Press ESC to close

Disident.infoDisident.info

Berislav Đurić: Od objave do islamizma – PUNO VIŠE OD RECENZIJE KNJIGE 02/14

PUNO VIŠE OD RECENZIJE KNJIGE
DUHOVI PROŠLOSTI
DžEVADA GALIJAŠEVIĆA
U IZUZETNOJ ANALIZI BERISLAVA ĐURIĆA

FELJTON:

Berislav Đurić, Veliki intelektualac iz Banjaluke, kao utricajna javna ličnost, analizirao je najnoviju knjigu Dževada Galijaševića „Duhovi prošlosti“..

„Duhovi prošlosti“ su u proteklih mjesec dana promovisani u Banjaluci, Doboju, Derventi, Brodu i Novom Gradu. Veliko interesovanje čitalačke publike, stručnih krugova i javnosti bili su ključni razlog zbog koga je ovu izuzetnu knjigu pročitao i analizirao poznati banjalučki intelektualac Berislav Đurić.

U četrnaest nastavaka „Disident“, ekskluzivno objavljuje uvu analizu u formi jedinstvenog feljtona.

Od objave do islamizma

Da bismo bolje razumjeli pojedine dijelove ove knjige vrijedi se podsjetiti na neke manje-više poznate činjenice.

Islam[1] (al-islam: predanost jednom Bogu) je poslednja monoteistička, abrahamska religija, utemeljena u VII vijeku od strane proroka Muhameda čiji se sljedbenici nazivaju muslimani, „vjera borbenih pojedinaca“[2]. Časni Kur'an je sveta knjiga muslimana koja je, po vjerovanju muslimana, poslednja Božija knjiga objavljena poslednjem Božijem poslaniku, Muhamedu posredstvom meleka Džibrila. Objava se dogodila tokom 23 godine, od 610. do 632. godine. Početak Islamske ere se računa od 622. godine, od hidžre i prelska proroka Muhameda iz Meke u Medinu. Od ove godine počinje postepeno širenje islama.

Islam nije samo predanost Bogu (iman[3]) i djela, odnosno način života, religija (din[4]) nego i izvor islamskih zakona (šerijat[5]) prava (fikh[6]).

Četiri su izvora islamskog prava, jurisprudencije (teorije i prakse):

  1. Časni Kur'an
  2. Sunet[7] i hadisi – sve šta je prorok Muhamed govorio, radio ili (prećutno) podržavao
  3. Idžma[8] – saglasnost islamskog umeta oko nekog zakona
  4. Kijas – teološke analogije na osnovu prva tri izvora.

Islamsko vjerovanje (akaid[9]) sadrži šest temeljnih vjerskih istina, vjerovanje u:

  1. jednoga Boga – Alaha, nestvorenog stvoritelja, svemogućeg i milosrdnog, koji je preko poslanika slao objave svim ljudima.
  2. božije anđele (meleke) stvorene od svjetlosti (nur) i u postojanje njihove suprotnosi, stvorenih od vatre (džina) i Šejtana (Đavola), praoca džina, posrnulog anđela (meleka) Iblisa[10].
  3. (kitabe) božije Knjige (Objave): Toru (Tevrat), Psalme Davidove (Zebur), Jevađelja (Indžil) i naravno Kur'an kao i kratke objave (oko 100), svici, listovi (suhufi[11]).
  4. božije poslanike Adama (Adema), Nou (Nuha), Abrahama (Ibrahima), Mojsija (Musu), Isusa (Isu) i Muhameda.
  5. Apokalipsu (Kijametski dan) i Sudnji dan.
  6. predodređenje (kader), sve je sa Alahovom voljom i određenjem.

        Pet stubova islama

Prema islamu, čovjek je religiozno biće. U islamu postoji pet vjerskih dužnosti (ibadet[12]).

  1. ispovjedanje vjere (kelime i шehadet[13]) kojom svjedoči pripadnost islamu
  2. pet dnevnih obrednih molitvi (namaz)
  3. ramazanski post
  4. dobrovoljni prilozi (zekat)
  5. hočaшće u Meku (hadž)

Islam dijeli svijet na Dar-ul-islam[14], „Islamski svijet“ ili „svijet mira“ i Dar-ul-harb ili Dar-ul-kufr, „neislamski svijet“, „svijet nevjernika“ ili „svijet rata“, svijet u kojem vladaju neislamski režimi i zakoni, nemuslimani – nevjernici.

U državnom smislu, kalifat ili hilafet je islamski oblik državne vlasti na čijem čelu se nalazi kalifa / halifa[15], državni i duhovni poglavar zajednice muslimana (islamske ume), nasljednik proroka Muhameda.

Najveći dio muslimana, oko 85% su suniti[16],[17] koji smatraju da halifu, nasljednika proroka Muhameda bira narod ili predstavnici naroda, dok шiiti[18] priznaju Muhamedovog nećaka Aliju[19] i njegove potomke za jedine punopravne naslednike Muhamedove svetovne i duhovne vlasti (nasljedna vlast). Vrlo brzo su i suniti naшli način da uvedu nasljednu, dinastičku vlast. Prvi sunitski halifa, poslije Muhameda je bio Ebu-Bekr[20], Muhamedov tast i pratilac (ashab). Nasljedno pravo uvodi Omejadska ili Emevijska dinastija poslije koje slijede Abasidska i Fatimidska dinastija koju nasljeđuje Otomansko carstvo. Posebno jačanje i procvat su donijeli Abasidi (od sredine VIII do sredine XIII vijeka) čije je sjediшte bio Bagdad, kada je doшlo do procvata nauke i kulture, a islam je bio moćan i ekonmski, vojno i politički, u odnosu na Evropu.

Sunti se dijele prema шkolama sunitskog prava (mezheb). Bosanski muslimani Boшnjaci pripadaju hanefijskom mezhebu[21], maturidijskom akaidu[22], teologa Abu Hanife (702. – 767.) iz Kufe u Iraku i islamskog pravnika (fakih) Ebu Mensur el-Maturidija (umro 944.), koji je stavljao veći naglasak na ulogu razuma u razumijevanju i interpretaciji akaidskih pitanja.

Posredstvom islamskog svijeta su u Evropu dolazile nove ideje ali i znanja antičke Grčke, pa su tako biblioteke na Iberijskom poluostrvu pod Mavarima bile prebogate sa nezamislivim brojem knjiga i ondaшnji centri globalnog znanja. Jedan od primjera je prvi susret usnule Evrope sa aritmetikom i arapsko-indijskim pozicionim, dekadnim sistemom zahvaljujući Leonardu Pizanu – Fibonačiju шto je bilo preduslov za razvoj matematike, nauke, tehnike i jačanja ekonomske, vojne i političke moći evropskih država i Renesanse.

Ovaj uzlet Evrope je doveo da naučne i tehnoloшke dominacije, ekspanzije evropskih država tako da su i HVII i HVIII vijeku mnoge muslimanske zemlje pale pod kolonijalnu vlast superiornih evropskih sila. Ova okolnost je za rezultat imala reformu islama (idžtihad) u uskom krugu nekoliko islamskih teologa, a potom i do praktične primjene te reforme i nastanka islamizma, političkog islama.

[1] https://islamskazajednica.ba/index.php/dini-islam-m, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:09

[2] Imam Homeini, Islamska vlast, str. 2 Beograd, 1990.

[3] https://www.facebook.com/photo.php?fbid=466543058840858&id=100064555035262&set=a.451238797037951&locale=hr_HR, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:19

[4] https://mesihat.org/2024/05/11/pojam-din-u-interpretaciji-kurana/, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:22

[5] https://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0erijat, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:27

[6] https://bs.wikipedia.org/wiki/Fikh, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:31

[7] https://bs.wikipedia.org/wiki/Sunnet, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:34

[8] https://bs.wikipedia.org/wiki/Id%C5%BEma, stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 15:49

[9] Akaid ili akida (vjerovanje) je nauka direktno vezana za spoznaju Alaha, izražena kroz imanske šarte (šest stubova vjere).

[10] https://bs.wikipedia.org/wiki/Iblis , stranica posjećen 09. aprila 2025. godine u 23:09

[11] Osnovni razlog zbog kojeg se suhufi ne smatraju knjigama (kitabima) je taj što ne sadrže šerijatske propise, nego samo savjete, mudrosti i opomene.

[12] https://bs.wikipedia.org/wiki/Ibadet; apsolutna pokornost i robovanje Alahu (osjećanjima, mišlima, rječima i djelom), stranica posjećena 9. aprila 2025. godine u  10:12

[13] “Vjerujem i svjedočim da nema drugog Boga, osim Alaha, i vjerujem i svjedočim da je Muhamed Božji rob i Božiji poslanik!”

[14] https://bs.wikipedia.org/wiki/Darul-islam, stranica posjećena 13. aprila 2025. godine u  00:10  

[15] https://bs.wikipedia.org/wiki/Halifa, stranica posjećena 9. aprila 2025. godine u  10:56  

[16] Izvedeno od sunet, riječ i djelo

[17] https://sh.wikipedia.org/wiki/Sunizam, stranica posjećena 9. aprila 2025. godine u  11:23  

[18] https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ijitizam, stranica posjećena 9. aprila 2025. godine u  11:36  

[19] https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Šiizam, stranica posjećena 9. aprila 2025. godine u  12:16  

[20] https://sh.wikipedia.org/wiki/Abu_Bakr, stranica posjećena 10. aprila 2025. godine u  10:16

[21] https://hr.wikipedia.org/wiki/Hanefijski_mezheb, stranica posjećena 10. aprila 2025. godine u  10:45

[22] https://islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5775:maturidijev-ili-ebu-hanifin-akaid&catid=168&Itemid=218, stranica posjećena 10. aprila 2025. godine u  10:56