana čiji drugi segmeni su međusobno povezani. Rusiji su uvedeni mnogi „paketi“ sankcija koje su državama Evrope smanjile korišćenje ruskih energenata, sa željom da tu mogućnost korišćenja energenata potpuno isključe. Zato su na udaru zemlje bogate naftom i gasom kao i drugim rudama, kako bi se ti energenti veoma jeftio nabavili (oteli) i prodali državama u Evropi, pod uslovom da sprovode politiku i aktivnosti koje diktira spomenuti centar moći. Centar svjetske moći je do savršenstva razvio svoju specijalnost – jednim metkom više “zečeva” (ciljeva); otme novac i isti koristi protiv onog od koga je oteo, nanoseći mu dvostruku štetu. Njegove aktivnosti najbolje se razotkrivaju tako što se polazi od činjenice – Nije tako kao što izgleda. Trenutno najbolji primjer je Libija. Rušenje Gadafija prikrilo je i omogućilo je pljačku od šest stotina milijardi dolara ( vrijednost nafte, zlata i novca), što su oteli Libiji i njenom narodu. A u današnje vrijeme hoće da nametnu svoju kontrolu nad naftnim i gasnim bogatstvima libijskog naroda. Ovog puta to čine mekom moći, koristeći koaliciju Evropske lige koju čine : Velika Britanija, Francuska, Italija i SAD, a uz učešće naoružane milicije u zapadnoj Libiji. Glavni cilj , kontrola nafte i gasa, se zamagljuje tako što je deklerativni cilj Evropske legije borba protiv ilegalne imigracije, s obzirom da je Libija glavna kapija za imigrante ka Evropi.
Mada im nije cilj ni da spreče takvu imigraciju, ali to je tema za drugi tekst.
Brzina i količina proizvodnje naoružanja, municije i vojne opreme u svijetu, a posebno u Evropi, takođe će odrediće dinamiku svjetskog sukoba.
Dakle, želja spomenutog centra je da i uz pomoć NATO prekine ekonomsku i svaku drugu saradnju što većeg broja država sa Rusijom. Da otme (budzašto kupi) energente od država od kojih to mogu i da prodaju državama u Evropi pod uslovom da te države sprovode politike i aktivnosti koje tom centru odgovaraju. Da krenu i u proizvodnju naoružanja i u određenom vremenu krenu u rat protiv Rusije, kako bi Centar svjetske moći zagospodario i njenim prirodnim bogatstvima.
Pored spomenutog Centra moći koji mrzi čovjeka i koji se prema njemu odnosi sa nipodašavanjem, pa čak i sa „gađenjem“ postoji i ona snaga na Zapadu koja je svjesna da se ne može zagospodariti čitavim svijetom, niti da se u potpunosti može uništiti čovjek, između ostalog i zbog istorijske uloge određenih naroda. Ta snaga ponudiće Rusiji podjelu čovječanstva na dve interesne sfere koje će se razlikovati po načinu života i sistemu vrednosti, kao noć i dan…ali dolazak i do toga cilja bio bi, manje ili više kontolisanim ratovima.
Čovječanstvo ulazi u period istorijske kulminacije do koje dolazi putem vjekovne razgradnje osnovnih naroda stvarajući mnoštvo vještačkih naroda. Ta kulminacija pokrenuće i dugi proces sinteze gdje će jedan njen mali dio koji će biti i njena najava, biti proces nestanka SSSR i Jugoslavije, ali u smislu nestanka posljedica funkcionisanja tih dveju tvorevina. Početak nestanka Ukrajine ( kao države koja je posljedica funkcionisanja SSSR-a )samo u naznakama najavljuje taj dug proces, ne samo kada je u pitanju nestanak mnogih država, već i nestanak vještačkih naroda. Jedan od procesa te sinteze definisao sam porukom Srbi, Rusi , sa jednim Ja, ili jednako je jedno, isto.
Pišem ovaj i ovakve tekstove u nadi da će bar neke ljude pokrenuti, a koji će onda stvoriti situaciju u kojoj će mnogi biti spremni za velike , epohalne događaje.
Spoznaja da će uslediti navedeni procesi i nuklearni rat nije posljedica umnih razmišljanja i naučnih metoda. U velikim prelimnim vremenima takav način spoznaje odvodi čovjeka u pogrešnom pravcu i on nikad ne može predvideti i unapred najaviti dolazak velikih događaja. Takvu ulogu vrše oni ljudi koji do spoznaje dolaze duhovnim procesom.
Autor teksta je Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš
Komentariši