Anto Marinčić: Bosanac ili Bošnjak?

            Priznajem, nisam siguran, ali mi se čini da je nobelovac Ivo Andrić negdje napisao, kad uđete u Bosnu i Hercegovinu tu svaka logika prestaje. Premda sam se bio odlučio da više ne ću pisati na ovu temu, nakon teksta koji je napisala Vasvija Dedić-Bačevac, naprosto moram. No, prvo nekoliko riječi o gospođi Dedić-Bačevac. Završila je studij južnoslavenske književnosti i jezika na Padagoškoj akademiji u Banja Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je nekoliko romana i jednu zbirku priča. Član je Udruženja pisaca za južnu Švedsku. Živi i radi u Malmeu u Švedskoj. Šesti studenog ove godine objavila je kolumnu „Bosanac ili Bošnjak – ko smo, šta smo i dokle smo“.

            I, u čem je problem, pitat će neki.

            Analizirati cijeli njezin tekst na ovu temu zahtijevalo bi previše prostora, a tko bi danas i čitao neke duge, stručne rasprave na tu temu, zbog toga ću samo citirati jednu rečenicu: „Cijeli svijet je shvatio i prihvatio, ali jedan dio naših intelektualaca to ne može i neće da shvati, ne shvatajući da svaki normalan državjanin Bosne i Hercegovine zna da je Bosanac, ali da iza tog logičkog i neoborivog naziva postoji pozadina modela podjela u kojoj moraš da se vežeš za svoj etno-kulturološki habitus ili ćeš nestati“.

            Gospođa Dedić-Bačevac kaže, piše: ‘da svaki normalan državljanin Bosne i Hercegovine zna da je Bosanac. Obratite pozornost na riječi – svaki normalan! Znači li to, a izgleda da znači, da oni koji ne dijele njezino mišljenje nisu normalni? Gospođa u svom tekstu često spominje riječ logično, logika. Zar je njoj logično da je svaki državljanin Bosne i Hercegovine Bosanac? Ako već spominje logiku onda taj državljanin  ne bi trebao biti Bosanac nego Bosanachercegovac. No,   takav državljanin očito ne postoji. Je li se gospođa ikad zapitala, kako bi reagirao neki Bošnjak-musliman iz Hercegovine kada bi mu rekla da je on Bosanac? Nravano da bi joj odgovorio da je on Hercegovac, a ne Bosanac, a vjerojatno bi joj i opsovao. Nadalje, ako je jezik bosanski, što je sa Hercegovcima Bošnjacima-muslimanima? Kojim onda oni jezikom govore? Hercegovačkim? Ali da idemo u daljnu, moguću teoriju. Kojim jezikom u Hercegovini govore Hrvati i Srbi koji žive u Hercegovini? Evo, pretpostavimo da svi i Hrvati i Srbi i Bošnjaci-muslimani u Hercegovini odluče govoriti jednim jezikom, kako gospođa Dedić-Bačevac kaže, logički je zaključiti da bi oni svoj jezik nazvali hercegovačkim, što je onda sa Hrvatima, Srbima i Bošnjacima u Bosni? Oni bi možda trebali govoriti bosanskim jezikom? Ali Hrvati imaju svoj hrvatski jezik, Srbi imaju svoj srpski jezik, Bošnjaci-muslimani su se odlučili da im se jezik zove bosanski, i u redu je, neka ga zovu kako žele, ali treba naglasiti da je to jedini jezik u svijetu koji se zove po nekoj rijeci. Dolazimo do toga da kažemo, hajde ako je država Bosna i Hercegovina neka se onda i jezik zove bosanskohercegovački. Ali takav jezik za sada nikomu nije poznat, ne postoji. I sada se vratimo na Ustav Bosne i Hercegovine u kojemu piše da je ona država tri konstitutivna, jednakopravna naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata te Ostalih i svih njezinih građana, a službeni jezici su bosanski, srpski i hrvatski. Hoćemo li zanemariti Ustav Bosne i Hercegovine. Ili ga mijenjati? Hajde da izmijenimo ustav i u njemu napišemo da se država zove Bosna i Hercegovina, a da su svi njezini (normalni, kako kaže gospođa Dedić-Bačevac) državljani Bosanci! Je li takvo što moguće? Naravno da nije jer je činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje tri naroda koji govore svaki svojim jezikom.

            Međutim gospođa Dedić-Bačevac, kao i ogromna većina Bošnjaka-muslimana ne želi reći gdje je pravi problem. Problem je u identitetu Bošnjaka-muslimana. Doduše, možda toga nije ni svjesna, ali sama je kazala, rekla jasno u čemu je taj problem naslovom svog teksta. „Bosanac ili Bošnjak – ko smo, šta smo i dokle smo“.

            Ali, gospođa je književnica, nije politička ličnost, nije osoba koja donosi odluke u državi o kojoj piše pa joj se može pustiti da iznosi svoje mišljenje iako je stvarno neutemeljeno, zašto ne reći i bezvezno, ali što reći za izjavu Sejde Komšića? Zamislite koji je to bandit, poslije pobjede Trumpa on ‘mrtav hladan’ izjavi: Pobjeda Trumpa je poticaj u borbi za građansku BiH!

E, načekat će se Sejdo da se Bosna i Hercegovina uredi na tom principu, odnosno nikad to ne će dočekati.

Nakon ovih američkih izbora shvatljivo je da se neki raduju pobjedi Trumpa, a drugi su nezadovoljni.  Kako u Americi, ali za divno čudo i u Dragoj našoj. Iako Bošnjaci-muslimani za sada ne iznose, bar ne napadno, svoje nezadovoljstvo Trumpovom pobjedom jasno je da im nije draga.  S druge strane Dodik je postavio američku zastavu u Banja Luci. Malo je nejasno zbog čega. Nije valjda Dodik zaboravio da su na snazi još uvijek američke sankcije njemu, nije valjda zaboravio da su Amerikanci bombardirali Srbe, kako u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata, tako i Srbiju! Jedan od zluradih komentara u prepucavanju Bošnjaka-muslimana i Srba na društvenim mrežama je i taj da će Dodik uskoro u Banja Luci postaviti i zastavu NHD.

Zbilja, treba razmisliti o pitanju koje je gospođa Dedić Bačevac postavila u svom tekstu – Tko smo, što smo i dokle smo!

Draga naša, Žepče, 7. studenog 2024.                                         Anto Marinčić