Kratki rezime onoga što se događalo nakon što je raspisana tjeralica za Miloradom Dodikom, Stevandićem i Viškovićem, no prije toga pojašnjenje zašto je došlo do teih tjeralica.
Budući da je Dodik na sav glas tvrdio kako je Schmidt nelagalan te da Republika Srpska neće poštovati njegove zakone Schmidt je smislio način kako još više zakomplicirati stvari. Zbog toga je uveo politiku u pravosuđe Drage naše, intervenirao u kazneni zakon nametnuvši da je nepoštivanje njegovih odluka kazneno djelo. I da budemo jasni, Schmidt to nije mogao niti smio uraditi bez blagoslova svojih šefova, a šefovi su, naravno u Bruksellesu i Woshingtonu. Ohrabreni Schmidtovom intervencijom u kazneni zakon, bošnjački-muslimanski političari, predvođeni „Trojkom“, a ispred te Trojke uglavnom se ističe Elmedin Konaković, mistar vanjskih poslova Drage naše, donijeli su odluku da će ići u rušenje vlasti, izbacivanje najjače stranke srpskog naroda u Dragoj našoj, SNSD-a. Nakon što su Tužiteljstvo i Sud Bosne i Hercegovine raspisali tjeralicu za tri čovjeka na najvećim političkim funkcijama u Republici Srpskoj očekivali su da će oni biti uhićeni. Imalo pametnom čovjeku u Dragoj našoj odmah je bilo jasno kako bi eventualno uhićenje Dodika izazvalo novi rat za kojega se više nigdje ne bi moglo tvrditi da nije građanski, a koji bi se proširio i na cijelu regiju. Svatko tko prosječno poznaje stanje u Bosni i Hercegovini znao je da bi i sam pokušaj uhićenja Dodika izazvao pucnjavu, mrtve, što bi automatski značilo novi rat. Kasno shvativši da beha vlasti, precizno Bošnjaci-muslimani, ne mogu uihititi Dodika i drugu dvojicu u pomoć su pozvali EUFOR i interpol. Nakon što je stigao negativan odgovor od EUFOR-a i iz interpola su odgovorili da oni ne raspisuju tjeralice zbog političkih suđenja. Tada bošnjačka-muslimanska politička oligarhija čini još jednu glupost, žale se na odluku interpola kako bi ponovno dobili odbijenicu uz isto obrazloženje – ne raspisujemo tjeralice koje su motivirane politikom. Jedan u nizu dokaza da se radi o političkom progonu osoba koje ne mogu pobijediti argumentima, koje ne mogu pobijediti pameću, jest i presuda sutkinje Uzunović Dodiku, kazna zabrane političkog djelovanja u trajanju od šest godina. Nevjerojatna je količina gluposti kod donošenja takve presude. Ako su Dodika već osudili za kazneno djelo, rušenje ustavnog poretka, kakve je potrebe bilo donijeti kaznu u vidu zabrane političkoga djelovanja i tako potvrditi da se radi o političkom suđenju!? Pa ako je bilo tko osuđen na zatvorsku kaznu jasno je da ne može sudjelovati u političkom životu. Na stranu činjenica da je Schmidtu bila na raspolaganju mogućnost da mu zabrani poitički rad, nažalost, bošnjačka politička oligarhija nije shvatila tu Schmidtovu zamku. I nakon svega toga međunarodni političari rekli su jasno i glasno, više puta to ponovili, morate u Bosni i Hercegovini razgovarati, sve političke stranke moraju razgovarati i postići dogovor konsenzusom. Bošnjačka-muslimanska politička oligarhija kreće u avanturu uspostave nove većine sa oporbom iz Republike Srpske, najavljuju postavljanje psihijatrijskog slučaja, Vukanovića za ministra sigurnosti. Naravno da od toga nema ništa jer to ne mogu provesti. I dalje bošnjačkoj-muslimanskoj političkoj oligarhiji izgleda nije ništa jasno pa decidno tvrde da sa SNSD-om neće razgovarati, spominju uređenje Bosne i Hercegovine suprotno Daytonu, zagovaraju nekakvu građansku državu. U tom slmislu smeta im i Dom naroda. Vrlo brzo dobiju šamar iz Bruksellesa, u vidu poništavanja presude u slučaju Kovačević. No, budući da očito ništa ne razumiju, budući da je političko Sarajevo umislio da je Bosna i Hercegvina samo njihova, bošnjačka-muslimanska, ubrzo stiže još jedan šamar, ukida se tjeralica za Dodikom, a vrlo brzo i za Stevandićem Viškovićem.
Što će se događati dalje, posebno nakon što je Europski parlament usvojio izviješće Europskog povjerenstva o (ne)napretku Bosne i Hercegovine? Potvrda EU parlamenta o podržavanju suvereniteta i teritorijalnog intrgriteta nije nešto što se ne zana, oduvijek je tako, ali koliko će političari u Dragoj našoj ozbiljno shvatiti da se proces proširenja mora zasnivati na zaslugama? Hoće li, prije svega bošnjački-muslimanski političari razumjeti što u izviješću znače riječi „da moraju biti pokrivene interne raznolikosti u Bosni i Hercegovini, konstitutivni narodi i manjine, te potreba poštivanja svih presuda domaćih i međunarodnih sudova“? Kako će shvatiti poziv na hitnu provedbu ustavnih i IZBORNIH reformi, hoće li shvatiti da se mora donijeti zakon o VSTV-u, zakon o Sudu, da se mora imenovati glavni pregovarač, da se konačno moraju implementirati presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kako bi svaki građanin mogao biti biran te kako bi svaki konstitiutivan narod koji konstituira Bosnu i Hercegovinu mogao biti svoj na svome i birati SVOJE predstavnike? Hoće li političko Sarajevo konačno ozbiljno početi razmišljati o riječima, recimo zastupnika EU parlamenta Tomislava Sokola: „Ipak, glavni problem je bošnjački unitarizam koji danas predstavlja najveću prijetnju opstojnosti Bosne i Hercegovine kao države tri ravnopravna naroda. Priča o građanskoj državi samo je maska za hegemoniju najbrojnijeg naroda i odražava se u daljem onemogućavanju hrvatskog naroda da bira svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvo. Stoga je bitno da se u izviješću izrijekom potvrđuje načelo konstituitivnosti naroda koje je temeljni preduvjet dugoročne stabilnosti i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine“?
Hoće li im što značiti da je sve navedeno na EU parlamentu usvojeno većinom glasova europarlamentaraca?
Ili će se i dalje praviti ludi?
Kažu neki bošnjački-muslimanski analitičari da su građani u Dragoj našoj razočarani gospodarskim stanjem, da su razočarani zadnjim odlukama o ukidanju tjeralice za Dodikom, Stevandićem i Viškovićem. Je li im netko spomenuo koliko će biti razočarani ako i kad Sud poništi presudu Dodiku i oslobodi ga? A koliko li će tek biti njihovo razočarenje kad konačno bošnjačka-muslimanska politička oligarhija bude morala prihvatiti razgovarati i sa SNSD-om, pa čak i sa Dodikom! O njihovu razočarenju kada bude usvojen Izborni zakon po kojemu Bošnjaci-muslimani više ne budu mogli Hrvatima birati njihvog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine da i ne govorimo.
No, ako svi shvatimo da smo mi kao Bosna i Hercegovina nebitni svjetskim igračima, ako shvatimo da smo protektorat i da oni rade ovdje što hoće i kako hoće možda nećemo biti toliko razočarani.
Draga naša-Jadna naša, Žepče, 7. srpnja 2025. Anto Marinčić
