BANJALUKA – Profesor ustavnog prava Siniša Karan istakao je da sporna “rezolucija o Srebrenici” ne predstavlja ništa drugo nego još jedan direktni udar svjetskih moćnika i bošnjačkog establišmenta na Republiku Srpsku i srpski narod.
Karan je u izjavi za Srnu pojasnio da je Republika Srpska od svog nastanka 9. januara 1992. godine smetnja zagovornicima stvaranja unitarne i paraustavne BiH u srcu Evrope.
“Svjedoci smo svakodnevnih optužbi da Republika Srpska i njeni zvaničnici krše Dejtonski sporazum, dok sa druge strane od političkih predstavnika Bošnjaka i pojedinih diplomata sa sjedištem u Sarajevu gledamo stvarno raspakivanje tog istog sporazuma, nametanje odluka, te jednostrana i samovoljna istupanja bošnjačkih predstavnika na domaćoj i međunarodnoj sceni bez bilo kakvog dijaloga i konsenzusa”, istakao je Karan.
On je naglasio da se Republika Srpska zalaže za izvorni Dejton, slovo Dejtona i njegove ustavne okvire i normative kojima je stvorena BiH nakon raspada bivše Jugoslavije, dok sa druge strane postoje brojni, evidentirani pokušaji rastakanja Ustava BiH silom.
“U BiH je na đelu raskorak normativnog i stvarnog u BiH koji je dostigao svoj vrhunac tako da slobodno možemo reći da živimo u paraustavnoj državi ili državi bez ustava”, rekao je profesor ustavnog prava za Srnu, dodavši da nema institucije koju Bošnjaci, uz svesrdnu podršku stranaca, ne pokušavaju da privatizuju – od pravosudnih institucija, Ministarstva inostranih poslova u Savjetu ministara, do Predsjedništva i stalnih misija.
Karan je naveo da bi usvajanje “rezolucije o Srebrenici” bio završni čin političkog antidejtonskog đelovanja na ustavno uređenje BiH i da bi time bilo dovedeno u pitanje njeno dalje postojanje i opstanak.
“Nacrt ove rezolucije je napad na samostalnost institucija BiH, na način donošenja odluka u zajedničkim institucijama. Ovo je samo put ka stvaranju unitarne države što se može prevesti kao majorizacija u smislu pretvaranja BiH u vlasništvo samo jednog naroda i žigosanje Republike Srpske kao genocidne tvorevine i srpskog naroda kao genocidnog”, ukazao je profesor ustavnog prava.
Želje inicijatora pisanja ove takozvane reolucije i njenog eventualnog izglasavanja, rekao je Karan, veoma je jasna, smišljena i providna i vodi samo ka jednom – da se srpskom narodu dodijeli “znamenje” koje čak ni NJemačka nije ponijela, uprkos svim strahotama koje je počinila u 20. vijeku, a danas se besramno pojavljuje upravo kao jedan od njenih predlagača.
Podsjetivši na genocid koji je NJemačka počinila u Namibiji, Karan je rekao da su istoričari potvrdili da je njemački general Lotar fon Trota, koji je poslat u Afriku da uguši ustanak naroda Herero 1904. godine, naložio svojoj vojsci da zbrišu cijelo pleme.
On je dodao da je tada, prema istorijskim podacima, ubijeno oko 65.000 pripadnika naroda Herero i najmanje 10.000 članova naroda Nama, ističući da se zlo zaboravom ne može sahraniti kao da nije ni postojalo, jer postoje istorijske činjenice i podaci.
“A tek kada se sjetimo Drugog svjetskog rata i posljedica najvećeg zla 20. vijeka – fašizma, čiji je jedan od rehabilitatora upravo Bavarac Kristijan Šmit koji sjedi u Sarajevu i lažno se predstavlja kao visoki predstavnik. Fašisti su tada ubili oko 60 miliona ljudi. Tokom Drugog svjetskog rata NJemačka je izvršila genocid nad srpskim stanovništvom, kada je ubijeno između 900.000 i 1.200.000 Srba na području NDH i ostatka okupirane Jugoslavije.
Službeni izvještaj Demokratske Federativne Jugoslavije, kasnije Federalne Narodne Republike Jugoslavije, objavljen 26. maja 1945, navodi da je ukupan broj žrtava rata (ljudi svih nacionalnosti, ubijeni ili umrli kao posljedica rata) iznosi 1.685.000 -otadžbinskom podnijelu su Srbi. Zato oni danas i smetaju potomcima fašista, pa je pred srpskim narodom i Republikom Srpskom aktiviran još jedan otrovni mehanizam s ciljem unitarizacije BiH i anatemisanja srpskog antifašističkog i slobodarskog naroda!”, naglasio je Karan.
Modeliranje “istine”, rekao je on, vođeno je i vodi se i danas kroz selektivni, pristrasan i neobjektivan rad u oblasti istraživanja i dokumentovanja krivičnih dijela ratnog zločina pravosudnih institucija BiH, zloupotrebljavajući činjenicu da pitanje pravde, pravičnosti, pravne države, vladavine prava i prava na pravično suđenje u BiH nije samo pitanje iz domena pravosuđa nego suštinsko pitanje bića i funkcionisanja zemlje.
“S tim u vezi treba napomenuti da su i Sud i Tužilaštvo BiH zapravo nacrtali neki novi politički sistem u BiH kroz selektivno procesuiranje na štetu jednog naroda. Tužilaštvo BiH je u periodu 2005-2011. godina optužilo 189 osoba od čega: 132 Srba, 26 Hrvata i 31 Bošnjaka, dok je ukupan broj pravosnažno i nepravosnažno osuđenih lica u Sudu BiH: Srbi 1.093 god. i devet mjeseci, Hrvati 161 godinu i šest mjeseci i Bošnjaci 129 godina.
Podsjećam na Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje /kojom je rukovodio izraelski istoričar Gideon Grajf/ stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine u kojem je jasno utvrđen srazmjer žrtava na svim stranama, kao i da je termin ‘genocid’ za Srebrenicu netačan i neprihvatljiv”, naglasio je Karan.
Prema njegovim riječima, ovaj izvještaj predstavlja cjelovito i istinito sagledavanje ratnih događaja u srebreničkoj regiji, ali i u cijeloj BiH, te doprinosi jačanju povjerenja i tolerancije među narodima u BiH, konačnom pomirenju i suživotu sadašnjih i budućih generacija.
Imajući u vidu dalekosežne posljedice mogućeg usvajanje jedne ovakve rezolucije, a koje neminovno vode ka političkom obračunu sa pripadnicima srpskog naroda, institucije Republike Srpske daće odlučan odgovor na ovaj nečuveni akt kojim bi cijeli jedan narod bio žigosan.
“Cilj lažnog podmetanja epiteta genocidna tvorevina i genocidan narod je više nego jasan i s toga će i odgovor institucija Republike Srpske biti jasan i odlučan”, zaključio je Karan.
Komentariši