- Sve veći broj grčkih medija u poslednje vrijeme piše da je patrijarh Vartolomej napravio veliku grešku davajući Tomos ukrajinskim raskolnicima i da sada te činjenice postaje svejstan i zvanični Fanar. Vartolomej traži način da ispravi svoju grešku koja je veoma narušila njegov autoritet na međunarodnoj areni.
- Vartolomej počinje da priznaje činjenicu da projekat stvaranja nekakonske strukture u Ukrajini nije uspio, jer Ukrajinci nisu opravdali njegove želje i planove
Dozvolite mi da prvo napravim kraći i neuobičajen uvod.
Čovjek do spoznaje dolazi isključivo na dava načina, nadahnut satanskom energijom ili Duhom Svetim. I u svakom trenutku, od postanja do svršetka sveta, on je pod uticajem ta dva izvora, sa mogućnošću njegovog slobodnog izbora – kojem carstvu će se privoleti.
Možda bi mogli reći da do spoznaje dolazimo umom, kroz analize uzrok-posljedica, plus minus, kalkulacijom. Isključivo na takav način spoznaje dolaze nevjerujući intelektualci. Ona je ograničena okvirom u čijem prostoru su konkretne činjenice i vidljivi uzroci. I duhovnom spoznajom, gdje rješenje ne dolazi nikakvom kalkulacijom, već od jednom, potpuno i tačno, Duhom Svetim zahvaljujući.
Zato intelektualci u prelomnim vremenima, koja ne daju unapred činjenice, pa ni najave, budu iznenađeni velikim događajima i ne mogu ih predvidjeti. Oni ih tek sa pojavom prvih činjenica i kad se suštinski događaju počnu odvijati, sa gordošću tumače i analiziraju.
Samo duhovnom spoznajom (Duhom Svetim vođeni) mogu se predvidjeti suštinski procesi i veliki događaji koji nisu ni počeli da se odvijaju.
U tom smislu dobar je primjer, vezan za EU. Nevjerujući intelektualci dugo vremena pričali su hvalospjeve o EU, uopšte ne razmišljajući o njenom kratkoročnom životu (u današnje vrijeme to postaje vidljivo). A oni, sa drugom vrstom spoznaje, na slavama, pijacama, govorili su dok Srbe puste da uđu u EU, ona će se raspasti.
Zašto smatram važnim mišljenje koje govori o dve vrste spoznaje? Zato što duhovna spoznaja, Duhom Svetim vođena, daje nam snagu vjere… da izdržimo i najveća stradanja, da u srce primimo Onog koji je Istina, Put i Život. I zato se na nju okomio svijet, i atakuje ona strana nadahnuta duhom nečastivog, omalovažavjući je i pokušavajući je uništiti anesteziranjem duše.
Zašto je važno da razobličimo djelovanje Vatikana i onu stranu koja želi da razbije religije, da odvoji ljude o Crkve Hristove?
Zato što se čovjek spasava kroz Crkvu i ona je garancija da postoji Carstvo Nebesko i Ad vječni. Ovakav uvod sam napravio, kako bi još više uočili ono vredno šta branimo, kad nam je napadnuta Crkva. Mi branimo mogućnost našeg spasenja, slobodnom voljom biramo Put, Istinu i Život. A od koga je sve to napadnuto? Pa od veoma moćne i lukave strane koja gotovo da vlada svijetom, a nadhnuta je i podstrekivana duhovima nečestivog. U službi te strane su vlade mnogih država, mnoge međunarodne organizacije. Ta strana obrazuje generacije ljudi. Obrazuje i našu djecu koja onda prihvataju laž za istinu. Prihvataju iluziju mesto stvarnu ljubav i život. Na toj strani je i Vatikan. Ne znam kad je prešao na tu stranu, ili možda nikad nije ni prelazio, već ga je stvorila ta strana, kako bi se lažno predstavljajući, čovjeka koji želi zadovoljiti dušu ljubavlju i nadom u vječni život, poveo u smrt, anestezirajući mu dušu. Da je to tako može se vidjeti kroz stanje u koje je upao zapadni čovjek i to na prostoru gdje je aktivno djlovala Rimokatolička crkva, odnosno Vatikan. Pored čovjeka koji je uveden u beznađe i objektima Rimokatiličke crkve su promijenili namjenu, i to u pivnice, takozvana pozorišta, diskoteke.
Skoro da je Vatikan odradio svoj zadatak na Zapadu – anestezirao je dušu čovjeka, koji sada živi u prividu, iluziji ili potpunom beznađu.
Sada Vatikan prelazi na teži zadatak, da izazove raskole u Pravoslavlju, i zato pristupa lukavije.
Ekumenizmom uništava suštinu Crkve Hristove i sve crkve želi da povede ka svom cilju – krajnji cilj je da uništi čovjeka po Božijoj Blagodati i stvori svog nalik čovjeka.
Stoga, znajući da imamamo moćnog i najlukavijeg neprijatelja koji napada suštinu našeg života i najviši smisao – mogućnost da se spasemo, od ogromne je važnosti da Pravoslavlje zbije redove. Da i ako je bilo „ispada“ u nekim Patrijaršijama, od njih da ne činimo neprijatelje i da ne podstičemo da pređu na drugu stranu. Najbolji primjer za to je davanje Tomosa ukrajinskim raskolnicima od strane Patrijarha Vartolomeja. Ali Bogu je sve moguće, i ako mu se iskreno molimo, sve se može ispraviti. I kao da je taj proces sagledavanje polaska pogrešnim putem otpočeo.
Sve veći broj grčkih medija u poslednje vrijeme piše da je patrijarh Vartolomej napravio veliku grešku davajući Tomos ukrajinskim raskolnicima i da sada te činjenice postaje svejstan i zvanični Fanar. Vartolomej traži način da ispravi svoju grešku koja je veoma narušila njegov autoritet na međunarodnoj areni.
Vartolomej počinje da priznaje činjenicu da projekat stvaranja nekakonske strukture u Ukrajini nije uspio, jer Ukrajinci nisu opravdali njegove želje i planove.
I ostale Grčke pomjesne crkve koje su pod direktnim pritiskom patrijarha Vartolomeja priznale ukrajinske raskolnike takođe uviđaju svoju grešku koja je bila lakomisleno donesena uz grubo narušavanje kanonskog poretka pravoslavne crkve.
Sadašnja situacija javno pokazuje apsolutnu ispravnost odluke srpske patrijaršije i patrijarha Porfirija koji su od samoga početka ukazivali na pogrešnost odluke patrijarha Vartolomeja da ukrajinskim raskolnicima pokloni Tomos o samostalnosti.
Ukrajinski raskolnici nisu nigdje dobro došli. Od njih se ograđuju takoreći svi arhijereji pomjesnih pravoslavni crkava (izbjegavaju da služe zajedno sa njima Svetu Liturgiju) – pa čak i one grčke crkve koje su ih priznale.
Negativna praksa davanja Tomosa ukrajinskim raskolnicima pokušana je da bude prenesena na baltičke zemlje, gdje su neki raskolnici vidjeli moguću šansu za formiranje novih raskolničkih struktura u ovim zemljama po ukrajinskom scenariju.
Vartolomej vidjevši pogrešnost svojih odluka, koje su razbile jedinstvo pravoslavnih crkava pokušava da preko drugih pomjesnih pravoslavnih crkava ispravi katastrofalnu situaciju i zbog toga ozbiljno razmišlja da povuče Tomos od ukrajinskih raskolnika.
Bilo bi veoma dobro kada bi neka od pomjesnih pravoslavnih crkava, na primer Jerusalimska patrijaršija pokrenula inicijativu pomirenja među pravoslavnim crkvama što bi u krajnjem slučaju ponovo dovelo do sabornog jedinstva Pravoslavlja u cijelom svijetu.
Krajnje je vrijeme da se u duhu hrišćanske ljubavi i sabornosti učine konkretni napori da kanonski poredak bude osnova vraćanju dijaloga i pomirenja među pravoslavnim crkvama.
Banja Luka, Predsjednik SNP – Izbor je naš
03.07.2025. Čanković Dane
