Anto Marinčić: MORA se usvojiti

            Dok pišem ovu kolumnu još na sjednici Predstavničkoga doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine traje rasprava o Zakonu o Južnoj interkonekciji. Nakon pritiska američkoga veleposlanika na odlasku, zloglasnoga Murphiya, da se usvoji taj Zakon, bošnjački-muslimanski političari su jedva dočekali staviti to na dnevni red Parlamenta. Taj prijedlog Zakona po svemu sudeći glatko će biti usvojen na Predstavničkome domu. Ono što bi normalnom građaninu Drage naše trebalo biti, u najmanju ruku, čudno jest poruka iz američkog veleposlanstva da taj zakon danas MORA biti usvojen! Zar u demokraciji postoji riječ MORA? I što je još gore, da ta riječ, taj neviđeni pritisak, dolazi od države koja se hvali kako je najdemokratskija država na svijetu! Pojašnjenja iz američkoga veleposlanstva, tipa – Čović štiti maligne ruske interese, HDZ-ova politika, Čovićeva privatna politika, privatni interesi – u najmanju je ruku smiješna.

           Zašto?

           Pa sve što se u svijetu radi, bilo koja država, skupina ili pojedinac, radi se iz interesa.

           Zašto je Murphy gorljivo protiv, hajde da to prihvatimo crno-bijelim kako to on i njegovi poslušnici predstavljaju, interesa Rusije? Treba li znati zbrojiti dva i dva pa shvatiti da on to govori zbog interesa Amerike. Kakva je razlika, konkretno Bosni i Hercegovini, a ruski, a američki interes?

           A sad pogledajmo što pišu i neki drugi o Murphyevim prisilama.

           Utjecajni američki think-tank Heritage Fundation iz Washingtona na stotine adresa poslao je pismo u kojemu se piše o nastojanju Murphiya da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine usvoji Zakon o Južnoj interkonekciji. Naravno, ovo pismo odmah su osudili „blagi, umjereni, građanski orijentirani“ bošnjački-muslimanski političari, mediji, među njima i politički analitičar  iz Amerike, dr. Jasmin Mujanović. Ovo pismo nazvao je skandaloznim, šokantnim, onim koje je pokazalo pravo lice Dragana Čovića i Hrvatske države u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.

           Hajde da malo bolje pogledamo ovo.

           Visoki nerizedentni suradnik Instituta NewsLines, stručnjak za politiku jugoistočne Europe i međunarodnih pitanja objavio je to pismo kojega u Sarajevu odmah proglašavaju lobističkim pismom. Mujanoviću smeta što, po njegovu mišljenju, postoje izražene veze između hrvatskih nacionalističkih aktera i njihovih prijatelja u Washingtonu i drugim centrima. Također mu smeta uloga Hrvatske i hrvatskoga premijera Pelnkovića jer on i HDZ BiH imaju prijatelje i saveznike unutar Bidenovog tima, odnosno Bllinkenovog State Dapartmenta. Iz njegove izjave da se zaključiti da ga jako plaši to što, kako kaže, nikada nije postojala američka administracija koja je više simpatizirala sektaške interese HDZBiH.      

           Dobro, evo recimo da je to polod lobiranja. Zar je lobiranje kazneno djelo? Zar i drugi ne lobiraju? Zar Bošnjaci-muslimani, predvođeni Zlatkom Lagumdžijom nisu lobirali, i to tajno, da se na Vijeću sigurnosti usvoji deklaracija o Srebrenici? Zar sve države svijeta, sve političke stranke pa i sva veća poduzeća ne lobiraju kako bi ostvarili svoje interese? Mujanoviću, ustalom kao i cijeloj bošnjačkoj-muslimanskoj političkoj oligarhiji, smeta i angažman Schmidta u izborni zakon i, kako kažu, suspenziju ustava Federacije Bosne i Hercegovine u travnju 2023 godine. Vjerojatno mu smeta i ponovno razmatranje slučaja „Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“. Jer, što ako se poništi prtethodna odluka u korist Slavena Kovačevića? Propade nam „puzajuće“, „tiho“ rušenje Daytona, propade nam uspostava  unitarne i sutra islamske Bosne i Hercegovine pod firmom građanske države! I bit ću slobodan ustvrditi ovdje, da će se ta odluka suda preinačiti jer kad bi ostala ovakva to bi sigurno značilo novi rat u Bosni i Hercegovini. Kako Bošnjaci-muslimani misle da bi, samo ću navesti jedan primjer, Srbi prihvatili rušenje Daytona, jer bi neukidanjem te prvostupanjske presude u korist Slavena Kovačevića bio srušen Dayton. I što nije točno u ocjeni tog lobističkoga pisma: „da se Murphiyevim nastojanjima za usvajanje Zakona o Južnoj interkonekciji kršćane prisiljava da se povinuju zakonu koji podržavaju samo muslimani“?!

           Zar se ne smije reći istina? Zašto je Denisu Gratzu dopušteno da izajve hrvatskog zastupnika Marjanovića, o legitimnom predstavljanju, nazove fašistoidnima? Po toj logici i Srbi su fašistoidni jer traže legitimno zastupanje srpskoga naroda. Jesu li i Srbi fašisti zato što nisu za Južnu interkonekciju? I ono što je od fundamentalne važnosti jest pokušaj Bošnjaka-muslimana da usvajanjem ovoga zakona zapravo implementiraju odluku Ustavnog suda o državnoj imovini po kojoj je jedini vlasnik imovine Država Bosna i Hercegovina, dakle da „okolo kole“ razvlaste Republiku Srpsku od imovine. Ono što je u svemu čudno jest to, zar Bošnjaci-muslimani misle da Srbi neće skužiti ovu perfidnu igru?

           I na koncu, ovaj zakon može stupiti na snagu ako ga usvoji i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a više je nego izvjesno da ga Dom naroda ne će usvojiti. Rok da se taj zakon stavi na dnevni red Doma naroda je 45. dana poslije usvajanja na predstavničkome domu, a proceduralnim igrama taj rok se  može i produžiti. Do tada će Murphy biti bivši i van Bosne i Hercegovine.

           Bugojanski Hvati, logoraši, čekaju presudu protiv Dževada Mlaće, Selme Cikotića koji su najodgovorniji za progon Hrvata Bugojna, odvođenje zatočenih Hrvata Bugojna na likvidacije. Nevjerojatno je da se ni nakon 30. godina ne zna sudbina 15. Hrvata, nasilno odvedenih iz bugojanskih logora koje je držala tzv. Armija BiH. Predsjednik Hrvatske udruge logoraša domovinskoga rata u Bosni i Hercegovini, Miroslav Zelić kaže kako dokazni materijali postoje već dugo, ali se suđenje oteže jer Mlaćo, Cikotić i ostali imaju zaštitu visokih bošnjačkih-musimanskih dužnosnika.

            Naravno da će njegovu tvrdnju Bošnjaci-muslimani odbaciti, ali svi mi znamo da je to istina. Postoji još jedna mogućnst da Sud oteže postupak kako bi netko od optuženih umro prirodnom smrću i tako bi se izbjeglo da su visoki politički dužnosnici  i dužnosnici tzv. Armije BiH osuđeni za ratne zločine.

            I na koncu, dokle god sam živ ne ću prestati pitati javnost, te političke dužnosnike u Dragoj našoj, kada će nazad u Bosnu i Hercegovinu, u zatvor, dovesti osuđenoga ratnog zločinca Sakiba Mahmujina. Ono što me čudi jest činjenica da nitko od srpskih dužnosnika ne postavlja to pitanje, a Mahmuljin je osuđen za ratne zločine nad Srbima Vozuće.

Draga naša, Žepče 12. prosinca 2024.                                       Anto Marinčić