Dvadesetak godina pišem da je BiH nemoguća država. Oni koji pokušavaju da, po prvi put u istoriji stvore državu BiH, pravno i istorijsko uporište za to, traže u pijesku i laži.
ZAVNOBIH im je jedno od uporišta i zato su ovih dana pokušali ga proslaviti kao Dan državnosti BiH – što on u suštini nije. Dokumentom – Rezolucijom Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a ni na koji način nije donesen zaključak ili odluka o BiH kao državi. U tom kontekstu, o državi, donesen je suštinski važan zaključak – odluka, koja je odredila političko-pravni karakter ne samo SFRJ, već i same Dejtonske BiH. Ona glasi „… Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, Narodnu Demokratsku Federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda…“ Dakle, narodi BiH, kao i narodi Jugoslavije stvorili su Narodnu Demokratsku Federativnu Republiku Jugoslaviju. O unošenju državnosti u zajedničku državu, može se govoriti isključivo o unošenju državnosti Srbije i Crne Gore u Kraljevinu SHS, odnosno u Kraljevinu Jugoslaviju. Taj princip da narodi, a ne republike nose suverenitet nastavljen je i potvrđen u Ustavu SFRJ iz 1974, u kojem se navodi, da narodi, a ne republike, imaju pravo na samoopredjeljenje. Znači, mirni i demokratski raspad Jugoslavije početkom 90-ih mogao se desiti samo po istom principu po kojem je i stvorena Jugoslavija, a stvorili su je narodi. Znači, narodi na određenim teritorijama koristeći svoje ustavno pravo na samoopredjeljenje, putem referenduma mogli su da izaberu u kojoj i kakvoj državi da žive.
Socijalističke republike, prije svega Slovenija i Hrvatska izvršile su protipravni akt – secesiju, i tim činom počinili (do skoro na snazi) najteži ratni zločin – zločin protiv mira. Tim putem je i Alija Izetbegović poveo BiH i to porukom sa dalekosežnim posljedicama „Žrtvovaću mir za nezavisnu BiH“.
Uslijedio je rat i međunarodni mirovni ugovor – Dejtonski sporazum.
Stvorena je Dejtonska BiH zasnovana na dva suštinski važna principa. Jedan je, isti princip po kojem je stvorena SFRJ – princip da su narodi konstitutivni, tj ravnopravni u zajedničkim institucijama Dejtonske BiH i drugi princip jeste – suverenitet, kao najviše pravo odlučivanja nalazi se u entitetima, Bošnjačko-Hrvatskoj Federaciji i Republici Srpskoj a ne u zajedničkim institucijama Dejtnoske BiH koja je suštinski državna zajednica. Znači, Dejtonska BiH nije država već državna zajednica, koja kao takva, podrazumijeva se, može biti međunarodno priznata i članica UN-a.
Politički Zapad pokušava nametnuti suštinske promjene Ustava Dejtonske BiH. Jedna od teških promjena je „princip jedan čovjek jedan glas“. Pitam, zašto taj princip nisu podržali u SFRJ ili zašto ga ne bi podržali u mogućoj složenoj zajednici: Dejtonska BiH, Crna Gora i Srbija. Tim prije što se za BiH govorilo da je Jugoslavija u malom.
Dodik lomi Zapad i NATO
Bošnjaci, Hrvati, Srbi, otresimo sa sebe zajedničkog vjekovnog neprijatelja, koji nas je dijelio i svađao, a i sada politikom „zavadi pa vladaj“ ostvaruje svoj interes nameće nam nenormalnosti u želji da postanemo ono što nikad nismo bili i zbog čega bi se naši preci stidjeli a potomci nas osuđivali.
Devedesetih godina naše međusobne sukobe (narodi Jugoslavije) izazivali su spolja prije svega Anglosaksonci. Čak su i aktivnosti Saudijske Arabije, Irana i Turske na našim prostorima u to vrijeme bile pod „dirigentskom palicom“ Anglosaksonaca, a ne islamskih država kao takvih.
Razbijanjem Jugoslavije otpočeo je dug i složen proces razbijanja svih država, kolektivnih identiteta, uništavanje osnovnih religija i neprolaznih vrijednosti, a u cilju da se porobi čovječanstvo i zagospodari svjetskim bogatstvom sa krajnjom željom da se uništi čovjek i da stvore svog nalikčovjeka.
Suprotstaviti se tom procesu, najdublji je smisao i čast najveća.
Sama činjenica da se Milorad Dodik otvoreno suprotstavio tom i takvom centru svjetske moći, pa i kroz odbranu Republike Srpske, što mu nije jedini cilj, predstavlja početak lomljenja nepravednog Zapada i samog NATO-a na našim prostorima. Da bi se lakše slomio takav Zapad i NATO, pored toga što je srpski narod sa Dodikom u tom smislu jedinstven, potrebno je i da se drugi srpski političari i njihove stranke priključe ostvarivanju tog istorijskog cilja.
I kao što sam 2007. godine napisao da Milorad Dodik može ući u istoriju srpskog naroda kao veleizdajnik ili kao jedan od najznačajnijih Srba u zadnjih sto godina. Njegove sadašnje aktivnosti govore da će posrijedi biti ova druga mogućnost.
I u Evropi se stvaraju dvije strane. Jednu predvodi nepravedni svjetski centar moći, tzv. globalisti. Ona se u svojoj suštini, po tome šta nameće i šta će u budućnosti izazvati, može nazvati i anticivilizacija. Drugu stranu u Evropi predvode Srbi i Rusi, čija je suština odbrana Slobode, tradicionalnih vrijednosti, osnovnih religija i na kraju odbrana čovjeka po Božijoj blagodati.
Globalisti su do skora imali realnu snagu da i prijetnjama ostvare svoje ciljeve. Danas se ta realna snaga gubi, a zadržali su prijetnje u ostvarivanju svojih ciljeva, koje su sada već postale svojevrsno „foliranje“. Čak i u Poljskoj, trenutno najodanijoj Anglosaksoncima, javljaju se razmišljanja da se odupru njihovoj želji da Poljsku gurnu u sukob sa Bjelorusijom i Rusijom, već da ona, Poljska gleda svoja posla i pokuša prisajediniti dijelove raspadajuće Ukrajine i baltičkih zemalja, doduše sa opasnošću ako taj proces krene da ostane bez nekih sadašnjih teritorija koje bi uzela Njemačka.
Vrijeme će nam na svjetskom nivou donijeti sukob anticivilizacije protiv civilizacije. Bošnjci, Muslimani, Hrvati, izbor je i vaš. Dobrodošli u najveću pobjedu XXI vijeka.
Banja Luka, Predsjednik SNP – Izbor je naš 04.12.2023. Čanković Dane
Komentariši