Press ESC to close

Anto Marinčić: Tko je glavni?

            Ovih dana postavljeno je jedno, na prvi pogled, provokativno pitanje, tko je glavni u „bošnjačkoj-muslimanskoj reprezentaciji“, odnosno s kim trebaju razgovarati hrvatski i srpski politički predstavnici u Bosni i Hercegovini, sa „Trojkom“ ili sa Bakirom Izetbegovićem, reisom Kavazovićem i Erdoganom. Odgovor na ovo pitanje mogao bi se iščitati iz  jednog događaja s kraja 2024 godine. Naime, u Zenici je obiježena peta obljetnica smrti iranskoga generala Qasema Soleimanija, zapovjednika Iranske revolucionarne garde Quds. Soleimanija i druge osobe čiji cilj je borba protiv zapadnih interesa te zemlje smatraju teroristima. Prema američkom Kongresu Soleimani je bio odgovoran za planiranje napada diljem svijeta uključujući i Balkan. Ubijen je 2020. u američkom napadu, a njegova eliminacija smatra se značajnim korakom u suzbijanju terorizma. Veze Soleimanija s Bosnom i Hercegovinom su bile itekako čvrste i počinju još devedesetih godina prošloga stoljeća, a posebno tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Iran je preko svojih špijuna i tzv. humanitarnih organizacija širio svoj utjecaj organizirajući obuku bošnjačkih-muslimanskih snaga te ih opskrbljivao oružjem. Ogromnoj većini građana Drage naše poznat je slučaj „Pogorelica“. U akciji SFOR-a 1996., u tom kampu, uhićeno je 11. muškaraca, trojica iranskih obavještajaca i osam pripadnika bošnjačkih-muslimanskih policijskih agencija. Oprema tog terorističkoga kampa bila je sofisticirana, a zaplijenjena dokumentacija otkrila je planove za napade na SFOR, strana veleposlanstva u Sarajavu, ali i na oporbene bošnjačke-muslimanske političare. Osoba o kojoj često pišem, skrećući pozornost na njeno  razorno djelovanje glede uspostave normalne i funkcionalne Bosne i Hercegovine, Šefik Džaferović, ne da je uhićen i procesuiran za mnoge ratne zločine, kao one nad Srbima u Vozućoj te nad Hrvatima u čuvenoj „Muzičkoj školi“ u Zenici, osoba koja je preuzela te uhićene od strane SFORA, u to vrijeme tajnik zloglasnog AID-a (Agencije za istraživanje i dokumentaciju), dogurala je u jednom mandatu čak do člana Predsjedništva BiH! Više je nego izvjesno da je baš Šefik Džaferović, naravno uz blagoslov i suglasnost pokojnog Alije Izetbegovića, omogućio djelovanje Soleimanija u BiH.

            I onda, iako to sve znaju, u Zenici se organizira skup pod nazivom „Mučeništvo i suverenitet“ na kojemu su se okuili predstavnici Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, pripadnici bošnjačke-muslimanske armije i naravno brojni građani koji sve to podržavaju. Muftija zeničkog Muftijstva, Muhamed Bilčević na skupu je veličao Soleimania i druge osobe povezane sa terorističkim organizacijama.

Što kazuje ova manifestacija?

Kao prvo, politiku Bošnjaka-muslimana  Bosne i Hercegovine ne vode Nikšić, Konaković, Forto i neki drugi koji misle da ih se nešto kod Bošnjaka-muslimana pita, njihovu politiku vodi Bakir Izetbegović, Erdogan i prije svih Islamska vjerska zajednica Bosne i Hercegovine, oličena u reisu, Mustafi Kavazoviću. Nekima bi sad trebalo postati jasnije zašto cijelo vrijeme pišem da je cilj bošnjačke-muslmanske političke oligarhije uspostava islamske Bosne i Hercegovine na načelima šerijata. Jer, kakvu bi to državu, osim islamske želio i mogao praviti jedan reis. Drugo, što valjda znaju ovi sa Zapada, politika Bošnjaka-muslimana je nevjerojatno prijetvorna, licmjerna je, igraju na dvije stolice, s jedne strane pričaju kako su oni za ulazak Bosne i Hercegovine u EU, u zapadne integracije, a s druge strane rade sve ono što je protiv europskih i zapadnih demkratskih vrijednosti.

Na četiri i pol godine zatvora, Sud Bosne i Hercegovine osudio je Mirzu Kapića jer je, kako je dokazao Sud, planirao napad na džamiju „Bosna“ u Zenici. Nekima je teško razumljivo ovo – Bošnjak-musliman pa planirao napad na džamiju. Zapravo, radi se o tome da je taj Kapić nezadovoljan politikom Bošnjaka-muslimana te vjerskih vođa jer bi on neko radikalnije naučavanje, neki radikalniji islam. Da nije tako ne bi surađivao i napad planirao sa osobama koje podržavaju radikalni islam, ne bi surađivao sa ISIL-om.

I nekoliko riječi o temi koja je ovih dana na samom vrhu – preslagivanje vlasti. Imaju li Srbi pravo nedolaziti na sjednice Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine i tako spriječavati smjene članova SNSD-a? Je li to nezakonito kako tvrdi, još uvijek, ministar vanjskih poslova Drage naše Elmedin Konaković. Je li to udar na državu BiH? I kod ovih pitanja odgovori su različiti, onakvi kako komu odgovaraju u ovom trenutku. Optužiti Srbe, prije svih SNSD malo je nezgodno, jer ne tako davno bojkotiranje rada Doma naroda vršili su Bošnjaci-muslimani. Što može uraditi Dragan Čović, odnosno Hrvati? Je li realno da će Čović, kako pišu bošnjački-muslimanski, uglavnom radikalni portali, „spasiti“ Dodika? Koliko je realno da će oporba u Republici Srpskoj ići na ruku bošnjačkoj-muslimanskoj političkoj oligarhiji?. Očito je da je kod SDS-a i PDP-a želja za vlašću, pa i mržnja prema Dodiku, toliko velika da će pogaziti sva domoljubna osjećanja Srba i ići u koaliciju sa Bošnjacima-muslimanima. Veoma je muguće da će i mađunarodna zajednica, prije svih (ne)legalni Schmidt, povući poteze koji bi mogli eliminirati Dodika iz vlasti. Više je nego jasno da će Sud BiH učiniti sve, pa i prekršiti sve pravne norme kako bi osudili Dodika i tako ga eliminirali. No, ono što oporbene stranke u Republici Srpskoj, ili ne znaju ili preko toga prelaze, nadajući se da će narod ako se eliminira Dodik do sljedećih izbora zaboraviti na njihovu izdaju.

U svemu ovome, pripadnicima sva tri naroda kao da ništa ne znači što je cijane kilograma kave skočila skoro na 30. maraka. Političare iz sva tri naroda, a pogotovu ove iz međunarodne zajednice to ni najmanje ne brine, jer svakako će većinu kava i hrane piti i jesti na račun države, točnije na račun onih koji za njihove izdašno honorirane funkcije daju svoj glas.

Na kraju da  odgovorimo na pitanje tko je glavni kod Bošnjaka-muslimana. Dakle reis, Kavazović, Bakir Izetbegović i Erdogan. Onome komu ovo nije jasno nema pomoći.

Draga naša, Žepče, 6. veljače 2025.                                     Anto Marinčić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *