Već od sedam sati jutros počeo sam raditi, okopao svoje krumpire, luk i ostalo što sam zasijao u bašti i završio oko podne. Evo, nakon što sam se istuširao i doručkovao počinjem ovu kolumnu. Naravno da vas, poštovani čitatelji, ne zanima što sam radio, na koncu sebi sam radio, nisam vama, ali ovo napominjem samo zato što je danas međunarodni prauznik rada. A ako je praznik rda ima da se radi.
I tako, dok sam okopavao krumpir, ne znam otkuda mi je na pamet pao Pablo Escobar. Prisjećao sam se onoga što sam nekada pročitao i gledao film o njemu. Uglavnom, ukratko ću vas podsjetiti na Pabla Escobara. Dakle; Escobar je bio kolumbijski narko-bos, krijumčar narkotika, osnivač i jedini vođa kartela Tito i Dino. Uh, oprostite, očito sam umoran od kopanja pa pogriješih. Dakle ispravak, jedini vođa Medellinskog kartela. Počeo je kao sitni lopov da bi se vremenom popeo na čelo carstva droge. Legenda kaže da je bio najbogatiji kriminalac u povijesti, a prema nekim nalazima do konca svog života imao je bogatstvo od oko 30 milijardi američkih dolara. Bit će, izgleda, da je i on puno radio, čak nije imao vremena ni prvi maj slaviti. Nakon što više nije znao što će s tolikim novcem, palo mu je na pamet da se bavi politikom pa je na parlamentarnim izborima 1982. izabran za ministra vanjskih poslova. Uh, opet mi oprostite, ne za ministra vanjskih poslova nego za zamjenskog člana Zastupničkog doma, kao dio NIP-a. Jer Escobar je istinski bio za narod i pravdu. Vodio se mišlju – neka ima i narod ako imam i ja. Na njegovu nesreću neki njegov posao nisu smatrali poštenim pa je osuđivan i na koncu ubijen od kolumbijske policije. Bit će da je ta kolumbijska policija nosila specijalnu opremu koju joj je sam on donirao preko nekih svojih ljudi, preko svog kuma.
Ali pustimo mi Escobara, vratimo se našoj stvarnosti. Na portalima vrvi od naslova; “Žestoko u Vijeću sigurnosti”, “Sramno upozorenje Moskve”, “Zapadne države uz Schmidta”, “U ruskog ambasadora u UN-u kao da je ušao Dodikov duh”…. Za prosječnog poznavatelja stanja u Dragoj – Jadnoj našoj sve je jasno, čim vidi o kojem se portalu radi. Stavovi na svim bošnjačkim-muslimanskim i srpskim portalima su dijametralno suprotni. Kako će se sve to završiti vidjet ćemo, uglavnom, na prvi pogled, imate u UN-u stanje kakvo je i u Dragoj – Jadnoj našoj. No, ja bih ovom prilikom malo o Dini; ne kartelu Tito i Dino, nego o još uvijek važećem ministru vanjskih poslova Drage – Jadne naše, kojega od milja, gle čuda, zovu Dino. Našem dragom Dini, kako ne bi bilo zabune, podcrtavam, ne radi se o Dini iz narko kartela Tito i Dino, nego o našem ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću. Nije pznato zbog čeg se našem Dini nije svidjelo izlaganje veleposlanika Srbije u SAD, pred Vijećem sigurnosti UN-a pa je, Srbinu Đuriću, odgovorio da: “Ovakva Srbija ne zaslužuje ništa drugo nego da bude prezrena i da ne zaslužuje ruku pomirenja”. Znači Elmedin Konaković, Bošnjak-musliman i ministar vanjskih poslova Drage – Jadne naše, otvoreno je pred UN-om kazao kako Bošnjaci-muslimani nisu za pomirenje među narodima u BiH! U svom izlaganju, Srbin Marko Đurić je kazao da: “Treba imati na umu da je jednaka pravda za sve žrtve u BiH jedini put za dugotrajan mir, stabilnost i pomirenje”. Nasuprot njegovom stajalištu, očito je da naš Elemedin, od milja Dino, ne djeli njegovo mišljenje, pa se iz njegova stava može mirne duše zaključiti da srpske žrtve u prošlom ratu u Bosni i Hercegovini ne trebaju biti jednako tretirane kao i bošnjačke-muslimanske žrtve. Pošteno od njega, neka se zna za što je tko. U svom izlaganju, odgovoru Srbinu Marku Đuriću, Bošnjak-musliman Elmedin Konaković kazao je da će on, odnosno Bošnjaci-muslimani, na svaku laž odgovoriti istinom i pokazati što, tamo oni Srbi (ali i Hrvati) rade jadnim Bošnjacima-muslimanima. Vjerojatno će istinom odgovoriti i na optužbe od strane nekih Bošnjaka-muslimana, kao na primjer Bakira Izetbegovića, da je povezan sa narko kartelom Tito i Dino! O Rami Isaku, kojemu se na faci vidi da je ban… i Helezu Zukana, kojemu se na faci vidi da je neur……. nekom drugom prilikom.
Sretan vam praznik rada!
Draga naša – Jadna naša, Žepče, 1. svibnja 2024. Anto Marinčić
Komentariši