PUNO VIŠE OD RECENZIJE KNJIGE
DUHOVI PROŠLOSTI
DžEVADA GALIJAŠEVIĆA
U IZUZETNOJ ANALIZI BERISLAVA ĐURIĆA
FELJTON:
Berislav Đurić, Veliki intelektualac iz Banjaluke, kao utricajna javna ličnost, analizirao je najnoviju knjigu Dževada Galijaševića „Duhovi prošlosti“..
„Duhovi prošlosti“ su u proteklih mjesec dana promovisani u Banjaluci, Doboju, Derventi, Brodu i Novom Gradu. Veliko interesovanje čitalačke publike, stručnih krugova i javnosti bili su ključni razlog zbog koga je ovu izuzetnu knjigu pročitao i analizirao poznati banjalučki intelektualac Berislav Đurić.
U četrnaest nastavaka „Disident“, ekskluzivno objavljuje uvu analizu u formi jedinstvenog feljtona.
Duhovi Dejtona ili teatar apsurda
Stare navike i običaju teško isčezavaju i kod Srba i kod bosanskih muslimana, današnjih Bošnjaka.
Naša istorijska iskustva su različita. Međusobno istorijsko iskustvo je i teško i često nažalost vrlo krvavo. Pitanje islamizacije je mučno i neprijatno suočavanje sa činjenicama i za Srbe i za Bošnjake.
Do islamizacije su dovele teške istorijske okolnosti, vrijeme okupacije strašnih stradanja, nasilja, straha i neizvjesnosti. Pa ipak istorijska je činjenica da se dio stanovništva srednjevjekovne banovine (kraljevine) Bosne priklonio okupatoru i tijelom i dušom, ali i identitetom odričući se ne samo vjere nego i identiteta, etničkih korijena i jednokrvne braće u čijoj je surovoj ekspoataciji i zlostavljanu voljno učestvovao četiri vijeka. Saradnici okupatora su, po definiciji, kvislinzi. Prihvatanje islama je podrazumijevalo apsolutno odricanj od srpskog nacionalnog identiteta, a novi muslimani su morali da dokažu da (više) nisu Srbi i da su sada dušom i tijelom dio ume Otomaskog halifata. Nije se moglo biti negdje između, izložen preziru i mržnji bivših sunarodnika Srba i neprihvaćen od novih. Tako su nastali „bosanski Turci“, ne u etničkom nego „Turci“ u političkoj definiciji nacije. Bosanski muslimani zbog ovih istorijskih okolnosti imaju u podsvijesti kodiranu lozinku „mi nismo Srbi“, iako ne svi dok je druga polovina identiteta – islam. Traženje identitetskog utemeljenja u bogumisltvu je vrlo neuvjernjivo i čak i da je istorijski tačno bogumili su bili ipak tek hrišćanski jeretici i etnički dio lokalne populacije, srpskog porijekla, poput katara Francuza. Borba Srba za slobodu protiv Turske je bila i borba protiv interesa ovdašnjih muslimana, a Srbi su bili i živi podsjetnik etničkih korijena najvećeg dijela bosanskih muslimana. To je uzrok mržnje znatnog dijela muslimana, ali svakako ne svih, prema Srbima. Ta mržnja je bila razlog strašnog linča Srba u Sarajevu poslije atentata na prestolonasljednika Ferdinanda kao i za vrijeme NDH i Trećeg Rajha. Ta odbojnost i mržnja je bila razlog strašnih zločina ne samo stranih mudžahedina nego i dijela domaćih muslimana tokom proteklog rata i terorističkih napada poslije rata. „Muslimani su braća“ još uvijek ne znači nemogućnost bratskih odnosa prema Srbima, ali ako uzmemo u obzir da je po islamu imanska (akidetska) veza[1] jedina veza (mimo očinske) koju islam priznaje i na osnovu koje gradi mnoge propise među ljudima i odbacivanje nacije onda je jasno zašto striktno pridržavanje islama znači da su bosanskim muslimanima bliži muslimani Afganistana nego Srbi sa kojima dijele iste etničke korijene!? Dakle, šerijat razdvaja između oca i sina, muža i njegove supruge shodno njihovoj akidi (imanu), da li su nevjernici(kjafiri) ili vjernici(mu'mini). Takođe, ljubav i mržnja (El-Vela’ vel-Bera’, tj. ljubav prema vjernicima i mržnja prema nevjernicima) u islamu je zasnovana na imanu i kufru[2], a ne narodnosti, naciji, etničkoj pripadnosti, rasi. Nisu samo Truci insistirali na odvajanju islamizovanih Srba od etničke matice. Na tome su vrijedno radili i Austrougari, NDH ali i komunisti koji su se strasno borili protiv „vladajuće nacije“. Komunisti su kao jedinu odrednicu identiteta bosakskih muslimana utvrdili – islam, a pripadnike vjerske grupe pretvorili u naciju – Muslimane, što je u skladu sa panislamizmom i time jednu etničku zajednicu dodatno i vjerovatno bespovratno podjelile na vjerskoj osnovi, dublje nego turski okupatori, iako još uvijek ima muslimana koji znaju svoje etničko porijeklo i nisu ga se odrekli. Paradoksalne su optužbe na račun Emira Kusturice od strane Bakira Izetbegovića da je Kusturica izdao i narod i vjeru!? U međuvremenu, bosanski muslimani Bošnjaci umjesto preispitivanja vlastite istorije i traganja za rješenjem, vođeni duhovima prošlosti, nastavljaju putem trasiranim od strane otomanskih Turaka, Kalaja, KPJ i Broza i na kraju Alije i njegove „Islamske deklaracije“. Nekada je kazna za suprotstavljanje ovoj struji bilo nabijanje na kolac, likvidacija maljem ili srbosjekom, za vrijeme komunista je to bilo „dobrovoljno“ progonstvo u Beograd, a za vrijeme i poslije poslednjeg rata suđenje za „ratne zločine“ (Karadžić, Mladić, Abdić …) ili barem za nepoštovanje samoproglašenog Šmita XIV na osnovu njegove odluke objaljene na internetu koja je „zakon“, jer „država … Bosna to je – ON, Šmit XIV“ ili prije Šmit(ler) i njegov ahbab Marfi(jaš)!?
Sa druge (srpske) strane sve je isto, kao prije stotinu godina kada je Arčibald Rajs pisao svoju poruku Srbima, pa i gore! Na žalost, ni drame Branislava Nušića, ni pripovjetke Radoja Domanovića, Ćopića, Andrića … ni film „Maratonci trče počasni krug“ nisu mnogo, skoro ništa promijenili na bolje. I dalje mediokriteti osrednje pameti, nadprosječno ambiciozni željni jako mnogo slave i „leba bez motike“ su bezobzirno, makijavelistički spremni da sluđuju i dijele narod vođeni vlastitim ambicijama i ličnim i stranačkim interesima, zaslijepljeno i strasno jurišaju na fotelje poput Mirka iz Maratonaca u poslednjem kadru filma čiji bjes i strast tope filmski traku. Na isti način i opozicija (u) Republici Srpskoj strasno juriša na fotelje istovremeno negirajući da se bore za vlast i najgrlatiji su u priči o morali bilo da se radi o Draganu Mektiću čiji je savjetnik Bojan Cvijetić[3] uhapšen u akciji „Transporter“ kao šef narko grupe ili Nenad Vuković koga je CIK BiH, na polovini mandata (!?), na silu ugurao u Dom naroda BiH izvlačenjem na tomboli, iz kuglice. Tradicija strančarenja „u ime naroda“ se nastavlja kao i prije stotinu i više godina. Trojka iz RS nema ni malo problema ni sa zapadnim ambasadorima ni sa Šmitom XIV i njegovom odlukom sa interneta tzv. „zakonom“ po kojem je organizovano lažno suđenje Miloradu Dodiku u neustavnom Sudu BiH. Glavni problem i opozicije (u)RS i muslimana je Milorad Dodik i SNSD. Paradoksalno je da u „Izbornom zakonu BiH“[4] piše da „Biračko mjesto ne može se nalaziti u vjerskom objektu, zgradi organa vlasti, zgradi koja je vlasništvo političke stranke ili u kojoj je sjedište političke stranke, zgradi koja je korištena kao mjesto za mučenja ili zlostavljanja, ili mjestu gdje se služi ili konzumira alkohol.“ Ovo ne vrijedi za neustavni Sud BiH koji je bio mučilište za Srbe[5] u proteklom ratu, a danas mjesto insceniranih suđenja legalnom i legitimnom predsjedniku RS Miloradu Dodiku po lažnom zakonu Šmita XIV. Sve to ni malo ne smeta Marinku Božoviću[6], načelniku Istočne Ilidže i članu Glavnog odbora SDS da izjavi da „očekuje hapšenje Milorada Dodika i podsjeća da on (Milorad Dodik) nije Republika Srpska iako se tako predstavlja“.
Nije problem u, vrlo blago rečeno, gafovima Božovića, Milićevića, Stanivukovića, Govedarice i posebno Vukanovića. Problem je u zaslijepljenim i ostrašćenim glasačima koji glasaju za političare koji zastupaju ovakve autošovinističke stavove!? Da li svi oni skupa misle da je pravna lakrdija sa Šmitovim „zakonom“ samo jedan presedan koji će predstavnicima ostrašćene opozicije otvoriti put ka vlasti trajnim eliminisanjem Milorada Dodika i da muslimansko Bliskoistočno Sarajevo i stranci neće poslije suditi SVIMA koji se drznu da iskažu neposlušnost Šmitu i muslimanskom Sarajevu? Poslije Milorada Dodika na meti tog neustavnog suda će biti bilo ko i zato sam slobodan da tvrdim da je ova sudanija pred velegalvatim kadijama simboličko suđenje svim Srbima, a ne samo i isključivo Miloradu Dodiku i time predsjednik Dodik postaje metafora Republike Srpske, sviđalo se to ili ne Božoviću. Opoziciju (u) Republici Srpskoj ne smeta mnogo šta pa ni nakaradni Ustavni sud BiH. U tom Ustavnom sudu sjede po dva Bošnjaka, Hrvata i Srbina i tri stranca, doduše danas u Sudu nema Srba. Ustavni sud BiH je paradoksalan jer je njegov rad definisan interno definisanim Pravilnikom o radu[7], kao da je u pitanju NVO ili udruženje građana!? Pored toga, ovako ustrojen Ustavni sud BiH narušava temeljni princip Aneksa 4, Ustava BiH o „dva entiteta i tri konstitutivna naroda“ jer se zahvaljujući tri stranca koja samovoljno imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, bez konsultacija sa Predsjedništvom BiH, iako je na to obavezan. Ustavni sud BiH se nameće kao ustavotvorac, često (implicitno) presuđuje, a ne ocjenjuje ustavnost presuda, ne reaguje na čak i laicima očigledna kršenja Ustava poput Šmitovog „zakona“ … Sve te nakaradnosti, kršenje Dejtonskog sporazuma, nasilne izmjene i nametanja su bezobrazno nazvana (zlo)duhom Dejtona koji zajedno sa duhovima prošlosti unosi nespokoj svim stanovnicima. Kada su onomad poništavani kupoprodajni ugovori sklapani tokom rata, jer su navono pravljeni pod pritiskom i narušavali individualna prava, to je bilo u redu, ali kada Republika Srpska otvori pitanje usvajanja novog Ustava doslovno u skladu sa Dejtonoksim sporazumom i odbacivanja silom nametnutih rješenja kojim se krše kolektivna prava Srbe onda je to „kršenje“ Dejtona i svetogrđe!?
Gdje prestaje logika, počinje Bosna …
[1] Islamska akida (vjerovanje) je čvrsto vjerovanje u Alaha Uzvišenog i u ono što to vjerovanje zahtijeva po pitanju tevhida – Alahove jednoće, vjerovanje u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, vjerovanje u odredbu dobra i zla, i vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavijestio Alah Uzvišeni u Kur’anu i Njegov Poslanik.
[2] Potpuno odsustvo vjere, imana.
[3] https://avaz.ba/vijesti/bih/813678/otkrivamo-detalje-zasto-je-ponovo-uhapsen-bojan-cvijetic-bivsi-savjetnik-dragana-mektica, stranica posjećen 19. aprila 2025. godine u 11:45
[4] https://www.izbori.ba/documents/documents/zakoni/poizpw110508.pdf, Član 5.1; Stav (3); strana 30, stranica posjećen 19. aprila 2025. godine u 12:03
[5] https://vijesti365.com/u-ratu-logor-u-miru-sud-za-srbe-u-sarajevu/, stranica posjećen 19. aprila 2025. godine u 12:05
[6] https://www.atvbl.rs/republika-srpska/aulic-prije-ili-kasnije-bozovic-ce-zavrsiti-na-politickoj-deponiji-14-4-2025, stranica posjećen 19. aprila 2025. godine u 12:26
[7] https://www.ustavnisud.ba/bs/pravila-suda, stranica posjećen 19. aprila 2025. godine u 12:32
