Na prvim i na drugim poslijeratnim izborima, mi Hrvati Žepča, Zavidovića i Maglaja, odlučili smo bojkotirati izbore i ne izaći na njih po starim općinskim granicama. Naš cilj, stvaranje općine Žepče sa hrvatskom većinom, dakle ispravljanje skoro stoljetne nepravde, politike dijeljenja Hrvata kako bi u svakoj od navedenih općina bili manjina, nismo još bili ostvarili jer su Bošnjaci-muslimani na sve načine pokušavali zadržati to nepravedno stanje. Ono što je najvažnije u svemu tomu jest da su se promjenom općinskih granica, na novonastalu općinu sa većinom jednog naroda morala prenijeti prava, uglavnom ona iz Povelje UN-a o ljudskim pravima, jezik kultura, itd. Kada smo bojkotirali prve izbore, međunarodna zajednica ili međunarodni mafijaši, kako ih ja od milja zovem, reagirali su tako da su naštimali nekakav postotak Hrvata koji su, kao, izašli na izbore, pa su prema njihovom proračunu Bošnjaci-muslimani u Općinskom vijeću dobili 39., a Hrvati tri zastupnika. Naravno, da je to bila laž, Hrvati koji su izašli na te izbore mogli su se nabrojati na prste jedne ruke i drugo, takva vlast, koju su oni pokušali uspostaviti, 39. Bošnjaka-muslimana i tri Hrvata nije mogla funkcionorati. Za druge izbore 1998. su se međunarodni mafijaši, naglašavam tako ih od milja zovem, tepam im, spremili. Među Hrvatima su našli nekoliko maloumnih, koji su na njihov nagovor osnovali NHI. Nikada neću zaobaraviti ono što sam rekao jednom, od onih koji su iz HDZ prešli i osnovali NHI, pokojnom Ivi Lozančiću: – Čovječe, što to radiš?! – pitao sam ga. Zar misliš da ćeš među Hrvatima osvojiti puno glasova? Odgovorio mi je da će u Žepču osvojiti najmanje 80. posto glasova. Rekao sam mu, i pored ugleda koji je do tada uživao kao ratni zapovjednik, da neće osvojiti više od 20. posto, a da NHI na razini BiH neće osvojiti više od sedam posto glasova. U Žepču je taj NHI, kojega je instalirala međunarodna zajednica, osvojio 18. posto, dakle dao sam pokojnom Ivi dva posto više, a na razini BiH NHI je osvojio svega 2,7 posto glasova. Na Sreću Hrvata Žepča, ja kao predsjednik HDZ Žepče i ostali članovi te članovi drugih stranaka, uspjeli smo nagovoriti OO NHI Žepče da daju javno izjavu na radiju kako je i NHI za bojkotoranje izbora jer nismo bili riješili općinske granice. Naravno, kad je pokojni Lozančić došao iz Sarajeva i čuo za to smijenio je sve članove OO NHI Žepče. Rezultat te naše borbe bio je da smo 2021. godine dobili općinu Žepče sa novim granicama u kojoj su Hrvati u većini, i drugi rezultat te borbe je da su mi međunarodni mafijaši, kako ih od milja zovem, te 1998., zabranili politički rad, a NHI, sa svega 2,7 posto osvojenih glasova instalirali u vlast, natjerali Bošnjaka-muslimana Zlatka Lagumdžiju da s njima napravi koaliciju.
NAJVAŽNIJI rezultat te naše borbe jest da smo dobili općinu Žepče u novim granicama i sa htvatskom većinom!
U kolumni od 12, svibnja između ostaloga napisao sam: Hrvatski političar u BiH, Ilija Cvitanović izrazio je uvjerenje kako će se svi, dakle i svi iz Republike Srpske, odlučiti izaći na izbore po Schmidtovom nametnutom zakonu. U tom slučaju Srbi bi priznali Schmidta za Visokog predsatvnika, prihvatili da on tumači Dayton kako hoće. Ali što ako svi Srbi u Republici Srpskoj budu jednistveni i ne izađu na izbore po novim pravilima? Što bi im to mogao uraditi Schmidt? Ništa, vjerujte ništa.
Ovu kolumnu očito nisu čitali ovi iz oporbenih stranaka u Republici Srpskoj jer da su je čitali možda bi pametnije reagirali. Ne želim Srbima stavljati sol na ranu, ali još jednom se moramo prisjetiti one narodne – Samo sloga Srbina spašava. Kakva je to sloga vidjeli smo iz reakcije oporbe u Republici Srpskoj. Ono što mene, kao osobu koja ljude prvensteno dijeli na one dobre i one loše, čudi jest odluka oporbe. I hajde ti sad znaj kakav je to mentalni sklop koji prihvaća izaći po Schmidtovom nametnutom Izbornom zakonu, tim više što svi, baš svi i iz oporbe, istog tog Schmidta smatraju nelegitimnim. Izlaskom na izbore po Schmidtvom nametnutom zakonu jasno i nedvosmisleno pljunuli su sami na svoj stav da je Schmidt nelegitiman! PRIZNALI su ga! Priznali su kolonijalnoig upravitelja i za svog upravitelja. Ako smo mi Hrvati jednog malog grada Žepča uspjeli ignorirati želje međunarodnih mafijaša, kako ih od milja zovem, ako smo mi uspjeli odbaciti čak i Clintonov zahtjev da izađemo na izbore, kako tek to ne može uraditi Republika Srpska koja je mnogo veća i jača od Žepča?!
I sada ću biti do bola izravan – ne mogu jer nisu složni, ne mogu jer imaju jednog Vukanovića, da ostale ne nabrajam. Ali za braću Srbe imam još jedno pitanje, ma koliko im bolno bilo. Kako je moguće da Srbi u Parlament Republike Srpske izaberu jednog Vukanovića, čovjeka koji bi pod žurno trebao psihijatra?! Kako je moguće da im jedan teško bolestan čovjek uništi san o Republici Srpskoj i preda je u ruke neprijatelja?! Baš čudno.
A da su se samo dogovorili da ne izađu na izbore Schmdt im ne bi mogao ništa nego bi morao pakirati kofere iz BiH!
Draga naša, Žepče 21. svibnja 2024. Anto Marinčić
Comments (2)
Хрватски политичар из Жепча: Да опозиција у Републици Српској није прихватила Шмита - он би већ спаковао кофере - Све о Српскојsays:
28.05.2024. 23:11 at 23:11[…] Извор: disident.info […]
WendyCsays:
13.07.2024. 05:21 at 05:21Really excellent info can be found on weblog.Raise blog range