PUNO VIŠE OD RECENZIJE KNJIGE
DUHOVI PROŠLOSTI
DžEVADA GALIJAŠEVIĆA
U IZUZETNOJ ANALIZI BERISLAVA ĐURIĆA
FELJTON:
Berislav Đurić, Veliki intelektualac iz Banjaluke, kao utricajna javna ličnost, analizirao je najnoviju knjigu Dževada Galijaševića „Duhovi prošlosti“..
„Duhovi prošlosti“ su u proteklih mjesec dana promovisani u Banjaluci, Doboju, Derventi, Brodu i Novom Gradu. Veliko interesovanje čitalačke publike, stručnih krugova i javnosti bili su ključni razlog zbog koga je ovu izuzetnu knjigu pročitao i analizirao poznati banjalučki intelektualac Berislav Đurić.
U četrnaest nastavaka „Disident“, ekskluzivno objavljuje uvu analizu u formi jedinstvenog feljtona.
Islamska deklaracija[1]
„Islamska deklaracija“ je mnogo više od puke izjave, ona je program Alije Izetbegovića i suština politike muslimanskog Sarajeva, „Jedan program islamizacije Muslimana i muslimanskih naroda“[2].
Nije se suvišno podsjetiti na nekoliko citata iz „Islamske deklaracije“ jer su ideje iznijete u deklaraciji i danas osnova i program političkog djelovanja muslimanskog Sarajeva. Komentar nije potreban sljedećim citatima jer govore sami za sebe.
„Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost Islama nad ovim
ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja.“[3]
„Ostvarenja Islama na svim poljima u osobnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranja jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije.“[4]
„Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih ima još stotinu na svijetu.“41
„Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode treća mogućnost ne postoji.“ 41
„Ideja islamske obnove sa svojim shvaćanjem o sposobnosti Islama da ne samo odgaja čovjeka nego i uređuje svijet, imat će uvijek protivnike u dvije vrste ljudi: konzervativci hoće stare obrasce, modernisti hoće tuđe obrasce. Prvi Islam vuku u prošlost, drugi mu pripremaju tuđu budućnost.“[5]
„U perspektivi se vidi samo jedan izlaz: stvaranje i okupljanje nove inteligencije koja islamski misli i osjeća. Ova bi inteligencija zatim istaknula zastavu islamskog poretka i zajedno s muslimanskim masama krenula u akciju za njegovo ostvarenje.“[6]
„Islamski poredak – što zna či ova riječ prevedena na jezik kojim misli, govori i osje ća naša generacija?
Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile.
Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje.
Musliman uglavnom ne postoji kao jedinka. Ako ho će da živi i opstane kao Musliman, on mora stvarati sredinu, zajednicu, poredak. On mora izmijeniti svijet ili će sam biti izmjenjen. Povijest ne pozna nijedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politički pokret. To je stoga što je Islam vjera, ali istovremeno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera – jednom riječju, jedan integralan način života. Ne može se islamski vjerovati, a neislamski raditi, privređivati, zabavljati se, vladati. Ovo stanje nesuglasnosti stvorit će ili licemjerje (oni u džamiji slave Boga, napolju ga varaju), ili ljude nesretne i pune konflikta (oni niti mogu raskinuti s Kur’anom, niti nalaze snage boriti se za izmjenu stvarnih prilika u kojima žive), ili jednu vrstu kaluđera i osobenjaka (oni se povlače iz svijeta jer svijet nije islamski), ili, konačno, one koji u takvoj dilemi raskidaju s Islamom i prihvaćaju život i svijet takav kakav jest, odnosno kakvim su ga drugi napravili.
Islamski poredak je stanje društva bez ovog konflikta i sistem odnosa u kojima se Musliman nalazi u potpunom skladu sa svojom sredinom.“[7]
„Islam nije samo religija
Okosnica ove filozofije je zahtjev da se istovremeno živi unutrašnji i vanjski, moralni i društveni i fizički život, ili, točnije rečeno, da se svjesno i voljno prihvate ova dva vida života kao ljudsko određenje i smisao čovjekovog života na zemlji (Kur’an 28/77). Prevodeći ovaj zahtjev na jezik svakodnevnog života, mogli bismo reći: onaj tko vjeruje da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, tko smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i unapređivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj pripada Islamu.“[8]
„Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između “islamske vjere” i neislamskih društvenih i političkih institucija. … Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.“[9]
„Najavljujući preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i spokoja, nego razdoblje nemira i iskušenja. Suviše je mnogo stvari koje mole za svojim rušiocima. Zato to neće biti dani blagostanja nego dani dostojanstva. Narod koji spava može se probuditi samo udarcima. Tko želi dobro našoj zajednici, ne treba da je pošteđuje naprezanja, opasnosti i nedaća.“[10]
„Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat–islamsko društvo) i može se pretvoriti u nasilje.
Nemuslimanske manjine u sastavu islamske države, uz uvjet lojalnosti, uživaju vjerske slobode i svu zaštitu.“[11]
„Islamski preporod – vjerska ili politička revolucija?
Islamski poredak je jedinstvo vjere i društveno – političkog sistema. Dalek put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili političku revoluciju?
Odgvor na ovo pitanje glasi: Islamski preporod ne može započeti bez vjerske, ali se ne može uspješno nastaviti i dovrštiti bez političke revolucije.“[12]
„Prvo, Kur’an kaže da je unutrašnji preporod preduvjet svake izmjene i poboljšanja stanja jednog naroda (Kur’an, 13/12).
Ovaj zakon se afirmirao i u praksi ranog islama i borbi Muhameda a.s. za uspostavljanje prvog islamskog poretka u povijesti. Na ovo ukazuje činjenica da je Kur’an u toku prvih trinaest godina nastavio raspravljati i naglašavati isključivo pitanja vjerovanja i odgovornosti i da za ovih trinaest godina nije prišao razmatranju bilo kojeg društvenog ili političkog problema ili formuliranju bilo kojega zakona društva zasnovanog na Islamu.“[13]
„Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naša sredstva su osobni primjer, knjiga, riječ. Kada će se ovim sredstvima pridružiti i sila?
Izbor ovog trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. …
… Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti.“[14]
„ … za islamski poredak današnjice naveli smo da je prirodna funkcija islamskog poretka težnja za okupljanjem svih Muslimana i muslimanskih zajednica u svijetu.“[15]
„Utopija u koju se vjeruje i za koju se radi, prestaje biti utopija. … . Ideja o jedinstvu svih Muslimana nije ničiji izum, niti je lijepa želja ovog ili onog reformatora ili ideologa. Nju je utemeljio sam Kur’an poznatom devizom “Muslimani su braća”, …“[16]
„ … nacionalizam zamišljen kao zamjena Islamu i kao takav od po četka predstavljao antiislamski pokret.“[17]
„U muslimanskom svijetu bez Islama nema ni patriotizma. … Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog naroda, nacionalizam je uvijek bio uvozna roba. … princip duhovne zajednice (je) superiorniji od principa nacije…“[18]
„Jeruzalem nije samo pitanje Palestinaca, niti samo pitanje Arapa. To je pitanje muslimanskih naroda. … za islamski pokret i sve Muslimane u svijetu postoji samo jedno rješenje: nastaviti botbu, proširivati je i produžavati je, iz dana u dan, iz godine u godinu, bez obzira na žrtve i vrijeme koliko bi ona mogla potrajati, sve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete zemlje. Bilo kakvo pogađanje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje ova elementarna prava naše braće u Palestini, predstavlja izdajstvo, koje može razoriti i sam moralni sistem na kojem počiva naš svijet.“[19]
Neobično je da je Islamsku deklaraciju štampala Srpska reč, da su Vojislav Šešelj i brojni srpski akademici i intelektualci potpisivali peticiju za oslobađanje iz zatvora Alije i muslimanskih „intelektualaca“, da su promocije Islamske deklaracije bile organizovane po Srbijiji kao i da je jedan vrhunski islamolog i profesor vrlo pohvalno pisao o Aliji čak i poslije svih tragedija u koje nas je Alija uveo
[1] https://www.docdroid.net/wR8HxLl/islamska-deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-alija-izetbegovic-pdf, stranica posjećena 13. aprila 2025. godine u 09:02
[2] Islamska deklaracija, strana 2
[3] Ibid
[4] Islamska deklaracija, strana 3
[5] Islamska deklaracija, strana 4
[6] Islamska deklaracija, strana 11
[7] Islamska deklaracija, strana 12
[8] Islamska deklaracija, strana 13
[9] Ibid
[10] Islamska deklaracija, strana 20
[11] Islamska deklaracija, strana 21
[12] Islamska deklaracija, strana 22
[13] Islamska deklaracija, strana 23
[14] Islamska deklaracija, strana 24
[15] Islamska deklaracija, strana 25
[16] Islamska deklaracija, strana 26
[17] Isto
[18] Islamska deklaracija, strana 27
[19] Islamska deklaracija, strana 29
