Anto Marinčić: Najveći problem

            Buduću da je radikalni dio bošnjačke-muslimanske političke elite zaključio kako bi Konaković i „Trojka“ mogli pristati na dogovor sa HDZ-om i SNSD-om oko Zakona o sudu bez stranaca i na Izmjene izbornoga zakona u kojemu bi bilo zastupljeno legitimno predstavlajnje, a što bi de facto i de jure uništilo i zadnju njihovu nadu o uspostavi islamske Bosne(i Hercegovine), koju su oni zamislili u svojim glavama, odlučili su se na radikalan potez. Odjednom se počelo pričati o vezi Konakovića sa narkodilerima.  Navodno, u „Istrazi“ Europol-a postoji dokaz da se Konaković u ožujku 2021., u Dubaiju, sastao sa  Edinom Gračaninom – Titom, vođom narko kartela „Tito i Dino“. Da sve bude ‘ozbiljnije’ u radikalnoj Slobodnoj Bosni tvrde da je ta shema o Konakoviću sačinjena na temelju aplikacije Sky. I da se razumijemo, priča nije krenula niti od Hrvata, niti od Srba. Nije nikakvo iznenađenje što je tu priču lansirao novinar, Bošnjak-musliman Avdo Avdić, koji svojim novinarskim radom zastupa najradikalniji dio bošnjačke-muslimanske političke oligarhije na čelu sa Bakirom Izetbegovićem i jednim od glavnih operativaca te politike, trenutno zatvorenikom, Osmanom Mehmedagićem – Osmicom. Zar nekoga čudi naglo povlačenje Konakovića iz dogovora u Bakincima, zar nekoga čudi što su u Sarajevu Dodiku, na njegovo izravno pitanje  jeste li vi ovo napisali i tvrdnju da se on s tim slaže, partneri iz „Trojke“ odgovorili kako se sami sa sobom ne slažu! Očito uplašen pričom o njegovoj suradnji sa narkodilerom, Elmedin Konaković sada je otišao korak dalje te tvrdi da prijedlog HNS BiH nije nikako prihvatljiv. No, pravi razlog Konakovićeve drastične promjene mišljenje jest obraćanje ajatolaha Mustafe.

            Kada se za nekoga želi kazati da je izdajnik svoga naroda, na našim prostorima se, kao sinonim za izdaju, uzima Vuk Branković. Danas, za neke poteze pojedinih pripadnika srpskoga i hrvatskoga naroda ne može se kazati da su izdajnici baš kao Vuk Branković, jer je izdaja Vuka Brankovića imala strašne, stoljetne posljedice po slavenske narode, a rezultati te izdaje vidljivi su i dan danas.  Ovdje ću se, pak, osvrnuti na jednog od jadnika unutar hrvatskog korpusa. Kako se nositi sa svojim jadnicima ili bolesnicima, tipa Vukanovića i ostalih Srbi bi trebali pronaći recept kao i Hrvati za svoje. No, budući da se radi o osobama koje su u svojim bolesnim glavama umislili sebi da su oni jedini ispravni, da oni jedino znaju što bi i kako trebao njihov narod raditi, pronaći recept za takve je malo teže. Otegotna okolnost je i ta što takve osobe, osim umišljenosti da su sveznajući, u sebi imaju jako izraženu dozu podaništva. Kako bi se dodvorio Bošnjacima-muslimanima, akademik Slavo Kukić po tko zna koji puta se spušta toliko nisko da to postaje gadljivo većini normalnih ljudi. Ovoga puta mu je dobro došla Čovićeva izjava da su Hrvati jedini istinski predvodnici BiH k EU i NATO integracijama.

            „Biti Europejac i desna ruka Milorada Dodika. Hoće li kritike natjerati Čovića da aterira, vidjet ćemo, no pitanje je stoji li i dalje ona Čovićeva, Amerikanci su naši najbliži saveznici. Postoji i ta mogućnost da se uskoro nađe na američkoj crnoj listi i mislim da je to realno. Bilo je nekoliko ozbiljnih kitika prethodnih tjedana“ – kazao je između ostaloga.

            Što zapravo Kukić pokušava napraviti i posebno zašto to radi? Samim početkom njegova komentara, jasno, želi ocrniti Čovića i Dodika. Vidljiva je nenormalna ulizička, podanička dodvornost Bošnjacima-muslimanima, jer je to ono što oni žele čuti. Ono što, pak Bošnjaci-muslimani ne razumiju jest da od tih njegovih ulizivačkih izjava oni u biti nemaju baš ništa. Nešto slično se dogodilo kada je onaj veleizdajnik Mesić, Hrvati ga podsmješljivo zovu ‘obrvan’, došao u Sarajevo, nakon što su ga izbacili iz HDZ Hrvatske, i govorio Bošnjacima-muslimanima ono što su oni željeli čuti, da je Tuđman dijelio Bosnu (i Hercegovinu) i što sve nije lupetao. Kakvu su korist imali od tog Mesićeva veleizdajničkoga nastupa takvu (nikakvu) imaju i od silnih izjava Slave Kukića. Njegovo zazivanje američkih sankcija Čoviću je toliko nisko da o tomu ne treba trošiti riječi. Da imalo razmisli znao bi kako se Amerikanci prijete Čoviću jer im ne dopušta upravljanje južnom plinskom interkonekcijom, i to je jedini razlog prijetnji. No, što je pravi razlog takvih, gadljivih izdajničkih, podaničkih nastupa akademika Slave Kukića?

            Da je Čović Slavu Kukića predložio i postavio, recimo na mjesto predsjednika Ministarskoga vijeća BiH, ili za ministra u Ministarskom vijeću BiH, ili bar za župana u nekoj od županija gdje su Hrvati u većini, njegovi nastupi i izjave protiv Bošnjaka-muslimana bile bi nebrojeno i nemjerljivo veće i žešće nego bilo čije.

            Vjerovali ili ne JEDINI razlog Kukićevih izjava protiv Hrvata i protiv Čovića je taj što on nije u vlasti ispred HDZ-a.

            Kako netko ne bi pomislio da branim Čovića ili mu, ne daj Bože, pišem hvalospjeve reći ću samo dvije činjenice. Prva; Čović ni do dana današnjega, a pitanje je i hoće li ikad, nije uspio izboriti Izmjene izbornoga zakona u kojima bi bilo zastupljeno legitimno predstavjanje. Druga, još prije nekih pet-šest godina, pred božićne blagdane u eter, sam kazao: Kada će više netko od htrvatskih intelektualaca reći Draganu Čoviću da prestane lupetati o Trećem, hrvatskom entitetu! Naravno, poslije toga ostao sam bez posla na Obiteljskom radiju, ali ne žalim. Kako ne bih ostavio nikakve dvojbe glede Trećeg hrvatskog entiteta, niti bilo kakvog novog preustroja i državnog uređenja BiH, traba znati da su priče bilo kojeg političara iz reda hrvatskog, srpskog i bošnjačkog-muslimanskog naroda da će napraviti ovo ili ono, samo priče za malu djecu jer…

            Svaki student na pravnom fakultetu, koji je i samo odslušao jedan semestar, zna da je Daytonski sporazum MEĐUNARODNI SPORAZUM i da ga izvan snage mogu staviti samo potpisnice sporazuma, Hrvatska, Srbija i tri strane u BiH. No, najvažnije kod tog sporazuma je to da njegovo stavljanje izvan snage ne dolazi u obzir ukoliko se s tim ne usuglase, dogovore, sile jamci, Amerika, Rusija, Engleska, Francuska i Njemačka. Naravno, i da se dogovore o njegovom stavljanju izvan snage, prije toga bi morao biti postignut sporazum o nekom novom državno-pravnom ustroju BiH, ma kakav on bio. Svi znamo da je to u sljedećim desetljećima nemoguće. Eto, zašto sam rekao u eter Čoviću da prestane lupetati.

            I da se vratim na trenutnu zbilju glede Drage naše. Više je nego izvjesno, bez da se postigne više bilo kakav sporazum glede Zakona o sudovima bez stranih sudaca, Izmjenama izbornoga zakona i u njemu zastupljenog legitimnog prdstavljanja, BiH će dobiti otvaranje pristupnih pregovora, a (ne)legitimni Schmidt će sačekati sa nametanjem Izbornoga zakona glede integriteta (koji cinizam) izbornog procesa dok EU ne donese odluku o otvaranju pristupnih pregovora. Na taj način Bošnjaci-muslimani će imati privid da su pobijedili Hrvate i Srbe, da su, eto, postigli nešto veliko za „našu“ čitaj, samo njihovu Bosnu(i Hercegovinu). No, i dobivanjem pristupnih pregovora uređenje BiH ostaje daytonsko, ostaju dva entiteta, od koji jedan ima prefiks Republika, a drugi Federacija, ostaje Distrikt Brčko. Ostaju problemi zakona o Sudu bez stranih sudaca, Izmjena izbornoga zakona u kojemu će biti zastupljeno legitimno predstavljenje i poslije nametanja tehničkih izmjena, OSTAJE NAJVEĆI PROBLEM – FUNKCIONIRANJE BOSNE I HERCEGOVINE KAO DRŽAVE!

Draga naša, Žepče, 21. veljače 20024.                                    Anto Marinčić