U prošloj kolumni samo sam kratko spomenuo događanja koja za cilj imaju izazvati međunacionalne i međuvjerske sukobe, točnije izazivanje tih sukoba od strane Bošnjaka muslimana kao što su videopoziv Matanima (Hrvatima) da se pobiju, skrnavljenja križa na Humu, paljenja hrvatske zastave i zastave hrvatskoga naroda u Žepču, a opet je u „trendu“ i „vraćanje u modu“ klanjanja, odnosno obavljanja vjerskih obreda muslimana mimo vjerskih objekata, iako su im džamije dostupne na svakom četvornom kilometru. Istovremeno, učestali su i napadi na srpske povratnike u Federaciji Bosne i Hercegovine, skrnavljenje pravoslavnih svetinja, a što je najlošija poruka u tome jest činjenica da se vlasti trude takve slučajeve zataškati, a bošnjački-muslimanski političari minimizirati. Iz svega je više nego razvidno da Bošnjaci-muslimani na sve načine nastoje izazvati sukob, po mogućnosti i rat, naivno vjerujući kako bi nekim novim ratom ispravili „nepravdu“, koja je nepravda samo u njihovim glavama, pogrešno instuiranim od strane njihovih političara. Da bošnjački-muslimanski političari istinski nastoje izazvati sukobe najlakše je vidjeti na primjeru i djelovanju ministra obrane Bosne i Hercegovine, Zukana Heleza. Komu to Helez prkosi, komu se hvali da: “Oružane snage Bosne i Hercegovine imaju više naoružanja i opreme koja ispunjava NATO standarde od Srbije“? Komu prijeti riječima: „Dodik bi sve dijelio na tri, ali neće ići tako“, samo Dodiku ili svim Srbima, ali i Hrvatima?
Uistinu je neshvatljivo da netko tko živi u Bosni i Hercegovini može biti toliko ograničen, točnije glup, pa vjerovati kako se Oružane snage Bosne i Hercegovine ne bi raspale u prvih pet minuta nakon prvoga pucnja! I što će onda takvoj vojsci naoružanje!? Valjda da se pobiju i za to naoružanje, tko će više, koja od tri strane uzeti, oteti za sebe kako bi se istim oružjem mogli ponovno međusobno ubijati. I umjesto da se svi političari, predstavnici sva tri naroda u Dragoj našoj, dogovore i izvrše demilitarizaciju, da kažu kako Bosni i Hercegovini ne treba vojska jer jedinstvenu nikad ne mogu imati, Helez i ostale budale se hvale naoružavanjem Oružanih snaga!
Nadalje, čemu služi frizirani podatak, pravom riječju šuplja priča, o nedovoljnoj zastupljenosti Bošnjaka-muslimana u institucijama Bosne i Hercegovine? I što je veoma zanimljivo, taj prijedlog zaključka na žurnoj sjednici Predstavničkoga doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine srušen je glasovima zastupnika iz Republike Srpske i to i onih iz oporbe u koju se Konaković i ostali Bošnjaci-muslimani kunu. Čemu služi priča i napadi od strane Bošnjaka-muslimana i oporbe u Reublici Srpskoj na Borjanu Krišto jer nije ispoštovala Zaključak tog parlamenta da imenuje onog psihopata Vukanovića za ministra sigurnosti? Dakle, svi znaju da je zaključak, samo zaključak i pravno nikoga ne obvezuje. Taj zaključak je jednak onomu kada bi neka većina zaključila da je lopta kockastog oblika. Naravno da ti pokušaji Bošnjaka-muslimana i oporbe iz Republike Srpske za krajnji cilj imaju izazvati sukobe među narodima i u konačnici izazvati rat u Bosni i Hercegovini. Nadalje, zašto je Bakir Izetbegović usporedio cionizam i nacizam? Nitko ne spori da se u Gazi događaju strašne stvari, ali zar je Izetbegović zaboravio da je uzrok svemu tome Hamas i njegovo djelovanje? Naravno da mu izraelska veleposlanica nije ostala dužna. Uostalom, previše je u zadnje vrijeme događanja u Bosni i Hercegovini protiv Židova, sjetimo se samo otkazivanja konferencije rabina u Sarajevu.
Apelacijsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Miloradu Dodiku. Za neke očekivana, a za druge neočekivana presuda Apelacijskoga suda. Ono što je više nego jasno: PRESUDA DODIKU JE POLITIČKA PRESUDA! Jer da je Dodik osuđen, recimo, na šest godina zatvora ili deset ili jednu, svejedno je, a da mu nije donešena presuda o zabrani političkoga djelovanja, nitko ne bi mogao ništa bitno prigovoriti takvoj presudi. Međutim, presuda o zabrani političkoga djelovanja gora je nego kod diktatora Kim Jong-una u Sjevernoj Koreji.
I što će se dogoditi? Hoće li Dodik prihvatiti tu presudu i mirno, kao janje na klanje, otići u zatvor i prestati se baviti politikom? Hoće li možda funkciju predsjednika Republike Srpske prepustiti ludom Vukanoviću? Ako odbije ići u zatvor, hoće li ga to vlasti Bosne i Hercegovine (treba ispravno čitati, Bošnjačke-muslimanske vlasti) uhititi i silom strpati u zatvor? Hoće li poslije ove potvrđene presude Apelacijskoga suda Bosne i Hercegovine u njoj zavladati politički i svaki drugi sklad?
Kako će to, kako se nadaju Bošnjaci-muslimani, SIP-o provesti izvanredne izbore u Republici Srpskoj za drugoga predsjednika Republike Srpske? Bošnjaci-muslimani slave ovu odluku Apelacijskoga suda koja, istina, još uvijek nije službeno objavljena, a tzv. nezavisni informativni portal Bosna slavodibitno kliče: KRAJ PRIČE!
Ono što je očigledno jest da bi u Dragoj našoj Srbi trebali prestati s pričom o separatizmu, a Bošnjaci s nastojanjima napraviti unitarnu Bosnu i Hercegovinu.
Hoće li ova najnovija događanja značiti kraj priče, ili možda kraj Bosne i Hercegovine, hoće li poslije ove presude krenuti neka druga, još radikalnija priča, ili hoće li ova potvrđena presuda Dodiku biti uvod u prave ratne sukobe, teško je zaključiti. U svakom slučaju ne treba se zavaravati, ovo nije kraj priče, ovo je sasvim izvijesno početak neke nove priče koja teško da može biti pozitivna, koja će teško bilo kojem građaninu Drage naše donijeti boljitak.
Draga naša, Žepče, 1. kolovoza, 2025. Anto Marinčić
