PUNO VIŠE OD RECENZIJE KNJIGE
DUHOVI PROŠLOSTI
DžEVADA GALIJAŠEVIĆA
U IZUZETNOJ ANALIZI BERISLAVA ĐURIĆA
FELJTON:
Berislav Đurić, Veliki intelektualac iz Banjaluke, kao utricajna javna ličnost, analizirao je najnoviju knjigu Dževada Galijaševića „Duhovi prošlosti“..
„Duhovi prošlosti“ su u proteklih mjesec dana promovisani u Banjaluci, Doboju, Derventi, Brodu i Novom Gradu. Veliko interesovanje čitalačke publike, stručnih krugova i javnosti bili su ključni razlog zbog koga je ovu izuzetnu knjigu pročitao i analizirao poznati banjalučki intelektualac Berislav Đurić.
U četrnaest nastavaka „Disident“, ekskluzivno objavljuje uvu analizu u formi jedinstvenog feljtona.
Mladobosanaci i Mladomuslimani
„Duhovi prošlosti“ se bave odnosom bosanskih muslimana Bošnjaka prema Srbima i Hrvatima, istorijskim događajima, psihosocijalnim osobinama kolektiviteta, ličnim ambicijama vođa i posljedicama odluka, u ime kolektiviteta. Nepromjenljiva je istorijska činjenica da je dio domaćeg stanovništva islamizovan. Promjenom vjere islamizovani Južni Slavni su morali da dokažu da su napravili otklon od svojih etničkih korijena „mi nismo Srbi, ni Hrvati“. Protok vremena je učinio svoje i tako je nastao poseban identitet koji nije ni srpski ni hrvatski. Taj identitet je uslovio odluke koletiviteta u prošlosti tako i danas.
Mladobosanci ili Mladomuslimani nije puko retoričko pitanje. Mlada Bosna[1] je bila višenacionalna organizacija čiji je cilj bilo oslobođenje Bosne od okupacije i stvaranje južnoslovenske države. S druge strane Mladi muslimani[2] su bili panislamističkka organizacija. Bez pretjerivanja možemo reći da je velika većina bosanskih muslimana bila naklonjena drugoj organizaciji dok su Srbi u potpunoosti bili za ideje Mlade Bosne. Indikativan je surovi odnos prema Srbima Sarajeva poslije atentata na prestolonaslednika Ferdinanda kada je došlo do masovnog linča Srba. Nije to bila ljubav prema Ferdinandu koliko mržnja prema Srbima. Da li je poraz Otomanske imperije i njen odlazak za bosanske muslimane bio oslobođenje ili okupacija, da li je poraz Austrougarske za Hrvate bio bio oslobođenje ili poraz? Za Srbe izvjesno jeste.
Ipak ne smijemo zaboraviti ni voz smrti kojim su Srbi Sarajeva 6. maja 1942. godine poslani na „đurđevdanski uranak“ u Jasenovac[3]. Tada je u vagone na kojima je pisalo „sedam konja ili četrdeset vojnika“ potrpano po 200 duša. Od 3.000 ljudi poslanih u jednom pracu do Jasenovca je stiglo oko 2.000 od kojih je preživjelo tek 200. U tom vozu su sa Srbima otpremljeni i oni muslimani koji se nikada nisu odricali svoje braće Srba. Atentator Gavrilo Princip je bio pripadnik Mlade Bosne, ne Mlade Srbije. Postojalo je i udruženje Mlada Hrvatska[4], starčevićanske omladine osnovano 1908. godine. Srbi su sanjali o slobodi, o vlastitom oslobođenju ali i oslobođenju drugih naroda i stvaranju zajedničke države. Problem je što većina drugih naroda te srpske slobodarske težnje nije shvatila kao oslobođenje nego kao velikosrpki imperijalizam i okupaciju. U ovom leži srpska zabluda i strašno stradanje. Ovo je razlog da su Srbi kao narod svima napravili državu, na vlastitu štetu, sem sebi. Za ovu zabludu nisu krivi drugi. Za ovu zabludu smo sami sebi krivi.
Srbi su braći muslimanima po Aleksi Šantiću poručivali „Ostajte ovdje“ i oni su ostali. Danas, potomci tih muslimana, poručuju nama, potomcima Alekse Šantića, da „palimo traktore“. Iako su i Mađarska, i Rumunija, Bugarska, Grčka, Španija bile pod muslimanskom okupacijom danas, sem u Bugarskoj, islamizovanog llokalnog stanovništva ni džamija nema. Srbi su bili Mladobosanci, a muslimani Bošnjaci su većinski prigrlili ideju mladomuslimanstva uz narativ o „multietničnosti“ koja se u Sarajevu pretvorila u multimuslimanstvo.
Nesporna istorjska činjenica je da je većina muslimana bila protiv Srba i za vrijeme otomanske, austro-ugarske okupacije i za vrijeme Trećeg Rajha i NDH, a jednako je i danas, sa NATOM protiv Srba, sa braćom Albancima … „Za Alaha, protiv Vlaha!“
Bez obzira na teška istorjska iskustva dijalog je potreban bez obzira na rezultat dijaloga. Pitanje je da li ima dobre volje ili političko Sarajevo sanja otomanske, velikobosanske snove da uz tuđu pomoć potčini ili protjera Srbe iako je prihvatljiv dogovor moguć. Uz striktno poštovanje Dejtonskog sporazuma, muslimani Bošnjaci bi mogli da pregovaraju sa islamskim državama na dobrobit svih, Srbi sa Kinom i Rusijom a Hrvati sa katoličkim Zapadom. Na ovaj način bismo brzo postali vrlo bogati i vrlo razvijeni. Da li je to u skladu sa interesima i željama (ne samo) naših protektora? Svakako nije! Prevjeravanje nije imalo humanističe ciljeve, stvaranje mostova među narodima i religijama. Odricanjem od vjere odricalo se i od nacije. Nove zajednice su pravljene kao vektor porjektovanja moći onih koji su vršili nasilnu promjenu identiteta. Paradoksalno je da su komunisti, ateisti koji su trebali biti građanski orjentisani tvorci Muslimanske nacije zasnovane na eksluzivno vjeskoj odrednici, a danas nas muslimani Bošnjaci koji dosledno slijede „Islamsku deklaraciju“ ubjeđuju o potrebu stvaranja građanskog društva.
Čak i muslimani Bošnjaci, zagovornici „građanskih ideja“ slijede ideje „Islamske deklaracije“. Licemjernim zagovaranjem „građanskog uređenja“ i unitarne države i njima je jasno da bi to bila islamska država po mjeri muslimana. Tome u prilog govori insistiranja da je na popisu 2013. godine bilo iznimno važno da muslimana Bošnjaka bude više od 50% i da demokratskim putem ostvare ratne ciljeve, unitarnu i islamsku BiH. Ako uzmemo izjave o jedinstvu muslimana onda ne treba mnogo mašte da, iz Alijinog ugla i njegovoim očima, vidimo da se Alija samodoživljavao kao otac i neprikosnovenog lidera nacije koji mesijanski i mojsijevski izvodi svoj narod iz „egipatskog ropstva“ jugoslovenstva i lažnog „bratstva i jedinstva“ sa nevjernicima!
Dio BiH sa hrvatskom i srpskom većinom nije ništa više do poželjni životni bošnjački prostor. Srbima i Hrvatima bi preostalo da se pokore i prihvate poziciju pravoslavnih Bosanaca (katolika) i vjerovatno, u narednoj fazi, pravljenje nekakve fantomske „pravoslavne“ (ne i katoličke) Crvke bosanske po ugledu na NDH. Već danas, nekada multietničko Sarajevo, je postalo multi-muslimansko Bliskoistočno Sarajevo vođeno mišlju, „Ukoliko BiH ne bude unitarna, onda je sav napor bio uzaludan“.
(Ne)prihvatanje Srba i Hrvata kao ravnopravnih partnera i sagovornika za poseljdicu će imati nove (ne)sporazume. Mnogima na Zapadu ni u Islamskom svijetu ne odgovara pošten dogovor i oni ga opstruišu, pa ipak, nada umire poslednja.
[1] https://sr.wikipedia.org/wiki/Млада_Босна, stranica posjećen 15. aprila 2025. godine u 09:32
[2] https://sr.wikipedia.org/wiki/Mladi_muslimani, stranica posjećen 15. aprila 2025. godine u 09:36
[3] https://sr.wikipedia.org/wiki/Ђурђевдан_(песма), stranica posjećen 15. aprila 2025. godine u 09:51
[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Mlada_Hrvatska_(Zagreb), stranica posjećen 15. aprila 2025. godine u 09:57
