Predsjednica društvene organizacije Saveza muslimanki Tatarstana, Naila Kasimovna Ziganshina, razgovarala je s našim vanrednim dopisnikom i podijelila svoje iskustvo u vezi s posebnostima svog društvenog rada. Naila hanuma je također podijelila s nama kako uspijeva voditi aktivni društveni život i ostati brižnom majkom i voljenom suprugom. U ovom intervjuu saznat ćete kako se ne boji napraviti prve profesionalne korake, izgraditi harmonične odnose unutar obitelji i rješavati bračne konflikte.
“Uvijek sam hodala ponosno, ne spuštajući glavu, i na taj način svima davala do znanja da je moja nacionalnost i vjera – moj ponos.”
– Naila hanuma, recite nam, odakle ste porijeklom?
– Rođena sam i odrasla u gradu Saransk, Republici Mordovija.
– Poznato je da većina stanovnika vaše republike ispovijeda pravoslavlje. Recite, da li je bilo teško vašoj porodici držati se drugog vjerskog učenja?
– Da vam kažem, naša porodica se izdvaja ne samo vjerskom pripadnošću, već i nacionalnom. Naša porodica ima svoj poseban duh koji nam omogućava da ne sramimo se svoje vjere i ponosimo se time što smo Tatari.
– Jeste li uvijek javno govorili na tatarskom jeziku?
– Da, naravno! No primijetila sam da se u drugim regijama mnogi stanovnici trude preći na ruski jezik, skrivajući svoju pripadnost. No treba voljeti svoju nacionalnost, kulturu i jezik, jer pri rođenju niko ne bira gdje i kao kod koga će se roditi.
– Kako su vas drugi percipirali?
– Mnogim ljudima nošenje marame se povezuje s tatarskom kulturom, pa kad bi me vidjeli na ulici pokrivenu, građani bi mi uvijek govorili “Evo je, gledajte, Tatarka ide.” Uvijek sam ponosno hodala, ne spuštajući glavu, i na taj način svima davala do znanja da je moja nacionalnost i vjera – moj ponos.
“Jezik će me odvesti do Kijeva”
– Je li istina da ste na početku studija na univerzitetu prešli na novinarski fakultet?
– Da li je to tako?
– S čim je to povezano? Zašto baš novinarstvo?
– Nakon završetka prvog kursa pedagoškog fakulteta, ponuđena mi je pozicija u prijemnom odboru. Na početku mi se sve jako svidjelo, ali vremenom sam shvatila da me ograničen prostor kancelarije sužavao. Tada sam donijela odluku da pređem na drugi univerzitet i promijenim svoje profesionalno usmjerenje. U tome mi je jako pomogao ministar obrazovanja Mordovije.
– Kako vas je točno on podržao?
– Dok sam radila u prijemnom odboru, od strane instituta mi je naređeno da odnesem poslovno pismo Ministarstvu. Nakon što sam razgovarala s sekretaricom koja je obično lično predavala sve dokumente ministru, nagovorila me da mu lično predam pismo i ispričam svoje planove za život. Kao što kaže izreka, “Jezik će me odvesti do Kijeva.” Ministar me s interesovanjem saslušao i ponudio da biram bilo koji drugi smjer. “Moja jedna pozivnica znači da ste prebačeni na bilo koji fakultet” – odgovorio mi je tada. Eto, izabrala sam novinarstvo, za mene nije bilo boljeg zanimanja.
– Imali ste stvarno sreće! A kako su dalje stvari išle? Vjerovatno je bilo teško na početku na novom mjestu?
– Prešavši na novinarstvo, odmah sam pronašla posao u Republičkoj novini. Naravno, bilo je teško bez osnovnih znanja i teorije, ali imala sam veliku želju za učenjem. Moji prvi materijali su izazvali pozitivne reakcije kod publike, a redakcija je također počela cijeniti moju želju za radom. No, opet sam željela više.
– Kuda ste se dalje uputili?
– Ispred mene je bio izbor – raditi na radiju ili na televiziji. I izabrala sam radio.
– Zašto ne televizija?
– U tom polju mi se nije svidjelo što bih zavisila od mnogih: od operatera, redatelja, urednika itd. A na radiju sam sama tražila teme, sama pripremala emisije, čak sama montirala i puštala gotov proizvod u eter. Bila sam sretna što su mi dali 20 minuta vremena u emisiji za vođenje nedjeljne radio emisije na tatarskom jeziku pod nazivom “Yanarish” (“Oživljavanje”), čija je tema bila usmjerena na religiju.
“Tada se grad Kazanj smatrao svjetionikom vjere, pa sam odlučila da trebam živjeti i učiti tamo.”
– Ipak, preselili ste se u Kazan i ostavili sve?
– Da. U jednom trenutku teme su se iscrpile i ja, kao i obično, počela sam tražiti nešto novo. Tada sam odlučila otići u Moskvu i raditi s Ravilom Hazratom Gainutdinovim.
– Jeste li ga intervjuisali?
– Da. Pripremala sam reportaže i pisala materijale s njegovim učešćem. Ravil Hazrat postao je moj mentor, jer sam baš u tom periodu osjetila slabost vjere.
– Kako ste to osjetili?
– Primijetila sam da sam počela zapostavljati molitvu i više razmišljati o poslu ili drugim materijalnim stvarima.
– Kako vas je on mentorisao?
– Slušala sam njegove propovijedi, dobijala dobre savjete. Nakon susreta s njim, više nikada nisam zapostavljala svoje vjerske prakse i često razmišljala o sticanju islamskog znanja. Tada je grad Kazan bio svjetionik vjere, pa sam odlučila da trebam živjeti i učiti tamo.
“Kod kuće – tiha, slabija i bespomoćna žena koja se oslanja na muževoj snazi i postojanosti, na poslu – odlučna i neovisna”
– Da li ste u Kazanu upoznali svog supruga?
– Da, upoznali smo se u džamiji.
– Kako je vaš suprug reagirao na to što zauzimate aktivnu poziciju u životu muslimanskog društva?
– Moj suprug i ja smo dva vođe svojim karakteristikama. Na poslu, da, osjećam svoju prednost i nastojim čvrsto voditi sve. Ali nasamo sa suprugom ne pokazujem svoje strane vođe. Kod kuće – tiha, slabija i bespomoćna žena koja se oslanja na muževoj snazi i postojanosti, na poslu – odlučna i neovisna. To je harmonija, kada su svi na svojim mjestima i obavljaju svoje određene uloge u porodici, koje nam je Allah dodijelio. Svevišnji je dao ženama mogućnost da se razvijaju i rade. Primjer je bio Hatidža (Allah neka je zadovoljan s njom), prva žena Poslanika Muhameda (neka je mir i blagoslov na njega), koja je uspješno poslovala. Glavna stvar je čuvati vjeru i ne blatiti svoje poslove porocima kao što su zavist, krađa, intrige i ogovaranje.
“Naša uloga je pomoći u izboru dostojnog partnera i podsjetiti na prava i obaveze muža i žene u islamu”
– Kako znamo, trenutno imate nekoliko aktivno-društvenih projekata, a jedan od njih je Centar za stvaranje i očuvanje porodice, možete li više reći?
– Stvaranje porodice je brzo, ali živjeti u porodici i sačuvati je – to je velika mudrost. Treba se sjetiti da brak zahtijeva svakodnevni rad na sebi oba partnera. Mi pomažemo već postojećim parovima da postignu harmoniju u odnosima, a samcima usmjerenim na brak da odaberu životnog partnera.
– Dakle, vi sami pronalazite njihove druge polovine?
– Ponekad nije čak ni potrebno pronaći mladoženju ili mladu, ponekad je dovoljno samo sugerisati kako se ponašati i šta reći kako bi se stvorila nova ćelija društva. Naša uloga je pomoći u izboru dostojnog partnera i podsjetiti na prava i obaveze muža i žene u islamu. Problem nerazumijevanja, neprihvatanja i nespremnosti očuvanja porodice mogu riješiti naši stručnjaci.
– Po vašem mišljenju, šta je osnovni razlog za razvod?
– Kada oba partnera prestanu cijeniti i poštovati jedno drugo. U odnosima je važno istaći dostojanstva jedno drugog, izražavati zahvalnost i podržavati u svakoj situaciji.
– Također ste predsjednica “Saveza muslimanki”, možete li reći više o ciljevima ovog udruženja?
– Naš cilj je pokazati da muslimanke u Rusiji uvijek pokazuju aktivnu životnu poziciju u korist širenja islama, mira i saglasnosti kako u našoj zemlji tako i izvan nje. Naša organizacija ima zadatak rješavanja problema suvremenih muslimanki, podržavanja i razvoja porodične ideologije, ideja majčinstva i djetinjstva, promicanja islamskih vrijednosti, uspostavljanja međunacionalnog i međuvjerskog dijaloga. Tako muslimanske žene, zajedno s muškarcima, postaju aktivni članovi muslimanske zajednice i doprinose razvoju duhovnosti, konstruktivnosti i prosvećenosti.
– Kako uspijevate uskladiti uloge supruge, majke i poslovne žene?
– Sve je volja Allahova, ako nešto jako želite, naći ćete vrijeme i snage za to. Nisam odmah postala društveni lider u Kazanu, jer dok su djeca bila mala, bavila sam se samo njihovim odgojem. Nakon što smo suprug i ja djecu poslali u školu, imala sam više slobodnog vremena, stoga se pojavila mogućnost da radim i posvetim se svom voljenom poslu koji mi donosi zadovoljstvo.
Tekst napisala: Aisha A.
Urednica: Elvira Malikova
Posebno za Islamski portal
Izvor: islam-portal.ru
Komentariši