Osim što nas je htio obmanuti da granica između Republike Srpske i Federacije BiH nije to, već navodno administrativna linija, što jasno demantuje Aneks 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma (koji u članu 1 propisuje: “The BOUNDARY” – dakle “GRANICA između Federacije BiH i Republike Srpske će biti ona kako je označena delineacijom na mapi u Dodatku), Kristijan Šmit je u isto vrijeme ovih dana javno iznio još jednu neistinu, tvrdeći da navodno, ako se donese zakon o prestanku mandata inostranih sudija u Ustavnom sudu BiH, sadašnje strane sudije u tom sudu ipak ostaju dok svako od njih ne navrši 70 godina.
Koliko je ovo neistina, govori relevantna odredba iz člana 6. stav 1. tačka d) Ustava BiH.
Naime, tom ustavnom odredbom je propisano da Parlamentarna skupština BiH može donijeti zakon “KOJIM ĆE PROPISATI DRUGAČIJI NAČIN IZBORA TROJE SUDIJA KOJE BIRA PREDSJEDNIK EVROPSKOG SUDA ZA LjUDSKA PRAVA”.
Kada Ustav propisuje da se zakonom može urediti drugačiji način izbora stranih sudija, onda to nije samo dispozicija koja se vidi na prvi pogled, da pitanje odlaska stranih sudija nije ustavni rezervat nego da se o tome može donijeti zakon, bez da se mijenja Ustav, već je to i dispozicija, koja se ne vidi na prvi pogled, da taj zakon može da sadrži, bolje rečeno treba da sadrži, i: 1. odredbe da više predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nema nadležnost da imenuje troje sudija, već da njihov izbor vrše domaći nadležni organi koje odredi taj zakon; 2. te odredbe da će umjesto troje stranih sudija biti troje domaćih sudija, što za sobom povlači i 3. odredbe o prestanku mandata dotadašnjih inostranih sudija. Takva (skrivena) dispozicija, sa navedenim sadržajem, nalazi se u riječima da domaći zakon, a ne Ustav BiH, “može da uredi DRUGAČIJI NAČIN IZBORA TROJE SUDIJA KOJE BIRA PREDSJEDNIK EVROPSKOG SUDA ZA LjUDSKA PRAVA”. Jer riječi “DRUGAČIJI NAČIN IZBORA” u sebi sadrže i značenje izbora novih, domaćih sudija umjesto dotadašnjih stranih sudija, kao i značenje prestanka mandata inostranih sudija trenutkom izbora novih.
Na to upućuje i načelo suverenosti svake države članice UN, što je i BiH, propisano članom 2. Povelje UN, koje zabranjuje svima izvan države, a to znači i predsjedniku Evropskog suda za ljudska prava, da se na bilo koji način miješaju u unutrašnja pitanja države, što uključuje i pitanje izbora sudija u domaćim sudovima, jer je vršenje tog izbora suvereno pravo koje pripada samo nadležnim državnim institucijama.
U protivnom, riječi DRUGAČIJI NAČIN IZBORA, gube smisao ako bi sada bio donijet zakon, pa da se na njegovo stupanje na snagu i na izbor novih sudija mora čekati sve dok i posljednji od sadašnjih troje stranih sudija ne navrši 70 godina, što bi, recimo, u slučaju albanskog sudije Bjankua, koji je rođen 1971. godine, značilo još 18 godina čekanja i kolonijalno upravljanje nad BiH najmanje još do 2041. godine, koje bi na taj način, suprotno Povelji UN, bilo omogućeno ovom još jednom neistinom Kristijana Šmita.
Komentariši