Ova Draga naša je zbilja nevjerojatna. Ako bi netko ustvrdio i da je luda, ne bi mu se moglo zamjeriti. Evo dokaza.
Tko bi, i u najluđim snovima, mogao zamisliti da se Bošnjaci-muslimani usuglase sa Dodikom glede Visokog predstavnika Schmidta. Tko bi mogao očekivati da će napadi Bošnjaka-muslimana na Schmidta biti teži nego oni od strane Dodika? Međutim, sve je u ovoj, na silu državi, moguće.
Počelo je, reklo bi se bezazleno. Svi bošnjački-muslimanski mediji, portali, stranački, bošnjački-muslimanski bottovi, napali su Schmidta zbog slučaja Kovačević. Kao, Schmihdt se, pismom putem svog odvjetničkoga tima, uključujući se kao prijatelj suda, nekoliko puta pozivao na izdvojeno mišljenje austrijske sutkinje Gabriele Kucsko-Staadmayer. Najvažnije što je tu spomenuto jest termin delegitimiranje ustavnog okvira, odnosno rušenje temelja države. Kod ovoga treba u vidu imati da je odlukom Ustavnog suda BiH U-5/98 eksplicitno navedeno kako je konstitutivnost (ustavotvornost) tri naroda, (Bošnjaka, Srba i Hrvata) „natkrovljujuće“ načelo Ustava Bosne i Hercegovine. Veoma važna je i činjenica da je Schmidt za ovo svoje pojavljivanje kao prijatelj Suda dobio potporu od Amerike jer je Amerika shvatila da presuda u korist Kovačevića vodi u demontiranje aneksa četiri Daytonskog sporazuma, a samim tim u rušenje cjelokupnog Daytona, što bi nesumnjivo dovelo do ponovnog rata.
Što je iz napada na Schmidta, glede slučaja Kovačević jasno ili što bi trebalo biti jasno i zadnjem slijepcu?
„Napadi na Schmidta (glede slučaja Kovačević) su jedna perfidna ujdurma jedne poluvojne grupacije poluintelektualaca“, piše franjevac Franjevačkog samostana „Sveti Petar i Pavao“ Tuzla i upravitelj Župe Srca Isusova Zvornik – Srebrenica, fra Franjo Ninić.
Što je, zapravo ovaj pokušaj Schmidta? Pokušaj je to spašavanje Bosne i Hercegovine od terora većinskog nacionalizma. Namjera slučaja Kovačević je sljedeća: Gurati tzv. građansku državu, po logici jednog Reufa Bajrovića, gdje će demografska većina, odnosno građanska većina po sistemu jedne izborne jedinice i sistemu „jedan čovjek – jedan glas“, Bošnjaci-muslimani vladati nad druga dva naroda, nad Srbima i Hrvatima. Tu ideju uvijek je po nalogu SDA, odnosno Bakira Izetbegovića, javnosti poturao Željko (Sejdo) Komšić. Nadalje, taj nekakav „Krug 99“, zapravo staračka filijala SDA, mahnito forsira nekakvu fantomsku ‘bosansku naciju’. Ono što javno, jasno i glasno treba kazati – ideja građanske Bosne i Hercegovine i ideja ‘bosanske nacije’ gora je i od najgoreg komunizma.
No, sve je to inakako išto dok Schmidt nije kazao kako su ratni zličinci Mladić i Alija Izetbegović u istoj ravni. I naravno krenula je lavina. Osudili su ga borci, ratni vojni invalidi i šehidske porodice. Čim kažem šehidske porodice jasno je da se radi o Bošnjacima-muslimanima. Osudila ga je „Dijaspora Bošnjaka-muslimana“, tražeći Schmidtovu javnu ispriku, osudio ga je i izvjesni Zlatko Lagumdžija, Bošnjački institut, te na kraju i većina delegata kluba Bošnjaka u Parlamentu!
U svemu ovome najmanje je važno naknadno pojašnjavanje iz OHR-a Schmidtove izjave jer za nju u narodu ima jedna divna izreka: Nije majka Muju klela zato što je kockao nego zato što se kasnije pravdao, nego da mi malo pogledamo taj odnos Mladić Alija Izetbegović.
Prvo: I jedan i drugi bili su optuženi za ratne zločine. Poznata je izjava Carle de Ponte ni dva sata nakon što je objavljeno da je Alije Izetbegović umro – Bio je optužen za ratne zločine, ali što ćemo sad kad je umro… Što će reći da nije umro vrlo lako je moguće da bi se njegov proces završio kao i Mladićev.
Gdje Schmidtova ogromna greška?
U neznanju, vjerujte u neznanju!
Jer da nešto zna Schmidtu bi bilo jasno da u Dragoj našoj Bosni i Hercegovini, ne da nema šanse usuglasiti, napraviti neku zajedničku stariju, a kamli noviju povijest između tri naroda, nego da nema ni teoretske šanse napraviti neki zajednički nastavni plan i program, zajedničke udžbenike! Da nešto zna o Dragoj našoj znao bi da ne postoji ta svjetska sila, ni deset Amerika ni deset Europskih unija, koji bi te narode prisilili na usuglašavanje zajedničke povijesti, zajedničkog nastavnog plana i programa, zajedničkih udžbenika, zajedničke heroje! Nadalje, da Schmidt nešto zna bilo bi mu jasno da bi nekim eventualnim referendumom u Bosni i Hercegovini, na „cijelom njenom prostoru“, više građana BiH Aliju Izetbegovića proglasila većim zločincem od Mladića jer bi u takvom eventualnom referendumu za to glasovao i veći broj Bošnjaka-muslimana, ne samo oni iz Kladuše. Bez nakane umanjivanja ratnih zločina za koje je krivac Ratko Mladić on Aliji Izetbegoviću i cjelokupnom njegovom zlu koje je ovdje posijao, počevši sa svojom „Islamskom deklaracijom“ i kasnjim odlukama, posebno onom da očisti Srednju Bosnu od Hrvata, ni vodu ne može dodati! Ovim napadima Bošnjaka-muslimana na Schmidta, oni samo daju za pravo Dodiku kada govori o Schmidtu. Oni potvređuju da je suđenje Dodikimpo Schmodtovom kaznenom zakonu političko suđenje. Dok ovo pišem još nije poznato jesu li Bošnjaci-muslimani održali ispred OHR-a prosvjed zbog toga to Schmidt „Blokira izgradnju moderne bosanske države“. Kad će Bošnjacima-muslimanima biti jasno da nema ništa od bosanske države? Nikad, a možda ni tada, rekli bi šatro.
Ako sve ovo nije dovoljno za shvatiti da je Draga naša luda država evo još jedan u nizu ‘bisera’.
Član SDS-a, Nešković, povukao je svoj prijedlog zakona o Ustavnom sudu. (bez stranaca u njemu) Navoditi njegova obrazloženja za taj potez je bespotrebno jer sve što navodi nisu pravi razlozi. Mnogo važnije od njegovih ‘razloga’ jest činjenica da su to povlačenje prijedloga zakona Bošnjaci-muslimani shvatili kao svoju pobjedu. Ono što ostaje, za sada, nejasno jest Čovićevo miješanje u sve to. Čime li je to Čović bio potaknut da pozove na sastanak petericu zastupnika u Klubu Bošnjaka Doma naroda Parlamenta BiH i kaže im kako HDZ ne će podržati Neškovićev zakon odnosno SDS-ov! Ono što je grozno, ako je istina što piše „Slobodna Bosna“, je da je to Čović uradio nakon što mu je Demokratska Fronta uputila javni poziv da se odrekne podrške Neškovićevom prijedlogu Zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Koliko su točne špekulacije nekih analitičara da se Čović toliko ponizio jer mu je Schmidt obećao, ako odblokira rad Doma naroda Parlamenta BiH, da će dobiti izmjene Izbornoga zakona koje će za vijeke vjekova eliminirati mogućnost da netko drugi (Bošnjaci-muslimani) Hrvatima biraju njihovog predstavnika ostaje za vidjeti. I sada jedno, krajnje osobno promišljanje, zar Čović ne zna za onu – obećanje ludom radovanje? Zar Dragan Čović ne zna kako Bošnjaci-muslimani NIKAD ne će pristati na izmjene Izbornoga zakona jer im tim izmjenama u vodu pada i teoretska mogućnost uspostave neke islamske Bosne(i Hercegovine)!? Zar ne zna da se to može dogoditi jedino da mađunarodna zajednica silom nametne takve izmjene?!
Draga naša, Žepče, 17. listopada 2024.
Anto Marinčić
Komentariši