Anto Marinčić: Uvjetno

            Nedavni susret Bidena i Trumpa, vezan uz dogovor o predaji vlasti, potaknuo je mnoge analitičare da iznesu svoje mišljenje. Glede Drage naše, po svemu sudeći, najveću zabrinutost događanjima koja bi mogla uslijediti imaju Bošnjaci-muslimani, iako se u svim medijima spominje, uglavnom, Milorad Dodik kao kočničar u napretku BiH pa bi, po nekoj logici, Dodik morao biti najzabrinutiji. Kad bi međunarodni političari slijepo vjerovali onome što bošnjački-muslimanski političari govore i što sarajevski mediji pišu. Tako gospođa Amra Šabić-El Rayess, rodom iz Bihaća, koja je tijekom rata u BiH otišla u Ameriku kaže : „Procjenjujem da su  mnogi Amarikanci razočarani Bidenovom administracijom upravo zbog vanjske politike….Amerikanci su željeli značajnu promjenu jer mnogi smatraju da je Bidenova administracija zanemarila ekonomske potrebe svojih građana, dok istovremeno šalje milijarde dolara za ratove izvan granica SAD….Nakon pobjede Trumpa postoji bojazan da bi SAD mogle promijeniti odnos prema situaciji u našoj zemlji….S obzirom na potencijalnu globalnu eskalaciju smatram da je fokus SAD na BiH sada upitan, bez obzira na to tko se nalazi u Bijeloj kući…“

Pak, Adnan Hadrović, bivši diplomat i savjetnik za globalnu sigurnost u Institutu za razvojni utjecaj kaže da za njega: „Pobjeda Trumpa donosi tektonske poremećaje koji će se reflektirati na svjetskoj razini i tek treba vidjeti kako će to utjecati na rat u Ukrajini i mogući mirovni sporazum sa Rusijom….Tu treba očekivati da će Trump tražiti od ukrajinskog predsjednika ustupke, odnosno da ukrajinska strana ustupi dijelove teritorija Putinu i Rusiji i samim tim se uvodi presedan koji nikako ne može biti dobar za Balkan i region.

Kad, gospodin Hadrović spominje presedan, više je nego jasno da se plaši moguće razmjene teritorija jer ako Ukrajina pristane da dio treritorija pripadne Rusiji, nema onda problema ni da se trguje teritorijem BiH za račun, recimo Srbije. No, problem bi mnogo postati mnogo veći nego to Bošnjacima uopće pada na pamet.  Zar netko od njih može i pomisliti da bi se eventualnom nadoknadom Srbiji za Kosovo, pripajanje teeritorija RS, na tome završilo. Pada li Bošnjacima-muslimanima na pamet da bi u tom slučaju Hrvatska tražila svoj dio BiH. No, to su samo pretpostavke, hajde da se mi vratimo realnosti, da se vratimo racionalnom razmišljanju.

Prvo ono što je iznad svega, SRBIJA SE NIKAD NE ĆE ODREĆI KOSOVA jer ne postoji političar niti bilo koji Srbin koji bih potpisao i pristao da Kosovo više nije teritorij Srbije! To je, jednostavno nemoguće!

Glede toga svaka bojazan Bošnjaka-muslimana da bi netko mogao dati, pripojiti Republiku Srpsku Srbiji je bezvezna. Jer, znaju prije svega Amerikanci, znaju svi ozbiljni ljudi u Europi, da Srbija ne bi odustala od Kosova i da međunarodna zajednca dopusti pripajanje Republike Srpske Srbiji. Srbija ne bi odustala od Kosova ni da joj međunarodna zajednica dopusti granice Velike Srbije, Virovitica – Karlovac – Karlobag, bez Kosova! Kada bi to Bošnjaci-muslimani znali ne bi se plašili onoga što je nemoguće.

A sada nekoliko riječi o slučaju „Kovačević“ u Strazburu.

Iako nema potrebe spominjati o čem se radi, zbog onih kojima nije poznato o čem je tu riječ, malo podsjećanje. Slaven Kovačević, savjetnik Sejde Komšića, tužio je BiH tvrdeći da su uskraćena njegova ljudska prava, odnosno izborna prava jer se ne može kandidirati na cijeloim teritoriju BiH. Za one koji ne znaju što je u pozadini ovoga spora stvar ću objasniti najjednostavnojim riječima. Slaven Kovačević, njegov Sejdo Kmšić i kompletna bošnjačka-muslimanska politička oligarhija htjeli bi putem ove presude srušiti daytonski sporazum, htjeli bi da nestane Republike Srpske, da nestanu hrvatske i srpske institucije, da nestanu Domovi naroda, jednom rijelčju htjeli bi građansku državu, jedan čovjek jedan glas, a budući da računaju na svoju brojčanu premoć htjeli bi napraviti unitarnu BiH, a potom i islamsku BiH na načelima šerijata.

Točka, nema dalje.

Tko u ovo ne vjeriuje taj je politički slijepac i krajnji naivac. Samo lud čovjek može vjerovati da eventualna potvrda Vijeće europskog suda  prvostupnjske presude u korist Kovačevića ne bi na prostorima BiH izazvala novi rat, a logično je da bi se u taj rat uključile i Srbija, Hrvatska pa i Crna Gora.

Da je ova moja tvrdnja točna potvrđuju i riječi predsjednika Republike Hrvatske Milanovića: „To su luđaci i luđačka presuda, je li slučajno da je podnositelj tužbe suradnik Željka Komšića…. Dakle, ti ljudi tamo su luđaci, s opasnom političkom agendom, a Hvatska je stranka Daytonskog sporazuma. Taj sud svakih deset godina pod političkim pritiskom raznih međunarodnih nadničara i međunarodnih zajedničara pokušava promijeniti ustav BiH i unitarizirati tu zemlju. Ambicija da se BiH unitanizira i da pod krinkom jednistva i balansa duša u svemiru budemo svi građani, to ljudi ne će, zbog toga se ratovalo“.

I na koncu iz jedne presude Suda BiH jasno se vidi kakva bi to građanska država bila. Naime, ne tako davno Samir Nukić je na društvenim mrežama vrijeđao hrvatske žrtve, točnije stradalu djecu u Vitezu koje je pobila granata tzv. Armije BiH, samo jedna njegova objava glasila je: „Jebala ga djeca škutorske nacionalnisti“.

I sad zamislite kako bi, ponavljam, izgledala ta „građanska“ država, za ovo vrijeđanje Sud BiH ga je osudio na tri mjeseca i to uvjetno!!!

Zaključak, mogao bi Trump promijeniti politiku prema BiH, mogla bi međunarodna zajednica pristati da se Srbiji Kosovo kompenzira Republikom Srpskom, mogao bi Sud u Strazburu potvrditi presudu u korist Slavena Kovačevića i građanske BiH, i mnogo toga bi moglo, ali ako bi se ispunio jedan uvjet,  da se Srbija potpisom odrekne Kosova.

No to je vjerojatno kao i to da ću se ja sa sedamdeset godina vratiti na trideset!

Draga naša, Žepče, 21. studenog 2024.                                  Anto Marinčić