Kako su odajući poštu navodno stradalim civilima u Buči, Komšić i Džaferović zaboravili na jedan drugi, stvarni masakr, počinjen u njihovoj avliji?
Neke pojave poput uspavane savjesti građana BiH odolevaju vjekovima: tek ponekad, kao povodom stravičnog zločina počinjenog u Gradačcu, učini se da je nastupio trenutak bolnog otrežnjenja, ali to je varka. U ogledalu brutalnog masakra počinjenog pred kamerama nisu se dugo ogledale nekompetentne sudije i tužioci. Tema je stavljena ad akta a procene Komšića i Bećirovića otišle su u pravcu ponovnog aktiviranja stare priče: progona Dodika.
SEĆA LI SE NEKO SULEJMANOVIĆA? Medijski izvještaji ponudili su važnije vjesti, ciljano namenjene građanima muslimansko-hrvatske federacije. Čak je i klasična matrica – napadi na Dodika i RS u funkciji zataškavanja skandala – prevaziđena marketinškim susretom Željka Komšića i Denisa Bećirovića sa Vladimirom Zelenskim. Slučaj serijskog ubice Nermina Sulejmanovića mogao je da se smesti u helać i polako potone u medijski zaborav.
Serijski ubica Sulejmanović, koji je u Gradačcu ubio troje ljudi prenoseći sve uživo na Instagramu – nije dugo bio tema. Najpre je u oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji, kao i Brčko distriktu, proglašen Dan žalosti. Hiljade građana je protestovalo u muslimanskim gradovima u BiH a saučešće i podrška stigli su od Beograđana, iz cjele Srbije i regiona. Tim povodom u BiH riječ su uzeli političari, novinari, umjetnici, animir dame i pjevaljke, te hodže i diplomate. Konačno je i kancelarija koordinatorice Ujedinjenih nacija izašla sa saopštenjem da UN u BiH očekuje da se vlasti odlučno posvete iskorjenjivanju ovog gnusnog zločina.
„Pozivamo međunarodnu zajednicu, vlade, civilno društvo i pojedince da udruže snage“, rekla je Ingrid Mekdonald, rezidentna koordinatorica misije UN u BiH, i dodala da je tragedija mogla biti spriječena.
Gorka je istina da bi mnogi zločini mogli biti sprečeni kada bi političari prestali tretirati policiju i Ministarstvo unutrašnjih poslova kao vrijedan politički plijen. Privatizacijom policije, pred očima javnosti, uz pomoć političkih procedura, u procesu konstituisanja vlasti, stvarali su se uslovi da Gradačac ne bude incident već potencijalno pravilo posebno u Zenici, Maglaju i Zavidovićima.
RAMIN ZABRAN Priča iz Zeničko-dobojskog kantona je ilustrativna. Poslanik Ramo Isak sa svojim sinom postao je ključni faktor većine i održavanja SDA na vlasti u ovom kantonu, u periodu od 2018. do 2022.godine. Zauzvrat nagrađen je sa dva ministarstva: Policije i Prometa i komunikacija i sa toliko realne moći da je uspeo da izvrši pritisak na SDA da donese izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima. Ovim izmenama otvoren je put za smjenu policijskog profesionalca Semira Šuta s pozicije policijskog komesara. Nakon toga Isak je sa svojim komesarom promijenio ceo kadar – komandire i načelnike, pa iako nikada nije imao veze sa policijskim poslovima, bukvalno je privatizovao policiju u Zeničko-dobojskom kantonu. Probuđena „međunarodna zajednica“ uputila je diplomatske note, na tu temu su se oglašavali Amerikanci, a Erik Nelson je došao u Zenicu. Riječ su uzeli i samozvani visoki predstavnik i cjeli OHR. A onda su uslijedili izbori oktobra 2022. i nakon njih Ramo je samo promijenio partnera – stao uz SDP i stranke trojke pa nanovo dobio fotelju ministra policije muslimansko-hrvatske Federacije BiH. Svoje ljude je poslao u Maglaj, Zavidoviće, Zenicu a Amerikanci su zašutili; OHR je procjenio da je važnija smjena Bakira i činjenica da je SDA otjerana u opoziciju.
Rasturanje policije iz Zenice raširilo se po cjelom entitetu. U Maglaj je stigao novi komandir, disciplinski kažnjavan Salko Plančić, iz sela Nemila kod Zenice koji je u rekordnom roku devastirao policijsku stanicu, namjestio igru trojici najuglednijih policajaca i zamjeniku komandira da bi na kraju sklopio savez s predstavnicima organizovanog kriminala i lokalnim gazdama. Rezultat je bio očigledan – trgovina drogom je procvjetala, učestale su pljačke kuća i razbojništva a policija je počela progoniti poštene građane, poput uglednog advokata Enisa Muhamedovića. Policija je angažovana na čuvanju Salkove vikendice u koju su iz glavnog grada i entiteta i kantona dolazili narko-bosovi da prate razvoj svojih poslova. Bila je to prva najava Gradačca.
ODGOVOR BI MOGAO BITI ADEKVATAN Značaj ove činjenice ne mogu umanjiti nekoliko mitinga i snažne poruke izgovorene sa najprizemnijom patetikom, kao ni prijetnje koje su iz glavnog grada bivše Ukrajine članovi Predsjedništva BiH Komšić i Bećirović uputili Rusiji. Učešće na Samitu Krimske platforme u okviru kojeg su putnici iz BiH položili cvjeće i odali počast žrtvama u Buči nije moglo biti službeno, budući da ga nije odobrilo Predsedništvo BiH. Ali i to neformalno druženje je iskorišćeno za uspostavljanje veza i nuđenje nesebične pomoći BiH. Da je znao da pomenuti dvojac nema ovlašćenja za takve pregovaračke pozicije, te da su BiH i Srbija jedine države regije koje nisu podržale sankcije uvedene Rusiji, Zelenski bi verovatno razmislio pre nego što je zahvalio Bosni i Hercegovini. Ovaj diplomatski incident ispratila je ambasada Ruske Federacije u BiH: „Krim i grad Sevastopolj su ujedinjeni s Rusijom u skladu sa međunarodnim pravom. Stoga prisustvo ovakvim skupovima doživljavamo kao otvoreno neprijateljski čin. Svaki oblik pridruživanja pomenutoj inicijativi smatramo napadom na teritorijalni integritet Ruske Federacije. Zadržavamo pravo da odgovorimo na neprijateljske akcije.“
U senci pomenutih diplomatskih avantura ostao je masakr. Gradačac više niko ne pominje. Ukoliko bi se ovo pitanje otvorilo, veza između masakra, Ramine policije i poteza Komšića i Bećirovića bila bi očigledna.
Napomena: Kolumna je prenesen sa Pecat.co.rs u cilju pružanja informacija našim čitaocima. Originalni članak možete pročitati klikom na Link!
Komentariši