Vjerojatno vam se, poštovani čitatelji, dogodilo da nakon nekog dugotrajnog prijateljstva ili dugotrajne ljubavne veze nešto pođe po zlu. U početku, pogotovu kad cijenite tog prijatelja ili kad jako volite neku osobu, ne primijetite da je pošlo po zlu. Prvo to budu male čarke, mala razilaženja u mišljenju o bilo čemu, pa i o, na prvi pogled nebitnim stvarima, a onda u jednom trenutku shvatite da te prve male nesuglasce zapravo sve većim ubrzanjem vode do konačnog kraha prijateljstva, ljubavne veze. Pogotovu do nesuglasica i naglog ubrzanja k prekidu prijateljstva ili ljubavne veze dovodi situacija kada se previše ljudi umiješa u sve to sa nakanom spašavanja, a prije će biti razvrgavanja, prijateljstva, ljubavne veze, ili u slučaju Drage naša s nakanom spašavanja države Bosne i Hercegovine.
Mnogi su zaboravili ili uopće nisu ni razmišljali kada je došlo do prvog razmimoilaženja, do prve svađe, a to je u pitanju Drage naše najbitnije. Činjenica je da se ni najveći poznavatelji prilika i neprilika na ovom ‘brdovitom Balkanu’ neće usuglasiti kada je zapravo počelo ubrzanje k razlazu, k prekidu, prvo duhovne, a potom i svake fizičke veze. Nije mudro vraćati se u povijest i ispravljati ‘krivu Drinu’, ali ipak, vrijedi pokušati kako bi se donio zaključak koji bi bio najbliži istini.
Je li sve počelo prodorom Osmanlija na ove prostore? Mnogi će reći da je prva klica višestoljetnoga razdora počela baš tada.
Gdje se to vidi?
Ako malo pozornije pogledate vidjet ćete da skoro i nema Bošnjaka-muslimana koji će stoljetno vladanje Osmanlija na prostoru Drage naše nazvati okupacijom. Dakle prva mimoilaženja počela su tako što oni koji su tijekom tih stoljeća pod Osmanlijskom vlašću prelazili na islam boravak i vladavinu Turaka na ovim prostorima nisu smatrali okupacijom, nisu smatrali nečim nenormalnim, lošim, naprotiv, dok su drugi, oni koji ni po cijenu života nisu htjeli s kršćanstva prijeći na islam to smatrali okupacijom. Ali budući da je to daleko vrijeme pogledajmo što je slijedilo poslije.
Nakon odlaska Turaka sa ovih prostora, pjesnički rečeno nakon razlaza iz dugogodišnje bračne veze nametnute silom, mlada se odlučila naći novu vezu, novu ljubav. I stvorena je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (SHS). Ne lezi vraže, što bi rekli u našem narodu, vrlo brzo se pokazalo da ta nova veza ne počiva na ljubavi i bliskosti slavenskih naroda, kako su neki zanesenjaci to mislili i pokušalo se razvrgniti tu novu vezu.
Zbog čega?
Jesu li Srbi nastupali sa hegemonističkih pozicija, jesu li Hrvati izigrani unoseći svoj kapital u tu bračnu vezu? Svatko od tih strana ‘u braku’ ima svoje mišljenje i nitko od njega ne odstupa ni za jotu. Velika svjetska kretanja, posebno Drugi svjetski rat stavio je te nesuglasice, samo na prvi pogled, u drugi plan. A onda su svjetski ‘psihijatri’ donijeli odluku da se napravi jedna država, Jugoslavija. Na prvi pogled sve je to funkcioniralo, pogotovu jer je postojao policajac, točnije dva policajca, koji su tu ‘bračnu vezu’ održavali na životu. Ali, ti ‘dobronamjerni’ psihijatri, nakon dugotrajnog održavanja bolesnika (Jugoslavije) na životu samo iz svojih interesa, odlučili su se promijeniti terapiju, odlučili su se promijeniti svoj pristup održavanju te ‘bračne’ veze, odlučili su dopustiti raspad Jugoslavije. Promijenili su terapiju, rekli su da svaka od bivših republika ima pravo osamostaliti se, ima pravo ući u nove ‘ljubavne-bračne’ veze.
Eto, ako ste pozorno pratili konačno dolazimo do ‘nove ljubavi’, ‘nove bračne’ veze. Nova udavača postala je Draga naša. Međutim, već kod prvog dogovora o toj vezi došlo je do sukoba koji se na prvi pogled uopće nije činio velikim, ali je on u biti FUNDAMENTALAN!
Referendum o samostalnosti Bosne i Hercegovine, a dodatno i tekst, referendumskog pitanja!
Nakon sukoba, nakon svega, opet su intervenirali svjetski ‘psihijatri’. Kazali su da je potrebna nova ljubavna veza, ovaj puta u trokutu Hrvati, Srbi i Muslimani, koji su se vrlo brzo prozvali Bošnjacima. Ako pozorno pratite, ako me razumijete, u tom trokutu, u toj novoj vezi neki su poželjeli nešto što je, bar za sada nerealno, nemoguće. Srbi žele izaći iz tog trokuta, definitivno i konačno, međutim veliko je pitanje imaju li snage za to, veliko je pitanje koliko ih njihov ‘psihijatr’ dobro savjetuje, pogotovu jer ih taj ‘psihijatar’ (Rusija) ne savjetuje radi njihove dobrobiti nego prvenstveno zbog svojih interesa, koji Srbima, zaluđenim željom da po svaku cijenu izađu iz trokuta, još uvijek nisu vidljivi. Bošnjaci-muslimani, pak bi po svaku cijenu željeli zadržati taj novi brak iz, moguće nesvjesne, želje da oni budu alfa i omega te bračne zajednice, da oni vladaju sa druga dva partnera u tom trokutu pa su prihvatili svog ‘psihijatra’ Schmidta. Nažalost, naivni kakvi jesu, nije im jasno da taj njihov ‘psihijatar’ uopće nema dobre nakane prema njima. Vjerojatno zbog toga što sami ne znaju razmisliti ili opterećeni silnim unutarnjim problemima i željom da konačno oni sami jednom vladaju, jednostavno ne vide ‘šumu od drveta’, iako u dubini duše osjećaju da nešto sa tim ‘njihovim psihijatrom’, Schmidtom nije u redu, i dalje ga slušaju, sve se nadajući kako će im taj ‘psihijatar’, Schmidt pomoći. Nisu svjesni da ih taj Schmidt svakim novim savjetom, svakom novom terapijom, zapravo bode u srce i vodi do njihova potpunog kraha.
I tako zaslijepljeni, s oduševljenjem su prihvatili blokiranje otvaranja novog graničnog prijelaza Bosanska Gradiška – Novi Most – Gornji Varoš između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, točnije i Europske unije! Njihov novi heroj je Zijad Krnjić, član Upravnog odbora za indirektno oporezivanje. S oduševljenjem su prihvatili novi sedativ, sedativ koji će im umiriti, umrtviti živce. Tisuće Bošnjaka-muslimana na društvenim mrežama pozdravlja Krnjićev stav, zapravo pozdravlja ono što je Krnjiću u zadaću dao Bakir Izetbegović i njegova SDA.
A njihov ‘psihijatar’ Schmidt na sve to šuti. Ni riječi!
Znaju li dokle će ih ‘psihijatar’ Schmidt kljukati sedativima, tipa, riješit će pitanje državne imovine? Iako Schmidt nikada nije rekao da će to pitanje biti riješeno onako kako oni, Bošnjaci-muslimani očekuju, oni se nerealno zanose mišlju da im ‘psihijatar’ Schmidt želi dobro, da je na njihovoj strani.
Treći u tom ‘ljubavnom’ trokutu, Hrvati, nemoćni da učine ono što bi srcem željeli, uglavnom šute i trpe čekajući da se dogodi čudo koje bi im omogućilo da udovolje svome srcu, svojim željama. Ali čuda se rijetko događaju.
I onda Plenković na otvaranju tog novog graničnog prijelaza, koji nije otovren, izjavi kako se nada da će se ubrzati europski put Bosne i Hercegovine!
Da, kad vam kola krenu nizbrdo, ako ih ne zaustavite ODMAH čim su krenula ona svoj pad samo ubrzavaju i zaustave se negdje razbijena. Hoće li se ta kola moći popraviti, ili će se morati praviti nova kola pitanje je na koje će opet odgovor dati ‘pametni psihijatri’.
Čini mi se, pak da će svjetski ‘psihijatri’ od Bosne i Hercegovine napraviti ono što su isti ti psihijatri napravili od preinteligentnoga Jacka Nicholsona iz filma ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’, napravit će od nje potpunu ludaču, nesposobnu za daljni život.
Ubrzat će njezin potpuni krah jer Bosna i Hercegovina nema dovoljno ljubavi za trokut Hrvati Srbi, Bošnjaci, ni snage oduprijeti se bjelosvjetskim ‘psihijatrima’!
Draga naša, Žepče, 12. prosinca 2025. Anto Marinčić
