Vjerovali ili ne, poštovani čitatelji, ni dan danas nisam siguran je li moj rođendan 22. studenoga ili 21. studenoga? To je donekle i razumljivo jer se u ta stara vremena u našim krajevima kad sam se ja rodio još uvijek govorilo, dijete se rodilo oko Velike Gospe, ili oko Marine ili oko svete Kate. Uglavnom, za mene su mogli reći da sam se rodio oko potpisivanja daytonskog mirovnog sporazuma.
Da je potpisan prije sedamdeset i jednu godinu.
Eto, možda ovaj članak pišem na dan mog rođendana, ali i rođendana daytonskog mirovnog sporazuma. Danas je praznik na pola teritorija Drage naše, druga polovica taj dan vjerojatno smatra danom smrti, ali nemaju hrabrosti to javno kazati. I što ćemo sad? Pola nam države slavi, pola tuguje. No, dobro, brzo će 25. studenoga pa će onda ova druga polovica slaviti Dan državnosti, a ona druga neće.
Mah, država za poželiti.
Može u njoj kako god tko hoće. Prava demokratska i k tomu još suverena, nedjeljiva jedinstvena i povrh svega svima nama Draga naša. Sam sebi čestitam jer sam prva osoba u Bosni i Hercegovini koja ju je krstila u Draga naša. Nadam se da se sutra neće pojaviti neki pametnjakovići ili bezobrazni tipovi pa reći da su joj oni prvi dali ovo lijepo ime, Draga naša!
Kad smo kod rođendana pola države neizostavno je spomenuti da jedni te isti stalno pitaju, hoće li biti revizije tog sporazuma.
Bože dragi, što se događa sa svima nama u Dragoj našoj? Kako je moguće da ljudi ne razumiju ono što pokušavam objasniti već 30 godina?! Ja sam uporna osoba pa ću, evo, pokušati još jednom.
Dakle, daytonski mirovni sporazum je MEĐUNARODNI sporazum.
Može li se ovo jasnije pojasniti? Zar je teško shvatiti ovo, da je MEĐUNARODNI sporazum? Dalje, zar je teško shvatiti da ga izvan snage ili u njemu nešto mijenjati mogu samo potpisnice sporazuma, ali i jamci sporazuma.
Ako se oko toga dogovore!
Zar je teško shvatiti da se potpisnici Hrvatska, Srbija i tri strane u Bosni i Hercegovini NE MOGU i NEĆE u sljedećih milijardu godina dogovoriti oko stavljanja tog sporazuma izvan snage jer se NE MOGU dogovoriti oko nekog novog sporazuma. Zar je teško shvatiti da pet svjetskih sila ZA SADA nemaju interes niti nakanu mijenjati bilo što u tom sporazumu?
I onda, sve građane Drage naše, sve njene narode pitam, zar vam nije jasno da je priča Dodika, kao personifikacije srpskih političara, o otcjepljenju šupljak? Zar vam građani i narodi Drage naše nije jasno da su priče Bože Ljubića ili Dragana Ćovića o Trećem entitetu šupljak? Zar vam građani i narodi Drage naše nije jasno da je priča o „našoj državi Bosni(i Hercegovini)“ Bakira Izetbegovića, kao personofikacije bošnjačkih-muslimanskih političara, šupljak? I na koncu, zar vam građani i narodi Drage naše nije jasno da je priča Sejde Komšića i ostalih prodavača magle o građanskoj državi šupljak?!
Isuse, Bože, zar je ovo malo jednostavnih stavki teško shvatiti?!
Budući da nam je država zeza od države, hajmo mi malo u veselom stilu.
Christian Schmidt, na pola Visoki predstavnik, jer ga kao i praznike pola države priznaje, a pola ne priznaje, ovih dana dobio je jedan poseban dar uz popratno pismo, „puno ljubavi“: „Ova kaciga je ostavština tvojih nacističkih predaka, koji su ubijali moj narod u najmračnijem periodu ljudske civilizacije“, napisao mu je Staša Košarac. Nijemci su ostali šokirani, ali su uspjeli sročiti nekakav odgovor, a bolje da nisu jer u odgovoru kažu: „Ovakve usporedbe nisu samo neukusne već su i svjesno iskrivljavanje povijesnih činjenica“. Eto i Nijemci su odgovorili napola, jer je upitno radi li se o iskrivljavanju povijesnih istina glede nacizma. Dakle i njihov odgovor je isti kakva nam je napola i država, kao što su nam napola državni praznici.
Pardon, moja greška.
Bosna i Hercegovina nema zakon o državnim praznicima. Naši političari nisu se mogli dogovoriti bar oko toga da su dva Božića i dva Bajrama te Nova godina zajednički praznik. A i kako bi, treba ih razumjeti, ni Božići nisu za isti dan, a postoji i Hidzretska nova godina.
U državi gdje se svatko svome Bogu moli teško je bilo što dogovoriti.
Ali je zato usvojen proračun Drage naše za ovu godinu.
Na vrijeme!
Svake godine, sin koji radi u institucijama Drage naše pita me: „Ćaća, hoće li biti usvojen proračun, hoćemo li dobiti plaće?“ I svake godine mu odgovorim, ne brini sine, do Nove godine ga MORAJU usvojiti.
Zbog međunarodnih finacijskih obveza Drage naše prema strancima.
Jer pozajmljeni novac se MORA vraćati, jer sa strancima, glede njihova novca, nema ništa napola!
Da ne zaboravimo, u pola Drage naše su izvanredni izbori u nedjelju. Kažu neki analitičari da se snimka, vjerodostojna ili ne pokazat će valjda neka istraga, o kokainu kod Vlade Đajića mogla davno pustiti u javnost, ali je Stanivuković procijenio da je sad pred izbore pravo vrijeme. Jadni Vlado se kune da je sve to montaža, tvrdi kako je spreman ići na poligraf i odgovoriti na sva pitanja, ali to mu nije pomoglo da ga SNSD, odnosno Dodik odmah ne smijeni sa svih pozicija.
Čiji potez će izazvati veće simpatije kod građana koji će izaći u nedjelju na izbore? Neki tvrde da je potez Stanivukovića podmukao jer je taj, navodno vjerodostojni snimak imao davno (otkud li mu?), dok drugi tvrde da je SNSD, odnosno Dodik sjajno amortizirao taj udarac jer je odmah, bez iakave samilosti smijenio jadnog Đajića.
Eto, i u pola Drage naše je sve napola.
Kako god bilo, sam ću sebi i danas i sutra čestitati rođendan.
Ako sutra doživim jer u ovoj državi ništa se sa sigurnošću ne zna.
Draga naša, Žepče, 21. studenoga 2025. Anto Marinčić
