Anto Marinčić: Velika ljubav

             Nije dugo trebalo, a da se ponovno javi netko od radikalnih islamista, vehabija sa svojim “naučavanjem”. Ne znam koliko to primijete obični građani, koliko oni čiji je posao sigurnost, ali je činjanica da su istupi tih nadri profesora, nadri naučenjaka sve češći i svakim danom sve radikalniji. Otprilike mjesec dana nakon istupa Nezima Halilovića i Haruna Hodžića u Nemiloj, gdje su uputili poziv da svaka mjesna zajednica gdje žive Bošnjaci-muslimani treba imati streljački stroj, poslije istupa akademika Esada Durakovića sa krajnje radikalnim stavovima, u Vogošći se javio Mithat Ćeman sa izravnom prijetnjom i pozivom na rat: “Nije pitanje hoće li biti rata nego kad će početi…živim u pričeku kad ću morati sa četnicima i ustašama da se ganjam”, između ostaloga kazao je. Dakle, Midhat Ćeman je jasno rekao i protiv koga će ratovati, samo što je Hrvate nazvao ustašama, a Srbe četnicima.  Nisam čuo niti jednog bošnjačkog-muslimanskog političara, kao niti jednog običnog građanina, Bošnjaka-muslimana, da su javno osudili bilo koji nastup tih islamsikh radikalista.

Treba li naglasiti da je šutnja znak odobravanja?!

            No, da se radi samo o šutnji pa inekako ali… Zar na radikalizaciju ne poziva i većina bošnjačkih-muslimanskih političara? Što znače izjave Rame Isaka, Zukana Heleza, Dženana Džonlagića, Mahira Mešalića, Sejde Komšića, Denisa Bećirovića, Zlatana Begića…? Ako se malo bolje pogleda nije teško razaznati jasnu taktiku – vikat ćemo drž’te lopova, a mi ćemo i dalje raditi lopovluke. Prevedeno na svakodnevicu to bi glasilo – svakim danom davat ćemo izjave kako je lopov Dodik, kako je lopov Čović, koristit’ ćemo sve nama dostupne medije kako bi s tim – drž’te lopova naveli međunarodnu zajednicu da hvata, (čitaj na bilo koji način) eliminira Dodika, koliko sutra i Čovića. Ako se dogodi da netko iz bošnjačkog-muslimanskog naroda kaže nešto što nije u suglasnosti sa ovom našom taktikom i njega ćemo napasti.

            Veleposlanica BiH u Lijepoj našoj, Elma Kovačević Bajtal izjavila je da je Hrvatska iznimno zaslužna za približavanje Drage naše EU te da vjeruje kako će još doprinijeti otvaranju pristupnih pregovora BiH sa EU u ožujku.  Ovu njezinu izjavu radikalni bošnjački-muslimanski mediji nazvali su skandalom. – Vidi ti što to ona nama radi, kako može odati priznanje državi za koju mi pokušavamo nametnuti laž kao istinu, da je Hrvatska agresor na BiH!? Kod ovoga svaki, ama baš svaki put, treba ponoviti istinu – Protiv Hrvatske, ali ni protiv Srbije, nije podignuta čak ni optužnica za agresiju na BiH, a kamoli da je donešena sudska presuda po kojoj bi te dvije države bile agresor na BiH! Činjenica da je Hrvatska tijekom rata zbrinula više od pola milijuna izbjeglica iz BIH, govori o suludosti ovakve optužbe, ali i o nekarakteru onih koji su spremni nekoga tko ga je pomagao zvati agresorom. – Dodikovu izjavu da, istinski, Bošnjaci-muslimani ne žele u EU, napast ćemo iz svih mogućih oružja jer ne bi bilo dobro da ta istina dođe do ovih međunarodnih bena. Takve naše izjave kazat će narodu, ali i ovim međunarodnim benama, da mi Bošnjaci-muslimani najviše volimo Bosnu (tu podrazumijevamo i Hercegovinu).

Zar ne vide koliku štetu tom taktikom nanose baš tom svom, bošnjačkom-muslimanskom narodu?

Doduše, nakon 20 godina moram priznati da su Bošnjaci-muslimani u pravu kada tvrde kako oni najviše vole Bosnu (koriste polovičan naziv države u kojoj žive, jer očito ne znaju kako im se točno zove država). Naime, 2004 godine u mojoj knjizi Bosna i Hercegovina bijeda nerazuijevanja nerazumijevanje bijede napisao sam da su tvrdnje tri naroda u Dragoj našoj da svako od njih više voli Bosnu i Hercegovinu iracionalne.

Evo dokaza da sam pogriješio.

Prema izviješću Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine 4926 poreznih obveznika, čiji je pojedinačni dug poreznoj upravi veći od 50.000 maraka, državi, odnosno F BiH duguje 2. 697.948.920 maraka. Dobro ste pročitali, više od dvije i pol milijarde!!! Među prvih deset su “Elektroprivreda BiH”, rudnici ugljena, “Kreka Tuzla”, “Zenica”, “Breza”, “Kakanj”, “GRAS Sarajevo”, “Klinička bolnica Mostar”, “Hidrogradnja Sarajevo”, “Željezara Zenica”…. Svi navedeni porezni obvenici su u vlasništvu Bošnjaka-muslimana te je više nego jasno da njihova ljubav nije iracionalna nego itekako izražena. U milijardama maraka. Dakle, jasno je da oni najviše vole Bosnu(i Hercegovinu). Vjerojatno stanje glede plaćanja poreza državi koju neizmjerno vole nije mnogo bolje ni kod Hrvata i Srba u Dragoj našoj, te se ovom prigodom javno ispričavam za pogrešne tvrdnje koje sam prije 20 godina naveo u mojoj knjizi.

Ovih dana je in spominjati Dan D. Tako su svoje mišljenje o tomu dali i neki političari, navest ću samo primjer Elmedina Konakovića, koji se pokušava nametnuti kao vođa nove bošnjačke-muslimanske politike. Naravno, ta priča o Danu D odnosi se na najavljeno Schmidtovo nametanje Izmjena izbornoga zakona (samo tehničkih) te najavu Republike Srpske da neće prihvatiti nikakvo novo nametanje zakona. Veli Konaković: “Bilo bi dobro da se sami možemo dogovoriti ali, eto, ne ide nam”. Konaković, naravno, nije iskren, Naime, Bošnjacima-muslimanima itekako odgovara nametanje izmjena Izbornoga zakona, kao i drugih stvari. Već sam pisao zašto im to odgovara. Kao prvo, nakon što Schmidt nametne te izmjene Bošnjaci-muslimani više neće htjeti ni čuti za bilo kakve daljnje dogovore oko izmjena Izbornoga zakona. Ako Schmdt nametne te izmjene smatrat će se pobjednicima nad Hrvatima, a to što će Republika Srpska dnijeti svoj izborni zakon, jer neće prihvatiti nametanje, smatraju da im također odgovara, jer se nadaju kako će Schmidt poslije toga Dodiku zabraniti politički rad. Današnja odluka Suda o razdvajanju postupka protiv Dodika i Lukića, tako jasno kazuje da je jedini pravi cilj te sudske farse, tog političkog suđenja, pod bilo koju cijenu eliminirati Dodika. No, sudeći po mngo čemu debelo su se preračunali. Zbog svjetske javnosti tim sudskim procesom ne mogu trenutno zabraniti politički rad Dodiku, jer teško da bi takvo što moglo proći u demokratskom svijetu, premda ništa kod ovoga nije isključeno, a drugo, što im nikako ne može ući u glavu je sljedeće – I kad bi im uspjelo skloniti Dodika poslije njega došao bi neki drugi Dodik, ali sa mnogo radikalnijim stavovima. Daj Bože da veoma brzo samo Bošnjaci-muslimani ne bi žalili za Dodikom.

I na koncu, ne znam zašto mi se danima u glavi vrti ime Vuka Brankovića. Zbilja, tko ono bijaše Vuk Branković? Možda netko od Srba zna nešto više o njemu.

Draga naša, Žepče, 17. siječnja 2024.                   Anto Marinčić