Vjerski muslimanski službenik, Nezim Halilović je muderis (nastavnik u medresi) koji vodi Ured za hadž Rijaseta Islamske vjerske zajednice BiH, također je bio i vodeći čovjek džamije kralja Fahda u Sarajevu koja je godinama pod nadzorom sigurnosnih služba zbog sumnje da ima veze sa islamistima. Dakle, visoki dužnosnik. Harun Hodžić je bio imam u IVZ. Tijekom rata bili su zapovjednici IV i VII, zloglasne muslimanske brigade. Halilović je odlikovan najvećim odličjem koje su dobivali pripadnici tzv. Armije BiH, Zlatnim ljiljanom te Grbom sa zlatnim mačevima. Na skupu u Nemiloj, mjestu blizu Vrandučkog tunela, koji je trebao biti potpora narodu Palestine, njih dvojica su to pretvorili u huškanje protiv onih koji nisu Bošnjaci-muslimani. Na tom skupu zagovarali su naoružvanje Bošnjaka-muslimana streljačkim oružjem, tvrdeći da svako i najmanje mjesto treba imati svoj streljački klub. Nijh dvojica očito ne znaju poučnu priču o susretu Sadama Huseina i Busha, a priča kaže:
Pozvao Sadam Busha u Bagdad. Sjede za stolom, razgovaraju. U jednom trenutku Sadam lupi šakom po stolu, Bush se trzne, a Sadam ga ispod stola udari po cjevanicama. Tako drugi, pa treći put. Veli mu Bush, dosta smo razgovarali, nego dođi ti kod mene pa ćemo nastaviti. Nakon pola godine dođe Sadam kod Busha. Budući da je znao što je uradio očekivao je nešto slično. Zbilja, u jednom trenutku Bush lupi prstom po stolu. Sadam je očekivao udarac po cjevanicama, ali ništa. I tako se ponovi još dva puta. Veli mu Sadam, dosta mi je bilo razgovora, odoh ja u Bagdad. U koji Bagdad, upita ga Bush?!
Tako muderis Halilović i imam Hodžić nagovaraju Bošnjake-muslimane da nogom u cjevanice (streljačkim oružjem) valjda udare po Hrvatima i Srbima, Hrvatskoj i Srbiji jer od njih, kao očekuju napad. Zaboravljaju u koji Bagdad će moći otići oni koje bi uspjeli nagovoriti na osnivanje streljačkih klubova, za nedaj Bože. E, svašta!
Svatko si danas dopušta učiti, savjetovati narod.
Ministar Helez, poznat po kavanskim tučnjavama, po uvjetnoj kazni od devet mjeseci zbog lažnog svjedočenja, otišao je korak dalje od “znanstvenika” iz Nemile, on bi da za Oružane snage kupuje helikoptere i što sve ne. Njegov osnovni motiv je da se “naša Bosna (i Hercegovina)” zaštiti od, pazite, prvo Hrvatske, a potom i Srbije! Jadnik, vjerojatno ne zna pravi naziv vojske za koju traži naoružavanje. Za informaciju njemu i drugima koji to ne znaju, vojska se zove ORUŽANE SNAGE! Ne vojska Bosne i Hercegovine, nego ORUŽANE SNAGE BiH. Ako nekima još uvijek nije jasno, radi se o množini, radi se o tomu da su u te oružane snage utkane tri zasebne komponente jer imaju svoje posebnosti. I još jasnije, zar ima itko normalan tko misli da bi sutra, u slučaju rata između Bosne i Hercegovine i Hrvatske neki Hrvat ratovao protiv Hrvatske ili u slučaju rata sa Srbijom neki Srbin ratovao protiv Srbije!? Zar ima itko normalan tko ne vjeruje da bi se te ORUŽANE SNAGE, samo da pukne jedna puška, raspale u roku od pet minuta!? I što će onda takvoj vojsci bilo kakvo naoružanje, a kamoli helikopteri? Još 2004. napisao sam da BiH treba imati 99 vojnika, 33 Hrvata, 33 Srbina i 33 Bošnjaka-muslimana, a službene odore narodne nošnje. Hrvatu stavi šešir na glavu, Srbinu šubaru, a Bošnjaku-muslimanu fes, postroj ih pred veleposlanstva, dovedi CNN nek snima reportažu o toj vojsci i uzmi im pare.
Konačno je Tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv Tahira Granića, Selma Cikotića i Dževada Mlaće, zbog ratnih zločina nad, u većini, Hrvatima Bugojna, ali i Srbima Bugojna. Ono što će jako otežati donošenje osuđujuće presude jest činjenica da iza zločina za koje su njih trojica optuženi stoji Alija Izetbegović, a kako sad da srušimo mit o našem babi! No, Pravda je spora ali kad tad dođe. Doduše, nisu im uvedene neke stroge mjere zabrane pa im uvijek ostaje mogućnost koju je iskoristio osuđeni ratni zločinac Sakib Mahmuljin. Istina, Redžo Lemazan, zastupnik “Naše stranke” u Sarajevskom kantonu, i poslije presude tvrdi da Mahmuljin nije ratni zločinac nego heroj. Taj zastupnik ima problema sa aršinima, priznaje odluku Suda o genocidu u Srebrenici, ali ne priznaje odluku suda svoje države po kojoj je Mahmuljin ratni zločinac. Veoma zanimljivo.
Zlatan Begić, zastupnik DF-e u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine ogorčen je što je Tužiteljstvo pokrenulo postupak protiv Mehmeda Mehmedagića – Osmice i Ranka Debevca. Stvarno, nije fer, sve što su njih dvojica radili protuzakonito bilo je u svrhu očuvanja “naše Bosne”, tvrdi Begić. Što bi rekao Radašin u onoj srpskoj seriji – sažaljevam slučaj.
Na Bobovcu neki Hrvati su se usudili pjevati pjesmu Lijepa li si, a krimen im je što se u toj pjesmi spominje Herceg Bosna, točnije što se pjeva – Herceg Bosno srce ponosno. SIPA je pokrenula istragu. Jer Hrvati ne bi trebali biti ponosni. Hrvati bi trebali pognuti glave. Kad im kažu Bošnjaci-muslimani. Navodno su u ime te pjesme Hrvati činili zločine. Bošnjaci-muslimani nisu činili zločine tijekom rata, pa oni imaju pravo tražiti da Hrvati pognu glave i ne pjevaju. Ovo suludo pokretanje istrage zbog riječi pjesme podsjeti me na jedan također ludi čin u Hrvatskoj prije sedam godina. Naime, na “Ljetu valpovačkom”, Branmir Čolaković je zapjevao bećarac. Po njegovj tvrdnji riječi pjesme su glasile: Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se nag…, a policajka Marija Iličić tvrdila je da je umjesto dođi bliže pjevao – skini gaće pa mi se…. te da je pjevajući tu pjesmu gledao baš u nju. Nakon što je sud osudio Čolakovića (ovdje se ne zna tko je luđi, policajka koja je to prijavila ili sud koji je osudio Čolakovića) narod je uzvratio, a kako drugo nego pjesmom: Mala moja jeb.. li te ludu ti bećarac prijavila sudu. Za tu pjesmu nitko nije osuđen iako se zna da je upućena toj policajki Iličić. Da Hrvati pjevaju, recimo: Draga naša Herceg Bosno, srce ponosno možda ne bi bila pokrenuta istraga. Ovdje je više nego očito da bi netko nekomu htio skinuti gaće i nag…. ga!
I na koncu ono što sam obećao: Od danas ću u skoro svakom mom tekstu pisati sljedeće – Taktika Bošnjaka-muslimana, glede ispunjavanja 14. uvjeta za otvaranje pregovora oko ulaska u EU, je sljedeća: Inekako ćemo pristati postići dogovor oko 12. prioriteta, ali na donošenje Zakona u sudu u kojemu neće biti stranih sudaca te na donošenje Izmjena izbornoga zakona u kojemu će biti zastupljeno legitimno predstavljanje naroda NI PO KOJU CIJENU NEĆEMO PRISTATI! Istovremeno ćemo gurati priču da je za otvaranje pristupnih pregovora sa EU dovoljno ispuniti samo četiri od 14. uvjeta.
Znaju li to Čović i Dodik?
Draga naša, Žepče, 20. prosinca 2023. Anto Marinčić
Komentariši