„PERI B. KAMATE“ – NAGRADA ZA PLJAČKU TRUDBENIKA

Nakon što je, ovih dana, u Doboju, pojavilo see nekoliko plakata postavljenih u gradu, na kojima se postavlja pitanje o navodnom nestanku novca s računa Privrednog suda  u ovom gradu, a koji je bio namijenjen za isplatu kamata – kamata, radnicima AD „Trudbenik“ Doboj, koji je u stečaju, kao i ostalim povjeriocima.
Plakat optužuje stečajnog upravnika i nepoznatog stečajnog sudiju, sugerišući da oni „ne znaju ili ne žele da znaju“ šta se zapravo dogodilo s novcem. Poruka sa plakata poručuje da radnici „Trudbenika“ zahtijevaju hitnu reakciju, tražeći “da se novac što prije vrati na račun i da se započne s isplatama kamata”.
Iako plakat nije potpisan, jasno je da neko ko misli da mu pripadaju kamate od propalog i uništenog preduzeća želi na ovaj način sklrenuti pažnju sa stvarne krivice i odgovornih lica, koji su ovo preduzeće doveli u stečaj i bukvalno upropastili.

ULOGA PERE BUKEJLOVIĆA U UNIŠTAVANJE FIRME

Kada su, krajem marta 2008. predstavnici Investicijsko-razvojne banke Republike Srpske (IRB) i tvrtke Aikon iz Zagreba najavili potpisivanje ugovora o privatizaciji dobojskog preduzeća „Trudbenik“  a Vlada RS dala suglasnost na prodaju 57,4 posto kapitala Trudbenika konzorciju kompanija Aikon i TEP iz Zagreba i Kompaira iz Doboja uočljivo je bilo da se naznačeni kapital prodaje za 250 hiljada eura.

Pored ove prilično beznačajne sume, Konzorcij je, ponudio investicije u ovu, veliku, tvornicu kompresora i pneumatskih alata u iznosu od 1,5 milijun eura i povećanje broja zaposlenih sa sadašnjih 301 na 355 u roku od tri godine. Ponuđač je, kako su tada naveli u IRB-u, prihvatio i poštovanje pojedinačnog kolektivnog ugovora poduzeća, koji predviđa značajnije povećanje plaća radnika u odnosu na sadašnja primanja. Ugovorom o konzorciju predviđeno je da Aikon i Kompair, tvrtka čiji je vlasnik bivši premijer RS Pero Bukejlović, kupuju po 27%, a TEP 3,4% kapitala „Trudbenika“. Članovi konzorcija, kako se napominje, solidarno odgovaraju za izvršenje ugovornih obaveza. Posebnim privatizacijskim programom, koji je usvojila Narodna skupština RS-a, utvrđeno je da su predmet prodaje i dvije tvrtke „Trudbenika“ – Tvornica pneumatskih alata iz Doboja i Tvornica kompresorske opreme iz Teslića, koje je matično poduzeće osnovalo 2003.. Konsolidirani gubitak tri poduzeća na kraju 2006. iznosio je 3,9 milijuna eura, a kratkoročne obaveze 3,4 milijuna eura.

Naravno, istina je i to da je „Trudbenik“, već dva puta neuspješno nuđen na prodaju preko tendera.

Ni nakon pet godina, nijedna obaveza iz ugovora nije ispunjena. Niti je bilo investicija koje su dogovorene, niti je poveća plata radnicima a i broj radnika se samo smanjivao. Istovremeno ni obaveze prema državi i prema dobavljačima nisu bile ispunjene ni u najmanjoj mjeri. Bukejlović je htio da ima prostor fabrike kao vlastitu nekretninu i uopšte ga nije zanimala obnova proizvodnje.

Već krajem februara 2013. godine to je postalo jasno i radnicima i cijeloj dobojskoj pa i javnost Republike Srpskei.

Tih dana, bivši premijer vlade Republike Srpske, dobojlija, Pero Bukejlović otkrio je namjeru da zdravu imovinu fabrike Trudbenik koja je pod njim dodatno posrnula i klizila u raspad,, a u kojoj je On i direktor i kontrolni akcionar, izdvoji u novoosnovanu porodičnu firmu registrovanu na sina Milorada, tvrde radnici i mali akcionari preduzeća. Zaštita imovine i kapitala u “Trudbeniku” jedan je od ključnih razloga zbog čega su mali akcionari te fabrike kompresora za tada, februara 2013. zakazali osnivačku sjednicu Skupštine Udruženja.

Slavko Lukić, penzionisani radnik “Trudbenika” i predsjednik Inicijativnog odbora za osnivanje udruženja malih akcionara, izrazio je uvjerenje da Pero Bukejlović priprema gašenje preduzeća i “utapanje” imovine u novoosnovanu privatnu firmu.

On je ustvrdio da je Pero Bukejlović, još od privatizacije “Trudbenika” 2008. godine “isisavao” novac u svoju povezanu privatnu firmu “Kompair” tako što je ona u zajedničkim poslovima remonta kompresora naplaćivala 70 odsto sredstava, dok je nekadašnjem državnom gigantu ostajalo 30 odsto.

“‘Trudbenik’ sada izvozi nekoliko mašina i ima ih još 27, ali njemu ne treba fabrika za proizvodnju, već zemljište za građevinske objekte”, tvrdio je, još tada, Lukić.

Preduzeće, prema, posjeduje ogromnu imovinu, odnosno 27.000 kvadratnih metara poslovnog prostora i 140.000 kvadrata zemljišta na lokacijama u dobojskim naseljima Usora i Bare, te Tesliću.

Predrag Jorgić, predsjednik jedne od dvije sindikalne organizacije u “Trudbeniku”, istih dana je izašao u javnost sa tvrdnjom da je Pero Bukejlović lično na zboru radnika rekao da je iz preduzeća potrebno odvojiti “zdravo” od “nezdravog”.

“Novoj firmi će očigledno otići sve ono što je zdravo, a ‘Trudbeniku’ ostati dugovi, uključujući one prema fondovima PIO i zdravstva za sedam i po godina neuplaćenih doprinosa”, rekao je tada Jorgić,  dodajući da se radnicima u proizvodnji duguju dvije i po, a zaposlenima u administraciji po tri i po plate. On, je takođe, istakao da su poslodavca prijavili Inspekciji rada Republike Srpske zbog toga što je za 40 radnika promijenio ugovore o radu i poslao ih na čekanje uz prijavu na pola plate. Praktično, radnici se slažu u činjenici, da je Bukejlović svojim direktorovanjem upropastio preduzeće do te mjere da je čak koristio sredstva iz fonda radničke solidarnosti, u koji su zaposleni izdvajali novac za pomoć kolegama u nevolji.

“To je skandal neviđenih razmjera koji označava da je poslodavac dotakao dno dna, a riječ je i bivšem premijeru RS i ‘narodnom dobročinitelju'”, sa puno gnjeva je javno govorio Lukić.

Pero Bukejlović, koji je dužnost predsjednika Vlade RS obavljao u periodu od 15. februara 2005. do 28. februara 2006. godine, n itada a ni poslije, se nije javljao na telefon, dok su u njegovom kabinetu rekli da je na sastanku. Stupili smo, međutim, u kontakt sa njegovim sinom Miloradom, koji nam je, na pitanje da objasni svrhu osnivanja nove firme u krugu “Trudbenika”, rekao da će razgovarati s ocem o tome i da će nam se “javiti narednih dana”. U Sindikatu su tvrdili, da u to doba, “Trudbenik”, u glavnom krugu u Usori zapošljava 177 radnika i još 71 radnika u naselju Bare i Tesliću.

Preduzeće je, prema finansijskom izvještaju, u prvom polugodištu 2012. poslovalo sa gubitkom većim od 500.000 KM, te za porez dugovao oko 2,7 miliona KM. “Trudbenik” je, zaključno sa 2011. godinom, imao akumulirani gubitak do visine kapitala od četiri miliona KM, te zbirne obaveze od 8,3 miliona KM.

Prateći događaje u „Trudbeniku“ i vršeći provjere na osnovu pritužbi radnika, 24.09.2015. godine, CЈB Doboj podnio je Okružnom tužilaštvu Doboj izvještaj protiv pet lica zbog osnova sumnje da su počinili krivično djelo nepravilno izdvajanje sredstava pravnih lica i kričivno djelo oštećenje ili povlaštenje povjerilaca.

Radi se o odgovornom licu u privrednom društvu Trudbenik AD Doboj Peri Bukejloviću i njegovim saradnicima Branislavu Laziću, Luki Milošu, Miloradu Bukejloviću i Zoranu Јovanoviću kojima policija stavlja na teret da su ova krivična djela počinili u periodu od 2013. do 2015. godine. Kao odgovorno lice u privrednom društvu Trudbenik Pero Bukejlović je učestvovao u osivanju i registrovanju novog privrednog društva „Trudbenik Enerdži DOO Doboj“ preko koga su obavljane finansijske transakcije jer je Trudbenik AD kao jedini osnivač i vlasnik privrednog društva „Enerdži“ u to vrijeme bio blokiran. Na ovaj način određen broj povjerilaca stavljen je u nepovoljan položaj u odnosu na ostale povjerioce čime je onemogućena naplata potraživalja Poreskoj upravi, radnicima Trudbenika i Gradskkoj toplani. Ovim krivičnim djelima, policija navodi, da su prijavljeni pricinili materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 6. 346 272 KM bez obračunate kamate, pri čemu je za privredno društvo Trudbenik pribavljena protivpravna imovinska korist od 951.909 KM. Već i pomenuti Izvještaj Centra javne bezbjednosti Doboj otkriva način na koji  je bivši premijer Bukejlović, pokopao firmu sa 1.350 radnika a istorija rada i djelovanja ove firme otkriva njenu važnu ulogu u razvoju Doboja.  Inače, fabrika kompresora i opreme, svjećica i pneumatskih alata „Trudbenik“ osnovana je 1949. godine i radila je sve do 5. oktobra 2015. godine.

TRUDBENIK AD DOBOJ

Fabriku ni rat nije zaustavio, ali je podlegla pod teretom problema izazvanih nedomaćinskim upravljanjem i izvlačenjem novca većinskih vlasnika nakon privatizacije na čijem je čelu bio bivši premijer Republike Srpske Pero Bukejlović.

Početkom devedesetih „Trudbenik“ je zapošljavao 1.350 radnika, a imao je pogone u Doboju na Usori, na lokalitetu Bare u ovom gradu i u Tesliću, a podmirivao je tržište kompresora bivše države i izvozio u inostranstvo. Fabrika je čak i tokom rata radila punom parom iako je tada zapošljavala oko 50 odsto radnika u odnosu na raniji period, a izvoz kompresora u Sloveniju, Makedoniju, Hrvatsku i Srbiju nastavio se neometano. Uvoz i nekonkurentnost nakon rata pokrenuli su lavinu problema. Fabrika je dva puta bezuspješno nuđena na prodaju putem tendera, a konsolidovani gubitak na kraju 2006. godine iznosio je 7,8 miliona maraka, dok su kratkoročne obaveze iznosile 6,8 miliona KM.

ISTORIJA UNIŠTENJA I PLJAČKA IMOVINE „TRUDBENIKA“

„Trudbenik“ je privatizovan 22. marta 2008. godine zajedno sa dvije kćerke-firme, a u njenom vlasništvu bilo je 27.000 kvadratnih metara poslovnog prostora i 140.000 kvadrata zemljišta na lokacijama u dobojskim naseljima Usora i Bare i u Tesliću.

Ugovor su tada potpisali direktor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske Jasminko Jotić i Radovan Tafra u ime konzorcijuma firmi „Aikon“ i TEP iz Zagreba i „Kompair“ iz Doboja čiji je vlasnik Bukejlović. Konzorcijum se ugovorom o kupovini 57,4 odsto kapitala obavezao na uplatu 500.000 KM, investicije od 3,1 milion maraka, te povećanje broja zaposlenih sa tadašnjih 301 na 355 u roku od tri godine. „Aikon“ i „Kompair“ kupili su po 27 odsto, a TEP 3,4 odsto kapitala. Umjesto oporavka krenulo je komadanje „Trudbenika“ i izvlačenje novca iz fabrike, a za te potrebe osnovan je „Trudbenik Energy“ čiji je direktor bio Bukejlović. Krivična istraga protiv Bukejlovića, njegovog sina Milorada i još trojice povezanih rukovodilaca pokazala je da su tokom 2013. i 2014. godine „nepravilnim izdvajanjem sredstava“ ispumpali preko 6,3 miliona KM. Fabrika je 2014. godine u poplavi pretrpjela žestok udar koji joj je prepolovio obim proizvodnje. Mulj i blato koje je donijela rijeka Bosna onesposobili su pogon na tri mjeseca.

Ovo se odmah odrazilo na poslovanje, narudžbe nisu mogle da budu ispunjene, a priliv novca u fabriku je potpuno prestao.

Bivši premijer je upropastio preduzeće do te mjere da je čak koristio 88.000 maraka sredstava iz Fonda radničke solidarnosti u koji su zaposleni izdvajali novac za pomoć kolegama u nevolji.

Imao je i svoj „sindikat“ koji je bez pogovora štitio njegove interese.

Konačno, 5. oktobra 2015. godine proizvodnja je stala, a fabrici su isključeni struja i voda. Radnici su tada organizovali stražu da sačuvaju fabriku od pljačkanja. Osam mjeseci kasnije otvoren je stečajni postupak. Radnici su izlaz iz loše situacije vidjeli u reorganizaciji preduzeća, potraživali su 26 plata, a čak devet godina im nisu bili uplaćeni doprinosi. Održane su tri neuspjele licitacije sa ponuđenim iznosima od oko 19, 16 i 14 miliona KM. Vrijednost fabrike prije privatizacije procijenjena je na 36 miliona mraka, a u stečajnom postupku je snižena na dvadesetak miliona maraka. Kompanija „Siti mol“ iz Bijeljine kupila je u martu ove godine fabriku za 12 miliona KM, a svi radnici i povjerioci su uspjeli da se namire iz ove prodaje. Radnici su konačno dobili zaostale plate i doprinose, a u toku je prodaja posljednjih preostalih mašina iz ove fabrike.

Ipak, opet je najbolje prošao Bukejlović koji je na ovoj prodaji zaradio još 50.000 maraka, a kao vlasnik 27 odsto akcija dobiće još najmanje 270.000 KM kada se akcionarima podijeli preostalih oko milion maraka od prodaje stečajne mase. A još, pokušava dobiti i kamate.

Paradoksalno je da su se na listi za obeštećenje, odnosno povjerilaca, našla i četiri bivša direktora protiv kojih su dobojska policija i tužilaštvo podnijeli prijave zbog sumnji u brojne korupcionaške afere u ovom preduzeću i za trojicu optužnica stoji već četiri godine. Odnosno, proces utvrđivanja odgovornosti pred dobojskim sudom za njihovo učešće u višemilionskim malverzacijama je još uvijek u toku, a među njima je i bivši premijer Vlade RS Pero Bukejlović, koji je takođe bio u ulozi direktora, ali i suvlasnik „Trudbenika“ i radnici ga smatraju najodgovornijim za propast preduzeća i stečaj. Njemu je za neisplaćene plate određena isplata 19.200 KM, a još 26.247 KM je izračunato da se treba isplatiti Bukejlevićoj privatnoj firmi „Kompair“, čija djelatnost je konsalting, inženjering i usluge.

Na sjednici Skupštine grada Doboj usvojena je izmjena regulacionog plana na tom lokalitetu, po kojem će bivše preduzeće biti pretvoreno u tržni centar sa brojnim drugim sadržajima, kao što su rekereativni i dr.

Radnici su pred prestanak rada “Trudbenika” 2015. godine više puta štrajkovali, tražeći da reaguju Vlada i resorno Ministarstvo industrije i energetike zbog tvrdnji da Bukejlović, sa sebi odanim saradnicima, godinama pljačka, ne samo njih, već i RS. Više od deset godina radnicima nisu uplatili doprinose i poreze, a time ni budžetu RS i fondovima. Na licitaciju su se prijavila i akontaciju uplatila dva preduzeća, “Siti mol” iz Bijeljine i trgovačko preduzeće “Boks” iz Doboja, ali je licitaciji u Okružnom privrednom sudu u Doboju prisustvovao samo punomoćnik “Siti mola”.

„Kupac je u obavezi da u narednih 30 dana uplati ugovoreni iznos, nakon čega će biti organizovana glavna dioba sredstava povjeriocima. Osim Poreske uprave RS, čiji je punomoćnik bio suzdržan tokom glasanja, ponudu kupca iz Bijeljine prihvatili su ostali povjerioci“, izjava je stečajnog upravnika Dragana Prodića.

Dolazak „Siti mola“ u Doboj predstavlja spas za radnike i za Grad Doboj – konačno riješenje nagomilanih problema koje obezbjeđuje i socijalni mir, ispunjenje obaveza prema radnicima i nove investicije koje, već sada, pokazuju novo i lijepo lice Grad Doboja.