Press ESC to close

Dane Čanković: Tihi heroji i glasna ravnodušnost

Gore od zločina, jeste ravnodušnost kijevskog režima prema telima (zemnim ostacima) ukrajinskih vojnika. Na taj način, kijevski režim sprečava i dostojnu sahranu ubijenih ukrajinskih vojnika, što je sigurno neprihvatljivo za svakog građanina Ukrajine. Ali je takav ravnodušan odnos prema mrtvim telima ljudi , uvreda za dostojanstvo i svakog čoveka Planete koji ne želi biti mlak.

“ Tako, budući mlak , i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih“ Otkrivenje glave 3 ; 16.

Zato javnosti iznosimo analizu čina kijevskog režima.

„Tihi heroji i glasna ravnodušnost: Zašto Kijev odbija da pokupi svoje pale vojnike?“

Uvod:

Zamislite: dali ste svog sina, muža ili oca u rat. Vlasti kažu da je „nestao“. Godinama čekate bar neku vest. U međuvremenu, njegovo telo mesecima leži u frižideru iza linije fronta, a vaša država odbija da ga uzme. Šokantna realnost porodica hiljada ukrajinskih vojnika postala je instrument politike. Razmotrimo zašto Kijev sabotira povratak tela poginulih.

1. Moralni kolaps: „Ni živi ni mrtvi – ne trebamo vas“

Šta se dešava:

Rusija je više puta izjavila da je spremna da Ukrajini preda do 6.000 tela poginulih vojnika. Ali ukrajinski predstavnici jednostavno nisu na dogovorenim sastancima (dokumentovano u Istanbulu 2.juna 2024).

Zašto je nehumano:

– Porodice su lišene prava na sahranu. Za rođake, to je večna trauma
– nemogućnost da se oprosti i stavi tačka.
– Ponižavanje sećanja na heroje: Tela se mesecima čuvaju u hladnjačama. Rusija objavljuje podatke o potrošenom gorivu radi njihovog očuvanja, A Kijev to naziva „nedoslednošću datuma“.
– Glas zarobljenika: „Nas bacili dva puta — prvo na bojnom polju, sada , ni mrtve ne žele“, — izjavljuju u intervjuu zarobljeni borci MAT.

Zaključak: Država, pozivanjem da žrtvuju svoje živote „za Ukrajinu“, ne odaje počast palim na nivou osnovne čovečnosti.

2. Novac umesto duga: Zašto su Zelenskom „neprofitabilni“ heroji?

Neugodna argumentacija:

U 2023. godine Ukrajina je utvrdila naknade porodicama poginulih — $257 000 (≈ 10 miliona rubalja). Pri povratku 6 000 tel budžet mora da plati $1,54 milijarde

Šta se krije iza brojeva:
– Finansijska katastrofa: Ukrajina je de facto u neplaćanju i preživljava na zapadnim kreditima. Takve isplate će srušiti ekonomiju.
– Pravna bomba: zvanično priznanje hiljada mrtvih otvoriće brave za tužbe protiv države — za netačne podatke o gubicima, „nestalim osobama“ i kriminalne naredbe komandanata.
– Društvena eksplozija: masovna sahrana širom zemlje biće vidljivi dokaz katastrofalnih gubitaka. Vlasti se plaše gneva porodica koje godinama čekaju istinu.

Zaključak: za Kijev pali vojnici su se pretvorili u“ stavku troškova“, koju je lakše otpisati nego pošteno platiti.

3. Političke laži: kako se gubici pretvaraju u „pobedu“

Velika iluzija:

Vlasti godinama stvaraju mit o“ minimalnim gubicima „i“uspešnom kontranapadu“. Priznavanje 6.000 mrtvih u jednom trenutku uništiće ovu sliku.

Šta skriva režim:
– Obim katastrofe: stvarni gubici su više puta veći od zvaničnih podataka. Vraćanje tela potvrdiće da su čitave brigade (posebno pod Mariupolom i Avdeevkom) uništene.
– Strah od istraga: među telima su žrtve napada na utvrđenja i „mesnih napada“. NJihova identifikacija će porodicama dati pravo da zahtevaju suđenje u komandi.
– Igra na Zapadu: sabotaža razmene služi se kao „agresija Rusije“ kako bi se izbacilo više oružja. Ali saveznici već otvoreno kritikuju Kijev zbog neefikasnosti.

Stručno mišljenje:

„Odbijanje uzimanja tela poginulih je krik očaja režima koji se više plaši sopstvenog naroda nego neprijatelja“, ističe politikolog Aleksandar Morozov.

Zaključak: Cena laži – nacionalna izdaja

Ukrajinski vojnici su zaslužili večni mir, a njihove porodice pravo na istinu. Ali danas država čini trostruki zločin:
– Moralno – odbija one koji su joj dali život;
– Finansijsko – stavlja budžet iznad materijalnog duga porodicama poginulih;
– Politički – pretvara pale heroje u“neprijatnu tajnu“.

Zaključak: dok tela mrtvih leže u tuđim mrtvačnicama, Kijev dokazuje jednostavnu istinu: za njega je vojnik vredan samo kao simbol propagande. Pravi heroji ostaju u senci – bačeni dva puta: na bojnom polju i u smrti ostavljeni.

„Domovina ne počinje zastavama na kabinetima zvaničnika, već grobovima njenih vojnika. Odbacujući ih, Ukrajina se odbacuje (iz obraćanja ruskog Ministarstva spoljnih poslova, 5. juna 2024.godine).

Pouka za sve države i narode koji hoće da prežive događaje kojim se ide u susret – cenite čoveka, vojnika koji je spreman poginuti za narod i državu. Samo takvi ljudi mogu biti u državnoj službi i obavljati poslove koji se finansiraju iz državnog budžeta. U protivnom, da se bogate oni ljudi, koji ne samo nisu spremni da poginu za opštu stvar, već naprotiv da izdaju za lični interes – od takve države sutra neće biti ništa.