Ništa od džabice! Nema para na mukte!
Iako se govorilo o silnim milijunima iz Europskoh fondova, točnije od fonda “Plan rasta Euroske unije”, političari u Dragoj našoj nisu uspjeli postići dogovor niti oko nacrta “Reformske agende”, tako da od obećanih 70 milijuna eura, bar za sada nema ništa.
Što je, zapravo razlog neuspjeha Bosne i Hercegovine?
Na prvi pogled veoma teško i kompleksno pitanje, međutim ako bi se sve raščlanilo na proste faktore odgovor je veoma, veoma jednostavan – u Bosni i Hercegovini nije kvalitetno riješeno nacionalno pitanje. Kad se ovo spomene odmah skoče dežurni kritičari, fol, neki demokratski nastorjeni analitičari, neki ‘građanski’ orijentirani tipovi, govoreći kako je u svijetu davno prevaziđen ustroj nacionalnih država, kako u Europi vlada građanski princip itd. Na prvi pogled mogli bi se usuglasiti s tim tvrdnjama, ali samo na prvi pogled jer…
Oni koji govore tako namjerno zaboravljaju da je današnja građanski ustrojena Europa do tog uređenja došla davno prije i što je također točno, krvavim ratovima, sukobima među etničkim zajednicama. Zar netko misli da se Flamanci i Valonci vole? Zar netko misli da se u Švicarskoj ne vodi računa koji je kanton većinski njemački, koji talijanski ili francuski? Istina to mi sa strane teško možemo vidjeti, ali otiđite u Švicarsku i, recimo, u njemačkom kantonu naručite u restoranu piće na francuskom jeziku. Veoma brzo dobit ćete vi to piće, ali samo domaći ljudi znat će da ste ga naručili na njemačkom dobili bi ga brže, minutu brže, ali ipak brže. O činjenici da svaki kanton u švicarskoj ima pravo na javne medije na svom jeziku i ostalim pravima do koji se došlo dugotrajnom političkom borbom da i ne govorim. U Kantonu Jura službeni jezik je francuski, a u kantonu Bery njemački i francuski, a značajno je to da su se ne tako davno razdvojili u dva kantona. Švicarska ima 26. kantona i kako se zna funkcionira jako dobro. Još 2004., u mojoj knjizi Bosna i Hercegovina bijeda nerazumijevanja nerazumijevanje bijede predlagao sam da se Bosna i Hercegovina ustroji sa 30. kantona, deset većinskih hrvatskih, deset većinskih srpskih i deset većinskih bošnjačkih-muslimanskih. I da sad ne idem u detalje, pravi problem je taj što Bošnjaci-muslimani Bosnu i Hercegovinu smatraju samo svojim državom.
Eto istinskog razloga zašto Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati kao normalna država.
Činjenica da ogromna većina Bošnjaka-muslimana državu u kojoj žive ne naziva njezinim punim imenom i prezimenom također govori o aspiracijama da je Bosna (pod tim oni podrazumijevaju i Hercegovinu) samo njihova država. Nadalje, primjer da su bošnjački-muslimanski zastupnici i dandanas protiv trećeg javnog tv. kanala na hrvatskom jeziku, čak su to proglasili štetnim po svoj vitalni nacionalni interes, a u ustavu piše da su službeni jezici hrvatski, srpski i bosanski, govori o željama za unitarizacijom, za hegemonijom. O činjenici da Republiku Srpsku žele uništiti na svaki mogući način nema potrebe govoriti jer se to vidi i “iz aviona”. Zar se, samo na nekoliko navedenih primjera, netko onda čudi zašto nije postignut dogovor oko “Reformske agende”!?
I sada dolazimo do, na prvi pogled, apsurda.
Protiv postizanja dogovora bili su većinski bošnjački-muslimanski kantoni! Potom se javi Elmedin Konaković izjavom da je šokiran. Šokiran jer je ovim potezom odgovornost skinuta sa Dodika. A prije nekoliko dana, tako besramno bošnjački-muslimanski mediji su govorili, i još uvijek će govoriti kako je Republika Srpska ta koja sve blokira, ali i Hrvati. Prava istina je ona koju govorim javno već godinama, bošnjačka-muslimanska politička oligarhija ne želi u EU! Ta oligarhija bi, da ikako može, a ne može nikako, od Bosne i Hercegovine napravila islamsku državu na načelima šerijata. I da ne bude zabune, SVE bošnjačke-muslimanske političke stranke, ma kako se predstavljale imaju taj cilj. Zbog tog cilja ide priča o građanskoj državi BiH, zbog tog cilja ne dopušta se promjena izbornoga zakona, zbog tog cilja ne dopušta se donošenje Zakona o Ustavnm sudu bez stranaca, blokira se rad Doma naroda, itd. Jer, ako odu stranci Bošnjaci-muslimani moraju sjesti za stol sa Hrvatima i Srbima te dogovoriti kako će biti ustrojena i kako će funkcionirati država!
Ako bi otišli strani suci iz Ustavnog suda, kako bi taj sud mogao izvan snage, pa i privremeno staviti Izborni zakon Republike Srpske? Kako bi odlaskom stranaca Bošnjaci-muslimani mogli spriječiti utemeljenje javnog tv. kanala na hrvatskom jeziku, itd?
Kako bi u slučaju izmjena Izbornoga zakona, Sejdo Komšić, taj prevarant i uzurpator hrvatskog mjesta u Predsjedništvu BiH, mogao u četiri mandata uzurpirati mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH? Ovako mu je očito lakše postupiti mimo prijedloga mnistarstva obrane i promijeniti raspored trojice hrvatskih generala, lakše mu je prekršiti Zakon o obrani BiH, Zakon o službi u Oružanim snagama BiH, zaobići Parlament BiH? I na koncu, ovako se puno ne brine zbog kaznene prijave koju je protiv njega Tužiteljstvu BiH podnio zamjenik ministra obrane Slaven Galić.
Da se Bosna i Hercegovina ustorji kao normalna država, recimo kao Švicarska, kako bi Želbeno vijeće Suda BiH moglo smanjiti kaznu sa 20. na 15 godina pripadniku tzv. Armije R BiH, Almiru Sarajliću Rokiju zbog zločina nad Hrvatima u Križančevu selu? A tek, kako bi Sud BiH mogao osloboditi Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahija, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića, Sadika i Šaćira Omanovića i Kasima Kavazovića? Po presudi Suda BiH ispada da je Almir Sarajlić supermen jer je sam uspio pobiti 64, što zarobljenih vojnika HVO, što civila?
Zar bi se moglo dogoditi da osuđeni ratni zčločinac tzv. Armije R BiH, Sakib Mahmujin, za zločine nad Srbima sakrije u Tursku i nitko ne traži njegovo izručenje? Naravno, zar bi se to moglo dogoditi i kod slučajeva Hrvata i Srba koji se “sklone” u ‘prijateljske’ zemlje kako bi izbjegli kazne?
O temi državno-pravnog ustroja Bosne i Hrecegovinesam napisao knjigu, a naravno mogle bi se napisati čitave studije. Međtim, kao što rekoh na početku, sve se svodi na kvalitetno riješeno nacionalno pitanje. U tom slučaju veoma brzo bi počeo gospodarski rast BiH, stranci bi ulagali bez uvjetovanja mijenajte ove ili one zakone, obični građani bi se okrenuli radu i stvaranju materijalnih dobara jer se više ne bi trebali brinuti kako će biti tretirani kao pripadnici jednoga, drugoga ili trećega naroda. I što je najvažnije, više ni jedan narod u Bosni i Hercegovini, niti Bosna i Hercegovina kao država, ne bi morali poput prosjaka pružati ruku pognute glave kako bi im EU ili međunarodna zajednica udijelila milostinju.
Draga naša, Žepče, 25 srpnja 2024. Anto Marinčić
Komentariši