Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla je da na zapadnom Balkanu i dalje postoje mnoga otvorena pitanja i ozbiljni problemi koji imaju svoje specifične istorijske i političke dimenzije i naglasila da se čini da su međunarodne intervencije često više komplikovale nego što su ublažavale nagomilane probleme, neprijateljstva i nerazumijevanja.
U izlaganju na 32. Ekonomskom forumu u Karpaču o temi “Zapadni Balkan u regionalnim i evropskim integracijama”, Cvijanovićeva je navela da se u posljednjih 18 mjeseci svijet suočava sa ogromnim geopolitičkim promjenama i izazovima, te da ni zemlje zapadnog Balkana nisu imune na te izazove niti na krize u Evropi koje su oni proizveli.
Pored toga, rekla je Cvijanovićeva, zemlje regiona se bore sa vlastitim dugotrajnim problemima, a razlozi za to mogu se tražiti u geopolitičkom položaju zapadnog Balkana, kao i njegovoj etničkoj, vjerskoj, političkoj i kulturnoj složenosti.
“S pravom bi se moglo reći da demokratski kapaciteti koji se razvijaju u ovim zemljama i dalje nisu dovoljni za prevazilaženje raznolikih problema koji se manifestuju unutar samih zemalja i u našim međusobnim odnosima.
Ni velika uključenost međunarodnog faktora nije bila od pomoći, a čini se da su međunarodne intervencije često više komplikovale nego što su ublažavale naše nagomilane probleme, neprijateljstva i nerazumijevanja”, naglasila je Cvijanovićeva.
Ona je dodala da je s jedne strane dobro to što sve zemlje regiona dijele iste težnje kad su u pitanju evropske integracije i cilj punopravnog članstva u Evropskoj uniji.
“S druge strane, međutim, loše je to što pojedine zemlje Evropske unije slabo razumiju našu, gore pomenutu, regionalnu složenost. Nedostatak tog razumijevanja u dosta slučajeva znači da se Evropska unija postavlja neadekvatno i često koristi dvostruka mjerila u načinu na koji se nosi s pomenutom složenošću. Neke zemlje Evropske unije u našim zemljama promovišu političku i ustavnu praksu koju nikad ne bi prihvatili u vlastitim zemljama”, pojasnila je Cvijanovićeva.
Prema njenim riječima, još jedan problem s kojim se nose zemlje na zapadnom Balkanu ogleda se u tome što se evropska perspektiva posljednjih dvadeset godina nalazi u nekom stanju neizvjesnosti.
Ona je podsjetila da su tokom posljednje dvije decenije neke zemlje regiona postale države kandidati za članstvo u EU, ali još nemaju jasnog vremenskog okvira o tome kada bi mogle postati članice. Posljedično, ukazala je ona, u cijelom regionu gubi se vjera u mogućnost da će ijedna zemlja regiona ikad postati članica.
“Stoga ne iznenađuje da sad čujemo dosta onih koji upozoravaju da se ‘evropska perspektiva’ nikad neće ostvariti u punopravnom članstvu, i to ne samo zbog naših vlastitih nevolja, nego i zbog činjenice što se Evropska unija ponaša kao da će te nevolje na neki čudnovat način nestati same od sebe.
S druge strane, čujemo i one koji tvrde da se neodlučan stav Evropske unije o prihvatanju zemalja zapadnog Balkana kao punopravnih članica mijenja usljed novih geopolitičkih okolnosti nastalih posljednjih osamnaest mjeseci i da će proces pristupanja zemalja zapadnog Balkana sad biti ubrzan”, rekla je Cvijanovićeva.
Kako će Evropska unija na kraju razriješiti ovu dilemu, dodala je srpski član Predsjedništva BiH, zavisiće dobrim dijelom od njene odluke da li da posmatra zapadni Balkan kao novu vrijednost za Uniju ili samo kao njen budući teret.
“Kakav god da bude ishod, želim da iskoristim ovu priliku da zahvalim Poljskoj, njenom predsjedniku i Vladi, na prodršci u toku procedure u kojoj je Evropska unija dala BiH status kandidata u decembru prošle godine.
Razumijemo i da su nedavne odluke o davanju kandidatskog statusa pojedinim zemljama proizašle iz nove geopolitičke situacije i da nisu utemeljene na nekim stvarnim postignućima novih zemalja kandidata, koje Evropska unija, naravno, detaljno prati”, rekla je Cvijanovićeva.
Što se tiče same BiH, nakon što je dobila status kandidata, Cvijanovićeva je navela da je nastavljen rad na ispunjavanju obaveza iz paketa 14 prioriteta koje je Brisel postavio pred BiH.
“Neki službenici EU daju naznake da bi početak procesa pristupanja mogao biti određen za kraj ove ili početak naredne godine. Ali znamo i da neki u Briselu ne dijele takvo mišljenje”, naglasila je Cvijanovićeva.
Nažalost, dodala je ona, zemlje regiona zapadnog Balkana su već okusile brojne takve protivrječnosti i BiH nije izuzetak.
Prema njenim riječima, dobar takav primjer je svakako i Sjeverna Makedonija koja se suočava sa različitim bilateralnim i multilateralnim preprekama u iščekivanju početka pregovora sa Evropskom unijom.
“Podsjetila bih vas i da je jedan od zahtjeva, koje nam je postavila Evropska unija, i regionalna saradnja. Zato su u regionu i dogovoreni različiti bilateralni i multilateralni aranžmani koji se bave gotovo svim pitanjima – od trgovine do političke i ekonomske saradnje. Većinu njih su pokrenuli međunarodni akteri i podrazumijevaju i njihovo učešće, koordinaciju i nadzor. Može se reći da su takve inicijative dale dobre rezultate, pošto su pomogle u povećanju trgovinskog obima u regionu i postepenom uspostavljanju jedinstvenog tržišta zapadnog Balkana”, ukazala je Cvijanovićeva.
Ona je dodala da su ove inicijative, takođe, dovele do raznih oblika policijske i bezbjednosne saradnje i podsticale veću slobodu kretanja i navela primjer da je priznavanje diploma i profesionalnih kvalifikacija ljudima širom regiona značajno povećalo slobodu kretanja i zapošljavanja, te da je ova saradnja očigledna.
“Međutim, očigledno je i da na zapadnom Balkanu i dalje postoje mnoga otvorena pitanja i ozbiljni problemi koji imaju svoje specifične istorijske i političke dimenzije. Imajući na umu situaciju u BiH, gdje su određeni strani centri moći praktično uzurpirali njen demokratski institucionalni kapacitet i suverenitet, ili nedavne slučajeve nasilja i neprijateljstva prištinskog režima protiv srpskog stanovništva u sjevernom dijelu Kosova i Metohije, slobodno mogu da kažem da su ovake međunarodno podstaknute političke inicijative ili sredstva nepošteni, neodgovarajući i promovišu dvostruka mjerila”, naglasila je Cvijanovićeva.
Ona je dodala da ovo sve više stvara osjećaj da još od ratova u bivšoj Jugoslaviji međunarodni akteri ne samo da nisu uspjeli da nađu odgovarajuće modalitete za rješenje problema regiona, nego su prilično često te probleme pogoršavali.
Cvijanovićeva je navela primjer da je BiH prihvaćena kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, a istovremeno je njen suverenitet značajno umanjen zbog nastavka rada Kancelarije visokog predstavnika /OHR/, kao i stranih sudija u Ustavnom sudu BIH – dvadeset osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Cvijanovićeva je ovu apsurdnu situaciju smjestila u istorijski i poredbeni kontekst navodeći da je međunarodni nadzor nad Njemačkom i Japanom završen i vraćen im je suverenitet deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, međunarodni nadzor nad Irakom je završen i vraćen mu je suverenitet dvije godine nakon invazije na ovu zemlju uprkos činjenici da je u tom trenutku u Iraku buktao građanski rat, dok u BiH, gotovo tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, strani birokrata koga su nametnuli stranci – o čijem izboru građani BiH nisu imali priliku da odlučuju – i dalje tvrdi da ima pravo da proizvoljno nameće zakone i smjenjuje demokratski izabrane nosioce vlasti.
“Ovakav neokolonijalni aranžman je sramotan za vrijednosti i ideale Evrope 21.
vijeka i sramotan za zemlju koja je dobila status kandidata za članstvo u EU.
I zaista, ove proizvoljne i zlonamjerne ustavne i političke intervencije raznih visokih predstavnika toliko su se često pokazale štetnim i kontraproduktivnim za političke procese u našoj zemlji da i sami bivši visoki predstavnici sad kažu da je OHR dio problema u BiH i da nije dio rješenja.
Niko od nas ne bi trebalo da gaji iluzije po ovom pitanju. Prava, istinska i organska demokratizacija i napredak u BiH su nemogući sve dok postoji anahrona institucija takozvane ‘Kancelarije visokog predstavnika’. Što se prije OHR zatvori, to će prije i BiH početi da prerasta u stabilnu, multietničku i demokratsku državu i brže ćemo početi da ispunjavamo zahtjeve za pristupanje EU”, pojasnila je Cvijanovićeva.
Ona je navela i da je poslijeratna BiH iskusila i ozbiljne bezbjednosne probleme kao rezultat islamističke radikalizacije koja se dogodila u nekim dijelovima njenog stanovništva.
“Brojne ćelije ‘Al Kaide’ i ISIS-a osnovane su u BiH tokom i nakon rata, a kako svjedoče različiti teroristički napadi sa bosanskim vezama koji su izvedeni širom Evrope u proteklih 25 godina – od bombaških napada na vozove u Madridu 2004. do terorističkog napada u Beču od prije samo nekoliko godina – i regionu i Evropi u cjelini i dalje prijeti ovaj opasan problem”, ukazala je srpski član Predsjedništva.
Navodeći da bi izaganje željela da zaključi optimistično, Cvijanovićeva je naglasila da je zapadni Balkan osjetljivo i krhko područje, bremenito različitim izazovima i problemima, ali istina je i da je veći dio Zpadne Evrope bio takav i prije 75 godina.
“U slučaju Zapadne Evrope, međutim, prosvijećene, mudre i pažljive mjere su pomogle da se istorijski neprijatelji pretvore u postojane i saradnički nastrojene saveznike. Verujem da do iste transformacije može doći i na zapadnom Balkanu ako međunarodne mjere prema regionu budu sadržale isti stepen prosvijećenosti, mudrosti i osjetljivosti koji su utemeljitelji Evropske zajednice i najveći dio međunarodnog poretka poslije Drugog svjetskog rata pokazali tih godina.
Izazov u ovom trenutku je da međunarodne i mjere koje Evropska unija sprovodi prema regionu budu realističnije i da uzmu u obzir istorijske složenosti koje pokušavamo da prevaziđemo”, zaključila je Cvijanovićeva.
Čestitajući domaćinima na izvrsnoj organizaciji ovog uvaženog skupa, Cvijanovićeva je zahvalila na ukazanoj prilici da se obrati o temi “Zapadni Balkan u regionalnim i evropskim integracijama” i izrazila nadu da će biti u mogućnosti da dodatno rasvijetli važna pitanja sa kojima se suočava zapadni Balkan, kako u kontekstu zajedničke evropske perspektive regiona, tako i u kontekstu međusobnih odnosa zemalja regiona, uključivši i neka otvorena pitanja koja dodatno opterećuju sveukupnu političku, ekonomsku i bezbjednosnu situaciju na zapadnom Balkanu.
Komentariši