Nisam ljubitelj komentara na društvenim mrežama iz jednog, po mom sudu vjerodostojnog razloga. Naime, ti komentari uglavnom dolaze od osoba koje su malo ili nikako upućene u ono što komentiraju. Nadalje, ne želeći nikoga podcijeniti, stiče se dojam da je većina onih koji komentiraju ili nepismena ili polupismena. Na primjer, kad pročitate komentar u kojemu onaj koji komentira ne razlikuje Č i Ć ili napiše ja sam za gradžansku Bosnu posataju vam jasne najmanje dvije stvari. Prva, potpuna nepismenost i druga nepoznavanje političke situacije, političkog i državno-pravnog ustroja Bosne i Hercegovine. Ovo Č i Ć ne ću pojašnjavati jer je preočito da se radi o potpunoj nepismenosti, ali dvije stavke koje se sustavno događaju u tim komentarima treba pogledati pozornije. Prvo ono – ja sam za građansku.
Onaj koji to zagovara je protiv važećeg državno-pravnog ustroja države Bosne i Hercegovine!
Prema ustavu, Bosna i Hercegovina je država tri konstitutivna i jednakopravna naroda, ostalih i svih njezinih građana, a službeni jezici u njoj su bosanski, srpski i hrvatski! Dakle, Bosna i Hercegovina prema ustavu nije građanska država. Naravno, ima puno elemenata građanskog uređenja, ali NIJE građanska! Hajde što obični, i dopustimo si reći slabo obrazovani, kažu da su za građansku državu, legitimno je biti za bilo koju političku opciju sve do trenutka dok se to ne traži nasilnim putem. Međutim, stanje se potpuno mijenja kada to čujete od političara na veoma visokim funkcijama, posebno kada to čujete od članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bošnjaka-muslimana, Denisa Bećirovića i nazovi Hrvata, Željka Sejde Komšića. Prema svim zakonskim, ali i moralnim normama oni to ne bi trebali javno govoriti, a Visoki predstavnik, da ga se išta više pita otkako ga je Dodik razotkrio kod međunarodne zajednice, zabranio bi im politički rad, ali on je odavno bivši samo to neki ne žele prihvatiti pa ga se više ništa ne pita. Njih dvojica, koji javno tvrde da su za građansku državu, trebali bi u parlamentarnu proceduru uputiti prijedlog za promjenu državno-pravnog ustroja Bosne i Hercegovine, a onda, ono što o njhovom upućenom prijedlogu kažu Parlamenti Bosne i Hercegovine to i poštovati.
Drugo što treba pozorno pogledati i raščlaniti je ono – ja sam za državu Bosnu?
Koliko god bili nepismeni sasvim je sigurno da 99. posto tih osoba zna da se država ne zove Bosna, nego Bosna i Hercegovina, zna da NEMA države Bosne. Priče, kad se kaže ja sam za državu Bosnu, kako se pod tim podrazumijeva cijela Bosna i Hercegovina su priče za malu djecu. Iza te priče kriju se neke druge nakane, a sasvim sigurno se može kazati, kriju se zle nakane.
Evo dokaza za zle nakane.
Ako kažemo da se država zove samo Bosna i da se pod tim podrazumijeva cijela Bosna i Hercegovina što to implicira dalje?
Onda je jezik u toj državi bosanski. Što ćemo sa srpskim i hrvatskim jezikom? Kod tih koji govore za državu, samo Bosna, krije se nakana eliminiranja srpskog i hrvatskog jezika, ali i eliminiranja Srba i Hrvata iz te države. Krije se nakana uspostave „gradžanske“ Bosne. I ma koliko bili neobrazovani ne može im se vjerovati da ne znaju da je građanska država po definiciji država najbrojnijeg naroda. U svrhu te velikobošnjačke-muslimanske politike stalno se govori kako su Bošnjaci-muslimani u većini, što je također netočno prema službenim podacima zadnjeg popisa. Istina je da je Bošnjaka-muslimana u Bosni i Hercegovini oko pedeset posto, ali pedeset posto je i pripadnika druga dva naroda. Dakle Bošnjaci-muslimani NISU većina.
Razmotrimo dalje zašto, uglavnom Bošnjaci-muslimani govore za državu samo Bosna.
Ako kažu Bosna i Hercegovina, prema nekoj analogiji jezik u toj državi bi trebao biti bosanskohercegovački, zar ne? Jasno, takav jezik ne postoji, čak ga ni sami Bošnjaci-muslimani nikad ne bi priznali. Kod ovoga je veoma važno razmotriti i pokušaj akademika Kurtćehajića, da se u Bosni i Hercegovini svi zovu Bosanci.
Raščlanimo i taj pokušaj.
Što mislite, kada biste kazali nekom Hrvatu, Srbinu i Bošnjaku-muslimanu iz Hercegovine da je Bosanac, što bi se dogodilo? Oni malo kulturniji kazali bi vam, što pričaš čovječe, ja sam Hercegovac, a oni drugi bi vas zatjerali, znate već gdje. Nadalje treba znati da je Bosanac SAMO zemljpoisni opis, kao što su Dalmatinac, Zagorac, Posavac, Sarajlija, Banjalučanin, Žepčak. Kada bi ljudi došli i naselili se na Mars, Marsovci bi za njih dali zemljopisni opis – stigli Zemljani. I na koncu, Kutrćehajićevo nastojanje da se svi zovemo prema rijeci je smiješno iz jednog razloga, kad bi mu to i uspjelo bio bi to jedinstveni primjer u svijetu da netko svoju narodnost zove prema rijeci.
Na tim društvenim mrežama u komentarima je veoma često i zahtjev da se državi vrati naziv Republika.
Zašto Bećirović, Komšić i ostali političari, Bošnjaci-muslimani NIKAD u proceduru ne će uputiti zahtjev za vraćanje prefiksa Republika?
Zato što političari koji su pri vrhu jako dobro znaju zbog čega je u Daytonu oduzet prefiks Republika, zato što jako dobro znaju što je u Daytonu rečeno – Republika Bosna i Hercegovina i Hrvatska Republika Herceg Bosna prestat će sa svojim postojanjem i njih dvije će se stopiti u Federaciju Bosne i Hercegovine! Zato što DOBRO znaju da nije ukinuta samo Hrvatska Republika Herceg Bosna nego i Republika Bosna i Hercegovina!
Ali, osvrnimo se još malo na komentare na društvenim mrežama.
Veoma lako je vidjeti da skoro SVI Bošnjaci na društvenim mrežama podržavaju terorističku organizaciju HEZBOLAH, da svi upućuju antisemitske komentare i svi mržnju istresaju na Ameriku i Izrael, a podržavaju Iran. Bez nakane svrstavati se na bilo čiju stranu jedno je istina, ni jedna strana tu nije nevina.
Na jučerašnjoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine, srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović pokušala je na dnevni red staviti prijedlog kojim bi se „Muslimanska braća“ proglasila terorističkom organizacijom, koja je u mnogim državama proglašena terorističkom i koja, bez dvojbe, jest teroristička organizacija.
Gdje ćeš nam na braću, zacvilili su Bošnjak-musliman Denis Bećirović i veći musliman i od samog reisa, nazovi Hrvat, Željko Sejdo Komšić, te glatko odbili staviti to na dnevni red.
Dok im netko iz Amerike ne očita bukvicu!
Znate za onu, popu treba reći pop, a bobu bob.
Pa eto, sve ovo gore im je rečeno, a oni nek’ se i dalje prave ludima!
Draga naša, Žepče, 3. travnja 20026. Anto Marinčić
