Godinama, posebno zadnjih mjesec dana, naslušali smo se priča o europskom putu BiH. Političari su davali izjave, analitičari pokušavali dešifrirati ih. I nije nikakav problem kad znamo da svatko, i političari i analitičari, iznose samo svoje stavove, svoje interese. Problem je što tri naroda u ovoj, na silu, državi imaju tri različita stava o jednom te istom pitanju. Danas, kada je ostalo još samo dvadesetak dana do tog „Dana D“, odnosno do odluke EU hoće li BiH darovati otvaranje pristupnih pregovora za ulazak u EU, pogledajmo neke činjenice.
Napravit ćemo malu retrospektivu, nećemo se vraćati daleko u prošlost nego samo godinu, godinu i pol unazad. Otprilike, prije toliko vremena EU je Dragoj našoj jasno dala do znanja da mora ispuniti 14. uvjeta-prioriteta kako bi dobila zeleno svijetlo za otvaranje pristupnih pregovora. Uvidjevši da se BiH nije ni pomakla s mrtve točke, odnosno da nije ispunila niti jedan od 14. uvjeta, EU je prije dvadesetak dana ljestvicu spustila na bijednih ‘tri plus jedan’ uvjet. Naravno, BiH nije u potpunosti ispunila niti jedan od ta bijedna ‘tri plus jedan’ uvjeta. Dogodilo se da su političari, i ovdje treba biti kristalno jasan, Bošnjaci-muslimani, i ta ‘tri plus jedan’, vrlo brzo smanjili na tri, pokušavajući izbjeći Izmjene izbornoga zakona. Danas, rekoh dvadesetak dana prije nego li će EU donijeti svoju odluku, što imamo?
Ako želimo sami sebe zavaravati pričat ćemo kako smo napravili određeni napredak, pričat ćemo kako su usvojeni neki europski zakoni, ali je PRAVA ISTINA, BiH kao država nije napravila NIŠTA.
Zašto kažem ništa?
Iako su na papiru usvojeni neki zakoni, kao onaj o spriječavanju pranja novca i financiranju terorizma, donešen na sjednici Ministarskoga vijeća 23. veljače ili kao sporazum sa FRONTEKSOM, problem je što nitko od tri naroda nije ni za pedalj odstupio od svojih stavova glede funkcioniranja BiH kao države! Na papiru, glede donešenih zakona može pisati bilo što, no bit je u tomu da tri naroda koji čine BiH imaju potpuno različito mišljenje, različitu viziju BiH kao države!
Srbi u Dragoj našoj su jasni i ne kriju svoje ciljeve. Njihov krajnji cilj je pripojenje RS Srbiji. Taj put su planirali ostvariti postupno. Prvo, očuvati ustavnu strukturu daytonskog mirovnog sporazuma, kako naglašavaju, Izvornog Daytona. Druga faza bila bi osamostaljenje RS, a treća, ostvarenje konačnog cilja, pripajenje te Republike Srpske Srbiji. I nema tu ništa što se nije znalo niti ima nešto novo u politici cjelokupnog srpskog naroda, cilj je stvarenje Velike Srbije. Mnogi bi prihvatili da je to legitiman politički cilj jer Srbi u zadnjih 30. godina nikada nisu rekli da to žele ostvariti silom, nego političkim putem.
Što se tiče Hrvata u BiH njima je jasno da od bilo kakvih zamisli o nekoj Velikoj Hrvatskoj nema ništa. Prvo, Hrvatska ne bi prihvatila podjelu BiH na dva dijela, na Federaciju BiH i Republiku Srpsku jer bi tako dobila mnogo veću granicu sa Srbima, to joj nikako nije u interesu. Drugo, ni neko eventualno konfederalno uređenje sa Federacijoim BiH Hrvatska ne bi prihvatila, jer bi joj to bilo samo opterećenje u svakom smislu, a pogotovu Hrvatska ne bi prihvatila pripajanje Federacije BiH Hrvatskoj, jer, što će joj dva milijuna Bošnjaka-muslimana koji bi joj samo stvarali probleme. Zbog toga je do srži točna izjava Dragana Čovića da su Hrvati u BiH jedini istinski zagovaratelji ulaska BiH u EU i NATO. Samo u tom slučaju Hrvati za sebe vide sigurnost i mogućnost dugoročnog opstanka u BiH.
Bošnjaci-muslimani također imaju jasan cilj, uspostavu isalmske države Bosne (i Hercegovine) koju smatraju samo njihovom. Ostvarenje tog cilja vide u nekoliko faza, istina nemaju potpuno jasan i razrađen cilj kao Srbi. U prvoj fazi, pokušavaju napraviti tzv. građansku BiH, a druga faza je uspostava islamske BiH na načelima šerijata.
Kakva je to građanska BiH u njihovim glavama?
To bi bila država – jedan čovjek jedan glas – i na prvi pogled to je demokratski. Međutim, jasno je da je cilj takve države majiorizacija nad Hrvatima i Srbima. Ukoliko bi im to uspjelo, uzdajući se u demografsku prevagu, nadaju se u nekom daljnjem vremenu uspostavi čisto islamske BiH na načelima šerijata.
Pogledajmo što je od toga moguće.
Bilo kakvo proglašenje samostalnosti Republike Srpske, bez ikakve sumnje, izazvalo bi rat. Bošnjaci bi pokrenuli rat. O pripajanju Srbiji da i ne govorimo. Bilo kakav pokušaj uspostave tzv. građanske države ovdje ne može proći jer bi to spriječavali i Hrvati i Srbi u BiH, ali i Hrvatska i Srbija. O uspostavi islamske Bosne(i Hercegovine) da i ne govorimo, u takvom slučaju rat bi pokrenuli Hrvati i Srbi, protiv islamske BiH je i Europa. Pogledajmo i konkretne poteze koji bi mogli dovesti do izbijanja sukoba. Nametanje zakona po kojemu bi imovina bila državna, a ne entitetska, sasvim sigurno izazvalo bi sukobe koji bi veoma lako mogli prerasti u otvoreni rat između Srba i Bošnjaka-muslimana, a budući da ovdje vlada princip spojenih posuda to bi izazvalo međudržavni rat jer bi se Srbija i Hrvatska sasvim sigurno umiješale, a onda i NATO, jer je Hrvatska članica tog saveza.
Još samo jedan, na prvi pogled sitan primjer, ali je u biti fundamentalan.
Zašto Bošnjaci-muslimani ni po koju cijenu ne žele prihvatiti Izmjene izbornoga zakona u kojemu bi bilo zastupljeno legitimno predstavljenje? Jer im to i de facto i de jure ruši šansu za ostvarivanje prve faze među njihovim ciljevima, a kamoli krajnji cilj.
Donekle je razumljiva borba ajatolaha-reisa Kavazovića za islamsku Bosnu(i Hercegovinu), njegovo poslanje i jest islamska država, ali zbog čeg se za nešto što je nemoguće ostvariti za vrijeme njihovih života, života njihove djece pa i unučadi bore Konaković i ostali bošnjački-muslimanski političari postaje pitanje za psihijatre.
EU i međunarodna zajednica?
(Ne)legalni Schmidt još uvijek od svojih šefova nema dopuštenje da nametne bilo što do poslije tog famoznog „Dana D“. Stanje glede rata u Ukrajini ide nepovoljno po europske stratege pa je sve izvjesnije kako će se to završiti. I bez obzira što se ni jučer, 27. veljače u Mostaru, ni o čem nisu dogovorili, niti će se dogovoriti iako su ostavili, kao, neku mogućnost dogovora u sljedećih deset dana, najvjerojatnije će EU SAMO IZ SVOJIH, navodno strateških, interesa darovati zeleno svijetlo BiH za otvaranje pregovora, a onda će, kako bi se ovdje izbjegli sukobi i rat, stanje kontroliranog kaosa, mrcvarenje i agonija trajati još mnogo, mnogo, godina.
Draga naša, Žepče, 28. veljače 2024. Anto Marinčić
Komentariši